Marija od Brabanta, kraljica Francuske
Marija od Brabanta | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Marija od Brabanta |
Datum rođenja | 13. maj 1254. |
Mesto rođenja | Leven, Kraljevina Francuska |
Datum smrti | 12. januar 1322.67 god.) ( |
Mesto smrti | Le Miro, Kraljevina Francuska |
Grob | Manastir Kordelije |
Porodica | |
Supružnik | Filip III Francuski |
Potomstvo | Luj, Blanka i Margareta. |
Roditelji | Henri III od Brabanta Adelada od Burgundije |
Dinastija | Dinastija Reginarida |
Francuska kraljica | |
Period | 1274-1285 |
Prethodnik | Izabela od Aragona |
Naslednik | Huana I od Navare |
Marija od Brabanta (13. maj 1254. – 12. januar 1322.[1]) je bila francuska kraljica od 1274. do 1285. godine, kao druga supruga Filipa III. Rođena je u Levenu, kao ćerka Henrija Brabantskog i Adelaide Burgundske.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Poreklo i brak[uredi | uredi izvor]
Marija je bila ćerka Henrija III od Brabanta i Adelaide od Burgundije. Rođena je 13. maja 1254. godine u Levenu. Udala se za Filipa III Francuskog 21. avgusta 1274. godine.[3] Filipu je Marija bila druga supruga. Prva, Izabela Aragonska, umrla je ostavivši mu četvoro dece, među kojima su bili i budući francuski kralj Filip IV i titularni latinski car Šarl Valoa. Filip je bio pod snažnim uticajem svoje majke, Margarete od Provanse, i svog mentora, Pjera de la Brokea. Budući da nije bila Francuskinja, Marija se isticala na francuskom dvoru. Marijin pastorak Luj umro je 1276. godine pod sumnjivim okolnostima. Postojale su glasine da je Marija naredila da se on otruje.[4] La Brok, na koga je takođe pala sumnja, je utamničen, a kasnije i pogubljen zbog ubistva.
Potomstvo[uredi | uredi izvor]
Kada je Marijin muž Filip umro 1285. godine, ona je izgubila deo svog političkog uticaja. Posvetila je život odgajanju njihove troje dece: Luja (maj 1276. - 19. maj 1319), Blanke (1278 - 19. mart 1305) i Margarete (umrla 1318. godine).[5] Njen pastorak Filip proglašen je kraljem Francuske 6. januara 1286. godine u Remsu.
Udovica[uredi | uredi izvor]
Zajedno sa Huanom I od Navare i Blankom od Artoa, Marija je pregovarala 1294. godine povodom sklapanja mira sa Engleskom 1294. godine sa Edmundom Pogrbljenim, bratom engleskog kralja Edvarda I.[6] Marija je nadživela i svoju decu i pastorka Filipa. Umrla je 1322. godine u dobi od 67 godina. Umrla je u manastiru Le Murea, blizu Meulana, gde se povukla 1316. godine. Nije sahranjena u bazilici Sen Deni, gde su se inače sahranjivale francuske kraljice, već u manastiru Kordelije u Parizu. Ovaj manastir uništen je u požaru 1580. godine. Crkva je u narednim godinama obnovljena.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
8. Henri I, vojvoda Brabanta | ||||||||||||||||
4. Henri II od Brabanta | ||||||||||||||||
9. Matilda od Bulonja | ||||||||||||||||
2. Henri III od Brabanta | ||||||||||||||||
10. Filip Švapski | ||||||||||||||||
5. Marija Švapska | ||||||||||||||||
11. Irina Anđelina | ||||||||||||||||
1. Marija od Brabanta | ||||||||||||||||
12. Odo III od Burgundije | ||||||||||||||||
6. Igo IV od Burgundije | ||||||||||||||||
13. Alisa od Verga | ||||||||||||||||
3. Adelaida od Burgundije | ||||||||||||||||
14. Robert III od Drea | ||||||||||||||||
7. Jolanda od Drea | ||||||||||||||||
15. Eleonor od Sent Valerija | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Viard 1930, p. 362 note3.
- ^ Dunbabin 2011, p. xiv.
- ^ Bradbury 2007, str. 238
- ^ Jordan 2009, str. 141
- ^ Stanton 2001, str. 219
- ^ Morris 2008, str. 267–268
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bradbury, Jim (2007). The Capetians, Kings of France 987-1328. Hambledon Continuum.
- Dunbabin, Jean (2011). The French in the Kingdom of Sicily, 1266–1305. Cambridge University Press.
- Jordan, William Chester (2009). A Tale of Two Monasteries: Westminster and Saint-Denis in the Thirteenth Century. Princeton University Press.
- Morris, Marc (2008). Edward I and the Forging of Britain. Windmill Books.
- Stanton, Anne Rudloff (2001). The Queen Mary Psalter: A Study of Affect and Audience. Volume 91 Part 6. American Philosophical Society.
- Viard, Jules Marie Édouard (1930). Grandes Chroniques de France. Librairie Ancienne Honoré Champion.