Mahatma Gandi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mahatma Gandi
Lični podaci
Puno imeMohandas Karamčand Gandi
Datum rođenja(1869-10-02)2. oktobar 1869.
Mesto rođenjaPorbandar[1], Britanska Indija
Datum smrti30. januar 1948.(1948-01-30) (78 god.)
Mesto smrtiNju Delhi, Indija
Religijahinduizam
ObrazovanjeSrednja škola Alfred (Radžkot), Inner Temple, Londonski univerzitetski koledž
Porodica
SupružnikKasturba Gandi
DecaHarilal Gandi, Manilal Gandi, Ramdas Gandi, Devdas Gandi
Filozofski rad
Uticaji odHenri Dejvid Toro, Lav Tolstoj, Sidarta Gautama, G. K. Chesterton, Džon Raskin

Potpis

Mohandas Karamčad Gandi (devanagari: मोहनदास करमचन्द गांधी, engl. Mohandas Karamchand Gandhi; Porbandar, 2. oktobar 1869Nju Delhi, 30. januar 1948), poznat kao Mahatma Gandi, bio je jedan od osnivača savremene indijske države i uticajan pobornik satjagrahe (nenasilnog protesta) na putu ka ostvarenju revolucije.[2][3][4]

Rabindranat Tagor ga je prvo nazvao samo mahatma, što na sanskritu znači „velika duša”.[5][6]

Pomogao je ostvarenju indijske nezavisnosti od britanske vlasti, inspirišući ostale ljude pod kolonijalnom vlašću da rade na sopstvenoj nezavisnosti i potpuno odbace Britansku imperiju i zamene je Komonveltom. Gandijev princip satjagrahe inspirisao je generacije demokratskih i antirasističkih aktivista, uključujući i Martina Lutera Kinga i Nelsona Mandelu. Gandi je često govorio da su njegove vrednosti jednostavne, preuzete iz tradicionalnih hinduističkih verovanja: istina (satja) i nenasilje (ahimsa).[7][8]

Principi[uredi | uredi izvor]

Na Gandijevu filozofiju i njegovu ideju satje i ahimse uticali su Bagavad Gita i hinduistička verovanja, kao i praksa religije đainizma. Na Gandija je snažno uticao i Henri Dejvid Toro, sa svojim idejama o građanskoj neposlušnosti i neplaćanju poreza, iznetih u eseju „Otpor civilnoj vladi“. Nalazeći sličnosti između robovlasničke Amerike 19. veka i Južne Afrike, Gandi, 1907. godine, objavljuje ovaj esej pod nazivom „Građanska neposlušnost“.[9] Takođe, na Gandija su uticaj imali i nenasilni slobodarski i prosvetiteljski principi Lava Nikolajeviča Tolstoja, sa kojim je imao prepisku dok je bio na studijama u Južnoj Africi. Koncept nenasilja (ahimsa) postoji dugo u indijskoj religijskoj misli i doživeo je mnoga oživljavanja sa hinduističkim, budističkim i đainističkim kontekstom.[10][11] Gandi objašnjava svoju filozofiju i način života u svojoj autobiografiji Priča o mojim eksperimentima sa istinom.

Gandi je prekinuo sa seksualnim odnosima sa 36 godina i otišao u potpuni celibat iako je još uvek bio venčan. Dubok uticaj na taj Gandijev put imala je hinduistička ideja bramačarje, odnosno duhovnog i praktičkog čistunstva koje je u velikoj meri povezano sa celibatom.

Gandi je provodio jedan dan nedeljno u tišini. Nije govorio i verovao je da mu to donosi unutrašnji mir. To je proisteklo od hinduističkog razumevanja moći moune i šante. Tih dana je komunicirao sa drugima pišući na papiru.

