Pređi na sadržaj

Mahariši Sušruta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mahariši Sušruta
Statua Mahariši Sušrute u indijskom gradu Haridvar
Lični podaci
Datum rođenja6. vek p. n. e.
Mesto rođenjaIndija, Indija
Datum smrti6. century BCE
Mesto smrtiIndija,
Naučni rad
PoljeHirurgija
Poznat poNovim hirurškim tehnikama i instrumenatima

Mahariši Sušruta na sanskritu (सशरत) je bio indijski lekar i hirurg, koji je prema navodima brojnih izvora u Indiji, najverovatnije živeo u ranom 6. veku pre nove ere. A ko je stvarno bio Sušruta, kada i gde je živeo i radio - odgovori na ova pitanja leže u brojnim pretpostavkama? Zbog nedostatka direktnih dokaza, među istraživačima stavovi su podeljeni - neki veruju da je Sušruta živeo dva veka pre rođenja Bude, drugi da je bio njegov savremenik.[1]

Delo[uredi | uredi izvor]

Ime i delo Sušrute je podjednako dobro poznato u Indiji Kambodži i Indokini, kao i u Arabiji i Zapadnoj civilizaciji, po savršenom hirurškom radu, usavršavanju metoda, tehnika i brojnih „alata“ u hirurgiji.

Bauer rukopis

Originalni manuskript Sušrute Sušruta Samhita nije nadživeo autora. Postoje samo kopije i brojne revizije Suštutinih rukopisa. Jedan od najvažnijih dokumenata koji je povezan sa ovnim indijskim lekarem je Bauer rukopis,[2] koji se čuva u Univerzitetskoj biblioteci u Oksfordu.

U svojim delima, od kojih je najpoznatije Sušruta Samhita opisao je tehniku oko 300 hirurških operacija i 121 hirurški instrument. Među opisanim hirurškim tehnikama su nameštanje preloma, carski rez, rinoplastika a među prikazanim instrumentima su sonde, pincete, lanceta i kateteri. Instrumenti opisana u Sušrutaiim delima, koji se i danas koriste u hirurgiji, stotinama godina kasnije modifikovani su i poboljšani u zapadnom svetu. Zato mnogi istoričari medicine Sušrutu smatraju „ocem hirurgije“.[3]

Sušruta je i jedan od prvih začetnika plastične hirurgije, jer je u toku hirurških intervenicja prenosio (transplantirao) delove kože na druge delove tela kao npr. na oštećeno uvo i nos (plastika nosa ili rinoplastika). Zato su u srednjem veku mnogi engleski lekari putovali u Indiju da bi izučili i ovladali metodom rinoplastike, koju su indijski hirurzi obavljali drevnom domaćom, Sušrutinom metodom.

Knjiga „Sušruta Samhita“, verovatno datira iz oko 350. p. n. e. i zasnovane je na Sušrutinom originalnim metodama. Ona je jedna od osnovnih publikacija drevne indijske ajurveda medicine, koja je dopunjena hiljadama novih dodataka na osnovu višegodišnjih posmatranja i prakse. Kroz višemilenijumsku istoriju iako su na ajurvedu uticali Arapi, Sušrutina načela ajurveda lečenja uvek su ostala jednaka, bez obzira na škole koje su formirali mnogih ajurvedski lekari, što je ovu „nauku“ i temeljne osnove Sušrutinog učenja još dodatno obogatilo.

Deo hirurških instrumenata iz Maharišijevog dela Sušutra Samhita

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dwivedi, Girish & Dwivedi, Shridhar (2007). History of Medicine: Sushruta – the Clinician – Teacher par Excellence Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. oktobar 2008). National Informatics Centre (Government of India).
  2. ^ Hoernle, Augustus, The Bower manuscript; facsimile leaves, Nagari transcript, romanised transliteration and English translation with notes (Calcutta: Supt., Govt. Print., India, 1908-1912. reprinted New Delhi: Aditya Prakashan, 1987)
  3. ^ Tewari M, Shukla HS (2005). „Sushruta: The father of Indian surgery.”. Indian J Surg. 67: 229—30. .

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Aufderheide, A. C.; Rodriguez-Martin, C.; Langsjoen, O. (1998). The Cambridge Encyclopedia of Human Paleopathology. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-55203-5. 
  • Kearns, Susannah C.J. & Nash, June E. (2008). leprosy. Encyclopedia Britannica.
  • Kutumbian, P. (2005). Ancient Indian Medicine. Orient Longman. ISBN 978-81-250-1521-5. 
  • Lock, Stephen (2001). The Oxford Illustrated Companion to Medicine. USA: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-262950-0. 
  • Krall LP, Levine R, Barnett D. The history of diabetes. In:Kahn CR, Weir GC, editors Joslin’s Diabetes Mellitus; 13th edn. Philadelphia: Lea and Feibiger; 1994: pp 1-2.
  • Dwivedi S, Chaturvedi A (2000). „Cardiology in ancient India.”. J Indian College Cardiol. 1: 8—15. .
  • Sharma PV, translator and editor Sushruta Samhita: With English Translation of Text and Dalhana’s Commentary along with Critical Notes 3 Vols. Varanasi: Visvabharati; 2001: 24,1983.
  • Dwivedi S. Putative use of Indian cardiovascular friendly plants in preventive cardiology. Ann Natl Acad Med Sci(India) 32  159–75.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]