Pređi na sadržaj

Marko Budisavljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Marko plemeniti Budisavljević — Prijedorski, (rođen u Lici 1714) bio je srpski graničar, nadporučnik i austrijski plemić. Potiče iz ugledne ličke familije Budisavljević.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Marko je bio sin Manojla (1684) i unuk Tošin (1650). Čukununuci su mu bili: najveći srpski naučnik Nikola Tesla, srpski književnik i veliki župan Bude Budisavljević, komandant austrougarske ratne mornarice Stanislav Budisavljević... Bio je krajiški nadporučnik (oberlajtnant) u Ličkoj graničarskoj regimenti od 1746, stacionairanoj u Gospiću. Sa svojom četom ličkih junaka prelazio je granicu ka turskoj teritoriji koja se protezala duž Plješevice. Naročito se istakao u ratu između Austrije i Turske 1787, kada je sa 500 graničara, među kojima su bila i njegova dva sina (Tomo i Petar) i još devet Budisavljevića, potukao tursku vojsku kod Ključa.[1] Poslije te bitke dodijeljena mu je titula fon Prijedor. Za hrabrost i ratne zasluge austrijski car Jozef II Habzburški dodijelio mu je plemićku titulu, grb i pravo na plemićki pridjevak (Ehrenwort) Prijedorski, na svečanosti u Beču 26. jula 1787. godine. Car Josif (Jozef) II bio je sin Marije Terezije i car Svetog rimskog carstva, a kasnije nasljednik krunskih zemalja Ugarske i Češke. Na titulu su imali pravo i nasljednici - potomci i oni su je koristili. Tako je na spomeniku Stanislavu Budisavljeviću na austrougarskom Mornaričkom groblju u Puli na njemačkom jeziku, pored ostaloga ispisano i VON PRIEDOR, a vijest o vjenčanju Mine, ćerke velikog župana Bude, se u novinama objavljivalo pod navođeljem pl. (plemeniti) između imena i prezimena: ...sa gdjicom Minom pl. Budisavljević, kćerkom presvjetlog gosp. Bude pl. Budisavljevića - Priedorskoga, velikog župana... [2] Grb koji je dodjeljen Marku ima štit čiji je oblik savremeni francuski, sa dva vertikalna polja. Plavi (pravednost, odanost, istina, vjernost) dio štita ima zlatnog lava (neustrašivost, dostojanstvo, snaga, pravda) na zelenoj podlozi sa sabljom krivošijom u desnoj šapi, a iznad je zlatna šestokraka zvijezda. Zvijezda, sa pet, šest ili osam krakova, znak su posebne mislosti vladara u znak priznanja za hrabrost, odanost u ratovima za odbranu zemlje. Na crvenom (ljubav, hrabrost, velikodušnost, vojnička hrabrost, promišljenost u borbi, pobjednik u boju) polju je oklopljena desnica s mačem. Šljem - kaciga s nakitom (ukrasom) je sastavni dio grba, a sa strane šljema vise plaštevi. Iznad zlatne kacige je zlatna kruna oklopljena desnicom sa sabljom krivšoijom.

Markov mlađi sin Petar (rođ. 1756) poginuo je s Napoleonovom vojskom kod Verone 1805. godine, a u Veroni je i sahranjen. Stariji Markov sin Tomo (rođ. 1750.) bio je pradjed Nikole Tesle, jer je njegova ćerka Sofija bila majka Tesline majke, Georgine. Bio je protojerej i odlikovan je od Napoleona, kao i od cara Franca II.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Budisavljević, Aleksandar (1890). Pleme Budisavljevića u Gornjoj krajini, pp. 159. Novi Sad. 
  2. ^ Glasonoša, br. 28, 5.5.1908. Karlovac. 1908. 
  3. ^ Budisavljević, Borislav (2018). Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, pp. 30., 31., 157., 181., 206. Prometej.