Манџурски брест
| Mandžurski brest | |
|---|---|
| |
| Stablo u Morton arboretumu. | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | U. laciniata
|
| Binomno ime | |
| Ulmus laciniata (Trautv.) Mayr
| |
Mandžurski brest ili režnjeviti brest (Ulmus laciniata (Trautv.) Mayr) ima sinonime koji ga svrstavaju u unutarvrsne taksone drugih brestova (U. montana var. laciniata Trautv., U. major var. heterophylla Maxim. i U. laciniata f. holophylla Nakai). Zbog sličnosti sa brdskim brestom smatran je njegovim varijetetom, ali zbog disjunkcije areala (nekoliko hiljada kilometara) izdvojen je u zasebnu vrstu.
Areal[uredi | uredi izvor]
Javlja se u vlažnim šumama uvala u Japanu, Koreji, severnoj Kini, istočnom Sibiru i Sahalinu, gde raste sa Cerciphyllum japonicum, Aesculus turbinata, i Pterocarya rhoifolia[1][2][3], na nadmorskim visinama između 700 m i 2200 m, mada se može naći i niže u severnom delu areala na Hokaidu.
Opis vrste[uredi | uredi izvor]
Nisko drvo ili žbun do 10 m visine, mada Valihodžaeva navodi da je to drvo srednje veličine koje ponekad dostiže visinu i do 25 m i prečnik debla 40-60 (100) cm. Isti autor navodi i podatke za 26 godina stara stabla iz botaničke bašte u Taškentu, koja dostižu visinu od 13 m i prsni prečnik od 13 cm .[4] Slično navodi i Heybroek, opovrgavajući ustaljeno mišljenje da je ova vrsta nisko drvo. Najveći primerak koji je ovaj autor video bio je visok 27 m, a prečnik mu je bio 104 cm na prsnoj visini[5] Kruna nekompaktna sa svetlosivim, debelim granama. Kora stabla siva. Mlade grančice gole ili slabo maljave, svetlosmeđe. Vegetativni pupoljci jajasti ili konični, zašiljeni, mrki, od sredine ljuspe sa riđim dlačicama, golih krajeva, sjajni, 5-6 mm dugi i 3-3,5 mm široki.
Listovi široko objajasti, 8-18 cm dugi i 4-13 cm široki, sa jednim ili dva režnja sa svake strane blizu vrha, mada ima i listova bez njih. Slični listovi javljaju se ponekad i kod U. glabra Huds., posebno na izbojcima. Nerazvijeni listovi i letorasti tamnocrveni. Razvijeni listovi s lica tamnozeleni,grubo, maljavi; naličje svetlije, somotasto maljavi, veoma asimetrični pri osnovi. Lisne peteljke 2-5 mm duge maljave[6].
Generativni pupoljci širokojajasti, tupi, 5-6 mm dugi i 4,5-5 mm široki. Cvetovi u gustim skupinama, sedeći. Perigon 3-5 mm, svetlozelen ili ružičast, go. sa 6-8 režnjeva koji su sa riđim dlačicama na krajevima. Prašnika 6-8, tamnocrvenih antera i belih prašničkih konaca. Tučak go, sa ružičastim žigom.
Plodovi širokoeliptični, oko 2 cm dugi i 1,5 do 1,7 cm široki, prljavozelenomrki, goli. Seme u sredini, 4-6 mm dugo i 3-4 mm široko[6].
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Sasaki, Y. (1979) Der Verband Pterocaryon rhoifoliae in Japan. In: Vegetation und Landschaft Japans. Eds: Miyawaki, A., and Okuda, S. Bull. Yokohama Phytosoc. Soc. Japan. 16, 1979. pp. 213-226
- ^ Ohwi, J. (1984). Flora of Japan. ISBN 978-0-87474-708-9.
- ^ Qian, H., Krestov, P., Fu, P.-Y., Wang, Q.-L., Song, J.-S. & Chourmouzis, C. Phytogeography of Northeast Asia. http://www.biosoil.ru/files/00000052.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. septembar 2015)
- ^ Valihodžaeva S. P. (1979): Introducirovannie vidi roda Ulmus L. v Botaničeskom sadu AN UzSSR. Dendrologiя Uzbekistana, Tom X: 210-2
- ^ Heybroek H. M. (1981): The Japanese Elm Species and their Value for the Dutch Elm Breeding Programme. Proc.of the Dutch Elm Disease Symp. and Workshop, Winnipeg, Manitoba: 78-90
- ^ a b Grbić, M. (1992): Unapređenje rasadničke proizvodnje nekih brestova (Ulmus L.) autovegetativnim metodama razmnožavanja. Doktorska disertacija, Šumarski fakultet Beograd.
