Pređi na sadržaj

Manastir Treskavac (Prilep)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Treskavec
Pogled na crkvu

Manastir Treskavac (mkd. Манастир Трескавец; poznat i kao Sveta Bogorodica) je pravoslavni manastir u Makedoniji, nalazi se 10 km od Prilepa pod bregom Zlatovrhom. Ime je dobio u 19. veku po gromu ("tresku") kada je oštetio manastir, koji su zauzeli bugarski "egzarhisti".[1] Unutar zidina manastira se nalazi crkva Uspenja Bogorodice. Sa svojom gorskom pozicijom ima lep razgled daleko na okolinu Pelagonije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Izgrađen je u 12. ili 13. veku, biva često rušen i obnavljan. Manastir je bogat vizantijskim freskama, takođe ima kuhinju i trpezariju iz 14. veka. U napisu nad zapadnom kapijom je pomenut car Mihailo IX Paleolog, a srpski kralj Stefan Milutin pominje se kao ktitor manastira. On je krajem 13. veka prethodni vizantijski manastir, iz temelja obnovio i obdario. Bila je to manja tamna crkvica ali bogato opremljena, posvećena Sv. Bogorodici Mlekopitateljici. O njemu je Milutin vodio naročitu brigu jer se nalazio na južnim granicama njegove države i služio je kao ugled kraljeve pobožnosti i ktitorstva. Za vreme cara Stefana Dušana manastir je dosegao zenit moći sa velikim posedima od oko 20 okolnih sela, katunima, vodenicama. Pominju se naročito bogata sela Trnovce i Jelenešće. Pominje se manastir u hrisovuljama tada kralja Dušana, jednoj iz 1336. godine, i dvema između 1335-1345. godine.[2] U spoljnoj priprati nalazila se i portret Dušanov (negde iz 1334-43), kasnije preslikan.[3] Car Uroš je tu u mladosti svraćao, i postoji mišljenje da je to i njegova zadužbina,[4] sudeći po jednoj oštećenoj fresci sa ktitorskim natpisom. Postojao je 1899-1928. godine sačuvan taj natpis na nadgrobnoj ploči cara Uroševog enohijara (podrumara).[5] Svedočanstvo o prisustvu ktitora Nemanjića predstavlja i ta mermerna ploča na spoljašnjoj fasadi crkve. Bio je to beleg Dabiživa[6], enohmara (enohijara) ili "vinolije" carevog, koji je umro 1362. godine.[7] Nije nigde prikazan, niti ima pomena o nekom bugarskom vladaru ktitoru u tom manastiru.

Sredinom 16. veka manastir je obnovio bogati knez Kratova, Dimitrije Pepić.[8] Manastir se spominje u novinama Cetinskom vjesniku[9].

Sačuvan je srpski natpis crkveni iz 1607. godine, po kojem je porušeni manastir Sv. Bogorodice, obnovljen trudom i troškom igumana kir Nikanora, ktitora.[10] Na carskim dverima od orahovine nalazila su se krajem 19. veka četiri bela dvoglava orla - grb Nemanjićki, a pri dnu i orao koji nosi u kljunu jagnje. Neki hadži Apostol je manastiru 1757. godine poklonio bakarni izrezbareni tanjir. Iguman pop Žika je 1928. godine zbog vode koja je ugrožavala crkvu, počeo da raskopava teren oko crkve. Našao je između ostalog mermernu ploču sa podruma, na kojoj je pisalo da je za tu "odaju" platilo "srpsko selo Bogomila" 1873. godine. Tu se moglo naći u zemlji ili uzidano u crkvene zidove mnogo starih mermernih ploča, ukrasa pa i videti mramorni muški torzo uvijen u togu. To su bili ostaci Apolonovog antičkog hrama koji je postojao na brdu Zlatovrhu, iz koje su kasnije doneti u manastir i upotrebljeni u gradnji hrama. Gore na uzvišici, ukopani u stenama bili su grobovi monaha.

Između 1848-1882. godine manastirom su upravljali pop Visarion i pop Risto sa seljanima Anđelom Krstićem i Tolom Ristićem Ćelešom iz Dabnice, Jovanom i Nikolom Rujanovićem i Konstantinom Krstićem iz Nebregova. Manastir Treskavac su 1882. godine na silu preuzeli bugarski "egzarhisti". Tadašnju manastirsku upravu sačinjenu od seljaka Srba iz okoline - Dimitrija Anđelkovića iz Dabnice, Trajka Crvenkovića iz Nebregova, Stanka Ristića iz Drenova i Petra Murata iz Kostinca su smenili. Novu upravu su zatvorili u manastirskoj zgradi i držali zatočene seljake četrdeset dana. Seljaci su se obratili sudu i tek 1895. godine vlast je donela presudu da se uprava manastirska vrati seljacima, koji su upravljali tim manastirom vekovima.[2]

Ruski kaluđeri koji su tu boravili su pored Bugara naneli veliku štetu manastirskom srpskom istorijskom nasleđu. Osim što su razvukli stare srpske povelje i dokumenta, premazali su gotovo sve freske, pa i one ktitorske.

Dan manastira pada na 28. avgust, na dan Svete Bogorodice, tada je i pun pohodnika i poklonika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ M.R.S.: "Srbi i Bugari, u proplosti i sadašnjosti", Beograd 1913. godine
  2. ^ a b "Delo", Beograd 1910. godine
  3. ^ S. Radojčić, Portreti srpskih vladara u Srednjem veku, Beograd 1996.
  4. ^ "Delo", Beograd 1894. godine
  5. ^ "Nova iskra", Beograd 1899. godine
  6. ^ Ljubomir Stojanović: "Stari srpski zapisi i natpisi", Beograd 1902. godine
  7. ^ "Vreme", Beograd 1928. godine
  8. ^ „Manastir Sveta Bogorodica Prečista Kičevska | Kičevo”. Arhivirano iz originala 23. 02. 2015. g. Pristupljeno 20. 02. 2015. 
  9. ^ Cetinjski vjesnik, Srpska zadužbina Treskavac. Cetinje. 1911, br.38, ukucati br. pp. 158. Arhivirano iz originala 21. 04. 2016. g. Pristupljeno 09. 04. 2016.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  10. ^ "Delo"...

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]