Marislav Radisavljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marislav Radisavljević
Puno imeMarislav Radisavljević
Datum rođenja(1940-06-12)12. jun 1940.
Mesto rođenjaZlatance, Crna TravaKraljevina Jugoslavija
Datum smrti20. decembar 2000.(2000-12-20) (60 god.)
Mesto smrtiNišSR Jugoslavija

Marislav Radisavljević Mare (Zlatance, Crna Trava, 12. jun 1940Niš, 20. decembar 2000) bio je srpski reditelj, teatrolog i kulturni radnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Potomak crnotravskih pečalbara iz zaseoka Popadisci, u selu Zlatance, Radisavljević je detinjstvo proveo u rodnom mestu, a osnovnu školu i gimnaziju završio u Nišu, i diplomirao režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, u klasi profesora Huga Klajna. Od 1963. godine do smrti radio je u Narodnom pozorištu u Nišu. Režirao je više od sto pedeset pozorišnih predstva, bio umetnički direktor i direktor ovog pozorišta, a u jednom mandatu i direktor Pozorišta lutaka u ovom gradu.

Poznat je po nemirnom istraživačkom duhu, u traganju za novim teatarskim izrazom, režiranju predstava u prirodnom ambijentu, na maloj sceni, pozorišnom eksperimentu... Režirao je niz predstava avangardne drame – Ežena Joneska (“Žak i pomirenje”), Slavomira Mrožeka (“Striptiz”), Semjuela Beketa (“Poslednja Krapova traka”), Arabala (“Piknik na frontu”), Aleksandra Popovića (“Mrešćenje šarana”), Dušana Kovačevića (“Klaustrofobična komedija”), ali i klasični repertoar (“Okovani Prometej”, “Kralj Lir”, “San letnje noći”, “Lizistrata”, “Antigona”), kao i iz nacionalnog repertoara (“Zona Zamfirova”, “Đido”)... Režirao je i niz prigodnih programa za državne i partijske jubileje. Bio je i profesor dvema generacijama niške Srednje glumačke škole, kao i Škole za primenjenu umetnost.

Režirao je i dokumentarno-igrani film o Branku Miljkoviću „Vatra i Ništa“, po sopstvenom scenariju, 1995. godine.

Autor je desetak dramskih tekstova objavljenih u časopisu Gradina, kao i lirsko-meditativne proze o Rastku Nemanjiću „Zapisi iz zemaljskog života“. U Gradini je sedamdesetih i osamdesetih godina često objavljivao tekstove o promišljanju pozorišta i života uopšte.

Napisao je opsežnu studiju „U traganju za sistemom“ kao predgovor monografiji Rajka Radojkovića „Narodno pozorište Niš 1944 – 1987“ i objavio dve monografije.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Tridesetpet godina umetničkog rada Brane Vojinovića, 1981,
  • Istorija režije u niškom pozorištu, monografija,
  • Sistem režije dr Huga Klajna“, monografija,
  • Boris Čerškov – scenograf u laboratoriji režije (1952 – 1992), 1993;

Vidi[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša, kultura, 2011, str. 369.
  • Mare u laboratoriji života i režije, priredio Slobodan Krstić, Niš, 2012.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]