Posle povratka u Indiju iz uspešne advokatske karijere u Južnoj Africi, odbacio je svoje odelo koje označava bogatstvo i uspeh. Njegova je ideja bila da uzme odelo zahvaljujući čemu će ga prihvatiti i najsiromašnija osoba u Indiji. Zalagao se za korišćenje ručno napravljene odeće (kadi). Gandi i njegovi sledbenici sami su sebi pravili odeću. To je bila pretnja britanskom establišmentu — dok su indijski radnici često bili nezaposleni, oni su kupovali svoju odeću od stranih engleskih industrijskih manufaktura — ako Indijci sami prave svoju odeću, to bi učinilo britansku industriju beskorisnom.

Gandi je bio protiv uobičajenog obrazovanja imajući stav da deca najbolje uče od roditelja i društva. Dok je bio u Južnoj Africi, Gandi je sa istomišljenicima napravio grupu učitelja koji su ovu ideju sprovodili u praksu učeći decu van uobičajenog sistema obrazovanja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Indijski vođa nacije koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije, Gandi, znan i kao Mahatma Gandi, rođen je u hinduskoj porodici u mestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat dana 2. novembra 1869. godine. Studirao je pravo na univerzitetu u Londonu. Nakon što je 1891. godine završio studije prava (1889—1891) Gandi se vratio u Indiju i pokušao da radi u struci, ali u tome nije imao uspeha. Dve godine kasnije indijsko preduzeće koje je imalo poslovne odnose s Južnom Afrikom zaposlila ga je kao svog pravnog savetnika u uredu u Durbanu.

Kada je došao u Durban Gandi je otkrio da ga tamo smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nepoštovanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je podstaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Gandi je ostao u Južnoj Africi 20 godina, često provodeći vreme u zatvoru. Godine 1896. napali su ga i pretukli Južnoafrikanci. Od tada se zalaže za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s južnoafričkim vlastima. Delom mu je za takvu vrstu politike uzor bio ruski pisac Lav Tolstoj, koji je na Gandija imao značajan uticaj.

Uzor je takođe pronašao i u delima američkog pisca iz 19. veka Henrija Dejvida Tora. Posebno u delima u kojima on piše o Hristovima učenjima, kao što je delo Građanski neposluh. Gandi je smatrao kako su izrazi pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe te je on pronašao drugi izraz — Satjagraha. Za vreme Burskoga rata Gandi je organizovao sanitetsku jedinicu unutar britanske vojske i zapovedao istom. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Godine 1910. osnovao je Gandi farmu, blizu Johanezburga, kooperacijsku koloniju za Indijce. Četiri godine kasnije (1914) južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandijevim zahtevima, kao npr. priznavanje indijskih brakova. Kada je završio svoje delovanje u Južnoj Africi vratio se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivirao se u indijskoj politici 1919. godine i pretvorio pređašnji nedelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postao vođa borbe za samostalnu Indiju.

Kada su 1919. godine u parlamentu izglasani tzv. Roulatov zakon koji su davali indijskim kolonijalnim vlastima zakonska ovlašćenja da oružano deluje protiv tzv. revolucionarnih aktivnosti, Satjagraha se proširila Indijom privlačeći milione sledbenika. Demonstracije protiv Roulatovog zakona rezultirale su masakrom Britanskih vojnika nad Indijcima kod Amritsara. Godine 1920. kada britanska vlada nije uspela da popravi situaciju, Gandi je proklamovao politiku nekooperativnosti.

To je imalo za posledicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podneli ostavke, državne institucije kao npr. sudovi bili su bojkotirani, a Indijska deca nisu pohađala vladine škole. U celoj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sedili na njima, a kada su se odbili ustati policija ih je tukla. Gandi je bio uhapšen, ali je uskoro zbog pritiska javnosti bio pušten. U okviru borbe za ekonomsku nezavisnost Indije, uključujući bojkot britanske robe, Gandi je osmislio svaraj (sanskritski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni jer je iskorištavanje indijskih seljaka od strane britanskih industrijalaca dovodilo do siromašenja sela i destrukcije kućnog zanatstva. Gandi se stoga zalagao za oživljavanje zanata obrade vune te je stoga izabrao točak na kojem se obrađuje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrednostima seoskog života i oživljavanju tradicionalnih indijskih zanata. Uskoro je Gandi postao simbol borbe za slobodnu Indiju širom sveta.

