Pređi na sadržaj

Manastir Ćelija Piperska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Ćelija Piperska
Osnovni podaci
JurisdikcijaSPC
Osnivanje12. vijek
OsnivačStefan Nemanja
Upravnikigumanija Jelena Stanišić
MestoCrnci (Podgorica)
DržavaCrna Gora
Sveti Stefan Piperski — ktitorska freska

Manastir Ćelija Piperska je manastir Mitropolije crnogorsko-primorske iz 12. vijeka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Manastir se nalazi 17 km od Podgorice, na ivici planinske visoravni iznad sela Crnci (Podgorica). Osnovao ga je, u prvoj polovini 12. vijeka, Stefan Nemanja, obnovio ga je u 17. vijeku Sveti Stefan Piperski. Manastir je izrastao iz isposničke ćelije ovog podvižnika i svetitelja. Godine 1667. on je sagradio malu crkvu posvećenu Rođenju Presvete Bogorodice, a nešto kasnije: školu i monašku kuhinju.[1]

U XIX veku manastir je obnovljen i bio aktivan. Počevši od 1878. godine, manastir je pripadao novostvorenoj Zahumsko-raškoj eparhiji. Veća rekonstrukcija obavljena je 1889. godine. U to vreme u manastirskoj školi je otvoren crkvena biblioteka, koja je u to vreme bila jedna od najvećih u Crnoj Gori. Manastir je ostao u sastavu Zahumsko-raške eparhije sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Manastir, zahvaljujući svom položaju u planinama, nije bio oštećen za vreme Drugog svetskog rata, ali je tokom posleratnog terora komunističke partije 1945. godine razrušen, kada je spaljena i manastirska biblioteka. Kasnije je manastir obnovljen kao ženski. Nakon zemljotresa 1979. godine, pokrenuta je njegova obnova koja je završena tek 1994. godine. Od 1988. godine u manastiru je ikonopisačka škola.

U manastiru se čuvaju mošti ktitora manastira Svetog Stefana Piperskog.

O sv.Stefanu Piperskom i svetoj obitelji Ćeliji Piperskoj, kao srpskom svecu i srpskom manastiru, kao i o slavnim Nemanjićima piše nikšićki list Onogošt, u broju 23. za 1899.godinu.

Starešine manastira[uredi | uredi izvor]

Portret Ime i prezime Vreme službe
iguman Mihailo (Petrović) 1914—1889
iguman Dositej (Knežević) 1889—1906
iguman Lavrentije (Ljumović) 1906—1936
iguman Borivoje (Tomović) 1936—1945
iguman Kirilo (Raičević) 1966—1968
iguman Evdokim (Tihvicki) 1977—1986
iguman Lazar (Adžić) 1987—1991
igumanija Efimija (Nikčević) 1991—1998
igumanija Angelina (Trifunović) 1998—2002
igumanija Jelena (Stanišić) 2002—

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [3]