Marija Primačenko
Marija Primačenko | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Marija Oksentijevna Primačenko |
Datum rođenja | 30. decembar 1908. |
Mesto rođenja | Bolotnja, Ruska Imperija |
Datum smrti | 18. avgust 1997.88 god.) ( |
Državljanstvo | ukrajinsko |
Obrazovanje | samouko |
Porodica | |
Supružnik | Vasil Marinčuk |
Deca | Fedir Primačenko |
Rođaci | Petro Primačenko (praunuk) Ivan Primačenko (praunuk) |
Umetnički rad | |
Polje | slikarstvo, crtež, vez |
Pravac | naivna umetnost |
Nagrade | Nacionalna nagrada Ševčenko, 1966 |
Marija Oksentijevna Primačenko (ukr. Марія Оксентіївна Примаченко; 30. decembar 1908 — 18. avgust 1997) bila je ukrajinska slikarka narodne umestnosti koja je radila u naivnom stilu umetnosti. Bila je samouka umetnica, a pored slikarstva, bavila se sitnim vezom i keramikom.
Godine 1966. je dobila Nacionalnu nagradu Ukrajine „Taras Ševčenko”. Unesko je 2009. godinu proglasio njenom godinom. Ulica u Kijevu i jedna mala planeta nazvane su po njoj. Posle posete njenoj izložbi u Parizu, umetnik Pablo Pikaso je izjavio: „Klanjam se pred umetničkim čudom ove brilijantne Ukrajinke.”
Lični život[uredi | uredi izvor]
Primačenko je rođena u seljačkoj porodici i veći deo svoga života je provela u selu Bolotnja u Ivankovskom okrugu, blizu Kijeva. Njeno selo je udaljeno 30-ak kilometara od Černobilja.[1] Pohađala je školu četiri godine, pre nego što je obolela od dečje paralize zbog čega je ostala celog života sa fizičkim oštećenje koje je uticalo na njen život i umetnost.[2][3] Svoje prve umetničke eksperimente je kasnije opisala: „Jednom sam, kao devojka, čuvala gomilu gusaka. Kada sam sa njima stigla do peščane plaže, na obali reke, prešla sam polje prošarano divljim cvećem, štapom sam po pesku počela crtati i stvarno i izmišljeno cveće... Kasnije sam odlučila da oslikam zidove moje kuće koristeći prirodne pigmente boja. Posle toga nikada nisam prestala da crtam i slikam.”[4]
Njena majka ju je učila sitan vez, a kao tinejdžerka je bila lokalne zadruge za vez.[2] Njen talenat je prepoznala umetnica Tatjana Floru i pozvala ju je 1935. godine da radi u Centralnoj eksperimentalnoj radionici Kijevskoga muzeja ukrajinske umetnosti.[2]
U Kijevu je bila podvrgnuta dvema operacijama, koje su joj omogućile da stoji bez pomagala.[2] Tamo je upoznala i svog emotivnog partnera Vasila Marinčuka. U Kijevu je rodila je sina Fedira 1941. godine.[5] Marinčuk i ona nisu stigli da se venčaju jer je on otišao u Zimski rat iz kog se nije vratio.[4] Poginuo je u Finskoj.[5] Njenog rođenog brata su ubili nacisti. Ona se docnije vradila u Ivankiv u kojem je radila na kolektivnoj farmi.[4] Fedir (preminuo 2008. godine) postao je narodni umetnik i majstor naivnosti kao ona. Njeni unici Petro i Ivan su takođe umetnici.[5]
Karijera[uredi | uredi izvor]
Na Prvoj republičkoj izložbi narodne umetnosti održanoj 1936. godine bile su prikazane njene slike. Ova izložba je bila po gradovima kao što su Moskva, Lenjingrad i Varšava. Primačenko je dobila diplomu prvog stepena za učešće na ovoj izložbi narodne umetnosti. Godine 1937. je izlagala u Parizu.[2]
Primačenkina dela su inspirisana ukrajinskim, a posebno poleškim narodnim tradicijama. Oni uključuju reference na svet prirode i bajke.[6][7] Tokom 1930-ih godina, napravila je prelazak sa sitnog veza na slikarstvo, a njeni radovi iz ovog perioda su slikani na beloj podlozi. Njena smela i izražajna linija se razvijala i ona je na nove načine kombinovala tradicionalne ukrajinske motive.[2]
Tokom 1960-ih i 80-ih njen stil je nastavio da se razvija. Slike su joj imale sve živopisniju paletu boja i nove, svetlije pozadine. U to vreme je prešla sa rada na akvarelu na rad u gvašu. Tokom 70-ih, Primačenko je takođe počela da uključuje kratke fraze i posovice na poleđini svojih platna, koje su bile usko vezane sa tomom slike.[2]
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
Godine 1966. je dobila Nacionalnu nagradu Ukrajine „Taras Ševčenko”. Unesko je proglasio 2009. godinu za njenu.[8][9] Iste godine je dobila ulicu (bulevar) u Kijevu.[6]
Godine 1966. Primačenku je dodeljena Nacionalna nagrada Ukrajine Taras Ševčenko . Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) proglasila je 2009. godinu Primačenka. Iste godine je u njenu čast preimenovan i Bulevar Lihačova u Kijevu.
