Marija Poliduri
Marija Poliduri | |
---|---|
Datum rođenja | 1. april 1902. |
Mesto rođenja | Kalamata, Kraljevina Grčka |
Datum smrti | 29. april 1930.28 god.) ( |
Mesto smrti | Atina, Grčka |
Zanimanje | pesnikinja |
Marija Poliduri (engl. Maria Polydouri; 1. april 1902 — 29. april 1930) bila je grčka pesnikinja koja je pripadala školi neoromantizma.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Lični život[uredi | uredi izvor]
Poliduri je rođena u Kalamati. Bila je ćerka filologa Eugenea Poliduria i Kirijake Markatou, žene ranih feminističkih verovanja. Srednju školu je završila u Kalamati, a onda je krenula u školu u Gitionu, kao i u Atini. Iako je od ranog uzrasta pisala poeziju, njene najvažnije pesme napisane su u poslednje četiri godine njenog života, kada je bolovala od tuberkuloze i bila smeštena u atinski sanatorijum, gde je umrla 1930. godine.[2]
Karijera[uredi | uredi izvor]
Prvi put se pojavila u književnom svetu sa četrnaest godina, proznom pesmom Bol majke, koja se odnosi na smrt mornara. Sa šesnaest godina poslata je u prefekturu Mesenija, gde je izrazila velika interesovanja za ženska pitanja. Godine 1920, u periodu od četrdeset dana, umrla su joj oba roditelja.
Godine 1921. prebačena je u prefekturu Atine, kada je upisala univerzitet u Atini. Kostas Kariotakis, tadašnji pesnik, radio je na univerzitetu gde su se upoznali. Između njih razvila se ljubav, koja nije dugo trajala, već je presudno uticala na njen život i rad.[3]
Prvi put su se sreli u januaru 1922. kada je Poliduri imala dvadeset godina. Kariotakis je šest godina stariji od nje. Objavila je nekoliko pesama za mlade, a on je objavio dve pesničke zbirke Bol ljudi i stvar (1919) i Nepenthe (1921), i već je stekao poštovanje nekih kritičara i kolega.[4]
U leto 1922. Kariotakis je otkrio da boluje od sifilisa, bolesti koja je neizlečiva. Odmah je o tome obavestio Poliduri i zamolio je da okonča njihovu vezu. Predlagala mu je da se ožene, čak i da nemaju decu, ali on je bio previše ponosan da bi prihvatio žrtvu.[5] Marija je sumnjala u njegovu iskrenost i osećala je da je njegova bolest izgovor da je napusti.
Godine 1924. upoznala je Aristotelisa Georgioja, advokata koji se upravo vratio iz Pariza. Poliduri se verila za njega početkom 1925.[6]
U leto 1926. otišla je u Pariz. Nije mogla da radi jer je obolela od tuberkuloze. Vratila se u Atinu 1928. godine, gde je hospitalizovana. Tamo je saznala za samoubistvo Kostasa Kariotakisa. Iste godine izdala je svoju prvu pesničku zbirku, a 1929. drugu. Poliduri je ostavila dva prozna dela, njen dnevnik i neimenovani roman u kojima je napala tadašnji konzervativizam i licemerje. Umrla je od tuberkuloze ujutru, 29. aprila 1930. godine, uprkos morfijumu koji je dobila.
Rad[uredi | uredi izvor]
Marija Poliduri pripada generaciji 1920, koja je podstakla osećaj nezadovoljstva. Ljubav i smrt su dve teme njene poezije. Zbirke koje je objavila su:
- The chirps that faint (1928)
- Echo over chaos (1929)
Njene pesme (ili bar deo njih) prevedene su na bugarski, katalonski, holandski, nemački, francuski, italijanski, makedonski, rumunski, španski[7] i švedski jezik.[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Fiction & More: The Maria Polydouri Project”. Fiction & More. Pristupljeno 21. 3. 2020.
- ^ „Maria Polydouri (Μαρία Πολυδούρη) tekst - SR”. lyricstranslate.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 21. 3. 2020.
- ^ Kousoulis, Antonis A (1. 11. 2014). „Maria Polydouri (1902–1930): The Greek poète maudit who died of tuberculosis”. Journal of Medical Biography (na jeziku: engleski). 22 (4): 220—223. ISSN 0967-7720. doi:10.1177/0967772013506815.
- ^ „Kostas Karyotakis - Kostas Karyotakis Biography - Poem Hunter”. www.poemhunter.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 3. 2020.
- ^ Kousoulis, Antonis A (1. 5. 2012). „Kostas Karyotakis (1896–1928): did the great Greek suicidal poet suffer from syphilis?”. Journal of Medical Biography (na jeziku: engleski). 20 (2): 88—90. ISSN 0967-7720. doi:10.1258/jmb.2011.011019.
- ^ Apuleyo, Publicado por Asno de. „MARÍA POLYDOURI (1902-1930)” (na jeziku: španski). Pristupljeno 21. 3. 2020.
- ^ a b Polydouri, Maria (2013). Los trinos que se extinguen. Prevod: Macías, Juan Manuel. Madrid: Vaso Roto. ISBN 978-84-15168-74-4.