Pređi na sadržaj

Matija Levai

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matija Levai
Lični podaci
Puno imeMatija
Datum rođenja(1930-12-27)27. decembar 1930.
Mesto rođenjaKikinda, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti15. novembar 2015.(2015-11-15) (84 god.)
Mesto smrtiSubotica, Srbija

Matija Levai (Kikinda, 27. decembar 1930. — Subotica, 15. novembar 2015) srpski i jugoslovenski je klarinetista, umetnik, instrumentalista zavidne izvođačke muzikalnosti i tehnike, orkestarski i kamerni muzičar i pedagog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Matija Levai je rođen u Kikindi 27. decembra 1930. godine.

Studije klarineta upisao je 1952, a završio 1957. godine na Muzičkoj akademiji.[1] u Beogradu u klasi renomiranog profesora Bruno Bruna[2] Za vreme studentskih dana svirao je i saksofon u manjim sastavima.

Po završetku studija bavio se uspešno pedagoškim radom do odlaska u penziju. Bio je profesor klarineta u Osnovnoj i Srednjoj muzičkoj školi u Subotici.[3]

U Subotici, dok je radio u Muzičkoj školi, Matija Levai je osnovao i bio umetnički rukovodilac „Ansambla za staru muziku”. Ansambl je postojao izmedju 1974-1981. godine. U istom mestu, u periodu 1969-1976, Matija je osnovao i „Duvački trio”.

Sleva nadesno: Matija Levai (dulčijan, krumhorn, hirtenšalmei, blokflaute), Laura Levai (blokflaute, dulčijan), Ildiko Komjati (sopran), Pavao Bačić (lauta i gitara), Mirko Molnar (viola da gamba)

Izvođačka delatnost[uredi | uredi izvor]

Bio je godinama soloklarinetista Subotičke filharmonije. Često je nastupao kao solista i kao član kamernih sastava[4] širom bivše Jugoslavije, u Mađarskoj, Rumuniji, Čehoslovačkoj. Snimao je za sve RTV centre u bivšoj Jugoslaviji. Pored snimaka klasične muzike, u RTV NS[5] postoji velik broj njegovih snimaka mađarske narodne muzike koje je ostvario svirajući taragoto (stari mađarsko-rumunski narodni instrument veoma sličan klarinetu).

Diplome, priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Zlatna značka KPZ-a Srbije za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture (Beograd, 12. 5. 1980)
  • Zahvalnica RTV NS za višegodišnji vanredni doprinos u izgradnji i ostvarivanju programa (Novi Sad, 2. 9. 1974)
  • Nagrada „Isidor Bajić” udruženja muzičkih umetnika Vojvodine za izuzetan umetnički doprinos (Novi Sad, 1974)
  • Počasni član UMPS za poseban doprinos razvoju muzičke pedagogije (Beograd, 24. 11.1979).
  • Zahvalnica povodom stogodišnjice Subotičke filharmonije[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Leksikon jugoslavenske muzike, Zagreb, 1984, sv. I, 511.
  • 40 godina Fakulteta muzičke umetnosti (Muzičke akademije) 1937-1977, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 1977, 95 str.
  • 50 godina Fakulteta muzičke umetnosti (Muzičke akademije), Univerzitet umetnosti, Beograd, 1988, 149 str.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]