Manastir Bliškova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Bliškova
Osnovni podaci
JurisdikcijaSPC
Osnivanje13. vijek
OsnivačVukan Nemanjić
MestoBliškovo
DržavaCrna Gora

Manastir Bliškova se nalazi u selu Bliškovo, u blizini Bijelog Polja, u Crnoj Gori. Pripada Eparhiji budimljansko-nikšićkoj Srpske pravoslavne crkve.[1]

Predanje i prošlost[uredi | uredi izvor]

Ime sela Bliškovo po predanju koje se sačuvalo među mještanima vodi porijeklo od riječi "Bli(ž)š-kovo" što označava "mjesto koje se nalazi u "blizini" - "Bliš" nekog mjesta, odnosno Brskova, u kojem se kovao novac. Sigurno je jedno, da naziv Bliškovo ima veze sa „kovanjem“ jer se u selu do danas sačuvao toponim Kovačevac. U Bliškovu se nalazio manastir posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice. Nalazi se na mjestu Manastirovina na Zećovini. Danas se ovaj manastir, koji je poznat u književnosti kao manastir Bliškovo, obnavlja.[2]

Podigao ga je Vukan Nemanjić. Tačno vrijeme građenja bogomolje i osnivanje manastira nije poznato. Po Vladimiru Petkoviću, bogomolja je mogla biti iz 13-14. vijeka, ali takvo rano datovanje nije potvrđeno arheološkim nalazima i dosadašnjim istraživanjima. Iako po graditeljskom rješenju crkva može biti i iz srednjeg vijeka, sudeći prema načinu gradnje, postojanju drvenog trijema na zapadu, svojstvenom podu sličnom onom u crkvi Svete Trojice manastira Majstorovine, najvjerovatnije da je crkva podignuta krajem 16. vijeka. Iz tog vremena potiču i najstariji pisani podaci. Tako je 1615. godine eklisijarh Longin priložio Minej napisan pri nastojatelju Antoniju, a posebno je zanimljiv zapis piščev na Mineju po kome je knjigu pisao „pod crkvenom strehom sedeći“. Značajan je podatak i natpisa nad vratima u priprati u kome se pominje nastojatelj Makarije i za koji se smatra da potiče možda iz 17. vijeka, prije 1615. godine. Po Vladimiru Petkoviću, manastir Bliškovo je odavno u ruševinama, ali tačno vrijeme rušenja nije utvrđeno. Sudeći po tome da se manastir spominje i početkom 18. vijeka, vjerovatno je do rušenja došlo poslije tog vremena.

Posljednji nastojatelj ovog manastira, Đorđe Varaga, pobjegao je od turskog bezakonja u Svetu Goru. Bliškova se pominje i u Sopoćanskom pomeniku s početka 18. vijeka.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vukić, Predrag (2006). „Pravoslavne eparhije, crkve i manastiri u Crnoj Gori”. Pravoslavlje u Crnoj Gori. Cetinje: Svetigora. str. 87—128. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]