Pređi na sadržaj

Marko Mrkoci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
marko mrkoci
Marko Mrkoci
Lični podaci
Datum rođenja(1918-09-18)18. septembar 1918.
Mesto rođenjaPoznanovec, Austrougarska
Datum smrti8. februar 1997.(1997-02-08) (78 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOBvodnik 1. zagorske čete
sekretar OK KPH Krapina
Heroj
Narodni heroj od9. maja 1952.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem
Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Marko Mrkoci (Poznanovec, 18. septembar 1918Zagreb, 8. februar 1997), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Hrvatske i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 18. septembra 1918. godine u Poznanovcu, Hrvatsko Zagorje. Roditelji su mu bili siromašni, a otac mu je bio radnik u fabrici cigle „Zagorka“ u Bedekovčini. Marko je završio mašinbravarski zanat i radio je najpre u fabrici kože u Poznanovcu, a zatim Zagrebu, Soblincu, Slavonskom Brodu i drugde.

Kao mladi radnik, uključio se u radnički pokret pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije. Radio je u Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije. Angažovao se u radu s mladim radnicima i omladinom, a 1939. godine postao je član Komunističke partije Hrvatske.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Okupaciju Jugoslavije dočekao je služeći vojni rok. Kad se vratio u rodno mesto, odmah se povezao s partijskom organizacijom, koja je delovala u tom kraju još od 1934. godine i počeo da radi na pripremama ustanka, zatim na širenju organizacija Narodnooslobodilačkog pokreta, na sakupljanju oružja, te na aktiviranju seljaka i radnika na političkoj platformi KPJ i KPH. U avgustu 1941. godine odlazi, s grupom od petnaest članova Komunističke partije, koje je i sam okupljao, u šumu Dubrava kraj Poznanovca, gde je organizovana partizanska jedinica. Tu je u okršaju s neprijateljem bio lakše ranjen.

Od marta 1942. godine, odnosno od vremena formiranja Prvog zagorskog partizanskog odreda, bio je vodnik u Prvoj partizanskoj četi, koja je osnovana i koja je delovala na području tadašnjeg kotara Zlatar. Među borcima te čete, istakao se u prvim sukobima protiv ustaša. Već u maju iste godine otišao je među partizane u Slavoniju. Tamo je boravio nekoliko meseci, učestvujući u sukobima protiv neprijateljskih vojnika.

Po naređenju Glavnog štaba Hrvatske, krajem 1942. godine ponovno je otišao na područje Hrvatskog Zagorja, da radi na širenju ustanka. Osim učešća u borbama, ispunjavao je i mnoge političke zadatke. Angažovao se u radu na proširenju partijskih organizacija i skojevskih grupa u selima, na stvaranju kotarskih komiteta KPH i SKOJ-a, širenju mreže narodnooslobodilačkih odbora, organa narodne vlasti i drugih organizacija Narodnooslobodilačkog pokreta. Posebno se angažovao na pripremanju formiranja Drugog zagorskog partizanskog odreda. U KPJ, Marko je do kraja rata obavljao funkciju sekretara Okružnog komiteta KPH Krapina.

Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja zemlje završio je Višu političku školu „Đuro Đaković“ i Višu vojnu akademiju u Beogradu, a radio je na raznim partijskim i drugim dužnostima:

Bio je i na mnogim odgovornim dužnostima u privredi:

  • generalni direktor kombinata „Jugokeramika“ u Zagrebu
  • predsednik Udruženja nemetala Jugoslavije
  • potpredsednik Skupštine grada Zagreba za privredu
  • predsednik Privredne komore Zagreba
  • generalni direktor Kreditne banke Zagreb (kasnije je penzionisan)

Umro je 8. februara 1997. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i niza drugih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 9. maja 1952. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]