Posle posete njenoj izložbi u Parizu, umetnik Pablo Pikaso je izjavio: „Klanjam se pred umetničkim čudom ove brilijantne Ukrajinke.”[10]
Nasleđe[uredi | uredi izvor]
Primačenko je svoja dela izlagala širom bivšeg Sovjetskog Saveza, Ukrajine i drugih zemalja, uključujući Poljsku, Bugarsku, Francusku i Kanadu.[11] Fotografije njenih izložba objavljivani su diljem sveta. Njenu sliku Pacov na putovanju kopirala je čuvena finksa dizajnerka Kristina Isola u njen dizajn Narod u šumi koji je takođe koristila aviokopmanija Finer.[12] Rad Marije Primačenko je prikazivan na novčanicama i kovanicama države Ukrajine.[13]
Ukrajinski astrolog Klim Čurjumov je 1998. godine nazvao malu planetu 142624 imenom Marija Primačenko u njenu čast.[14]
Više od 650 njenih dela čuva se u kolekciji Nacionalnog muzeja narodne dekorativne umetnosti.[4]
Gubitak radova[uredi | uredi izvor]
U Ruskom invaziju na Ukrajinu februara 2022. godine granatiran je i uništen Muzej Ivankovske i lokalne istorije u kojem su trajno izgubljena 25 njenih dela.[8][15][16][17] Pored toga, meštani su uspeli da spasu nekoliko njenih dela iz vatre.[18] Prema intervjuu sa njenom praunukom, Anastasijom Primačenko, u Tajmsu, deset njenih dela je spasao lokalni meštanin koji je ušao u muzej dok je bio u plamenu kako bi spasao istorijsko blago koje se moglo spasiti.[19]
Direktor Istorijsko-kulutnog rezervata u Višhorodu Vlada Litovčenko je primetio da je u muzeju bilo čuvano ne samo radovi Marije Primačenko već i drugih umetnika ukrajinskih, kao što je Hana Veres. On je izjavio: „Još jedan od nenadoknadivih gubitaka istorijsko-kulturnog autoriteta Ukrajine je uništenje Ivankovskog istorijsko-kulturnog muzeja od strane agresora u ovim paklenim danima za našu zemlju.”[8]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Jurij Himič (1928–2003)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Pryimachenko Maria, Sixteen Paintings in the National Museum of Ukrainian Folk Art, Shown On A Set of Sixteen Color Postcards Published By Aurora Art Publishers, Leningrad, 1979, "Art Ukraine" site
- ^ a b v g d đ e „Maria Prymachenko's fantastic world of flowers and animals”. blogs.bl.uk (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 20. 03. 2022. g. Pristupljeno 1. 3. 2022.
- ^ Halder, Santoshi; Argyropoulos, Vassilios (2. 3. 2019). Inclusion, Equity and Access for Individuals with Disabilities: Insights from Educators across World (na jeziku: engleski). Springer. ISBN 978-981-13-5962-0.
- ^ a b v g Bengal, Rebecca (1. 3. 2022). „Russian Forces Destroyed the Wild and Beautiful Art of Maria Prymachenko”. Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ a b v „75 rokіv vіd dnя narodžennя Fedora Vasilьoviča Primačenka (Priйmačenko) (1941–2008), maйstra narodnogo dekorativnogo rozpisu. Narodivsя na Kiїvщinі — Slavuticьka bіblіoteka”. slavutichlib.com.ua (na jeziku: Ukrainian). Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ a b „Prymachenko Maria”. Ukrainian Art Library (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. 3. 2022.
- ^ Kolisnyk, O. V., and M. O. Kovalenko. "Naive art: features of creative perception." Art and Design (2021).
- ^ a b v Vivienne Chow (28. 2. 2022). „Russian Forces Burned Down a Museum Home to Dozens of Works by Ukrainian Folk Artist Maria Prymachenko”. Artnet.
- ^ „Maria Prymachenko”. Pristupljeno 2. 3. 2021. at Ukrainian Art Library. .
- ^ Podcast, HerArt (22. 1. 2021). „Maria PRYMACHENKO — the Ukrainian artist that made Picasso bow down”. Medium (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 4. 2021.
- ^ 100th anniversary of the birth of Maria Primachenko, painter (1908–1997), Unesco Portal, year 2008
- ^ „Daily: Marimekko print copied from Ukrainian folk artist”. News. 29. 5. 2013. Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ Kosinski, Tomasz (18. 8. 2014). Coins of UKRAINE 1901–2014: Coins of Europe Catalog 1901–2014. Tomasz Kosinski.
- ^ Schmadel, Lutz D. (10. 6. 2012). Dictionary of Minor Planet Names. Springer Science & Business Media. ISBN 978-3-642-29718-2.
- ^ Giorgobiani, Natia (28. 2. 2022). „A museum with unique works by Maria Primachenko burned down near Kiev”. www.perild.com. Arhivirano iz originala 28. 02. 2022. g. Pristupljeno 24. 03. 2022.
- ^ „Okkupantы sožgli muzeй v Ivankove, sgoreli rabotы Marii Priйmačenko”. Ukrainskaя pravda.
- ^ „Ukraїna vtratila ponad 20 robіt Marії Primačenko vnaslіdok napadu Rosії – Litovčenko”. Radіo Svoboda.
- ^ „Kartini Priйmačenko vrяtovano. Selяni vinesli їh z palaюčogo muzeю. Espreso.Zahіd”. zahid.espreso.tv (na jeziku: ukrajinski). Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ Schofield, Blanca. „Russia-Ukraine war: How Maria Prymachenko's art was saved from Putin's troops”. The Times (na jeziku: engleski). ISSN 0140-0460. Pristupljeno 2022-03-05.