Živeo je spiritualnim i asketskim životom propovednika često provodeći vreme u meditaciji. Odnosi u njegovom braku između njega i njegove supruge, prema njegovim vlastitim rečima, bili su poput odnosa brata i sestre. Odbijajući bilo kakvo posedovanje materijalnih dobara odevao se u tradicionalnu odeću najsiromašnijih Indijaca i hranio se samo povrćem, voćnim sokovima i mlekom. Indijci su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskritskom: velika duša), nazivom koji je namenjen samo za najveće mudrace. Gandijevo zalaganje za nenasilje, znano još i kao ahimsa (na sanskritskom: nepovređivanje), bilo je izraz životnog puta koje propoveda hinduizam.

Gandi je smatrao kako će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je upotreba nasilja beskorisna te da će oni nakon toga napustiti Indiju. Gandijev politički i duhovni uticaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile da prema njemu poduzmu bilo kakve protivmere. Godine 1921. Indijski nacionalni kongres, grupa koja je širila pokret Indijom, dala je Gandiju potpunu izvršnu vlast, uključujući čak i pravo da imenuje svog nasljednika. Međutim, indijsko stanovništvo nije u potpunosti sledilo Gandijevu politiku nenasilja te je došlo do serije oružanih revolta protiv britanskih vlasti dovodeći do toga da je Gandi priznao kako je njegova politika doživjela krah. Godine 1922. britanske vlasti su ga privele i utamničile.

Nakon što je 1924. godine pušten iz zatvora Gandi se povukao iz aktivne politike i posvetio se propagiranju opšteg jedinstva. Međutim opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije. Godine 1930. Mahatma je proglasio novi talas građanske neposlušnosti pozivajući Indijce da ne plaćaju porez. Neposluh je počeo maršom ka moru u kojem su hiljade Indijaca pratile Gandija od mesta Ahmadabad do Arapskog mora, gde su pravili so iz morske vode. Gandi je ponovo uhapšen, ali je pušten već 1931. godine nakon što je pristao zaustaviti talas neposlušnosti kad su Britanci učinili neke ustupke njegovim zahtevima. Iste godine Gandi je predstavljao Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu. Godine 1932. Gandi je započeo novi talas građanske neposlušnosti protiv Britanaca. Bio je hapšen dva puta kada je pribegao štrajku glađu što je bila veoma uspešna metoda borbe protiv Britanaca.

Gandi i Nehru 1942.

Naime, ako Gandi umre postojala je mogućnost da dođe do revolucije i izvan Indije. Iako je i sam bio pripadnik trgovačke kaste, Gandi se posvetio i ukidanju nepravednih socijalnih i ekonomskih aspekata kastinskog sistema. Godine 1934. Gandi je formalno napustio politiku, a na mestu vođe Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio ga je Džavaharlal Nehru. Gandi se posvetio putovanju po Indiji, ali se 1939. godine ponovo vratio aktivnom političkom životu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim postom tj. štrajkom glađu prisili vladara države Rajkota da modifikuje svoj autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisiliti vladara Rajkota da popusti Gandijevim zahtevima. Mahatma je ponovo postao najznačajnija politička figura Indije.

Nakon što je izbio Drugi svetski rat Kongresna stranka i Gandi nisu se željeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovom zahtevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britanci dakako odbili nudeći neke druge kompromise što su opet Indijci odbili. I nakon ulaska Japana u rat i širenja rata na azijskom kontinent Gandi je i dalje odbijao da Indiju uvede u rat. Konačno 1942. godine Indijci su pristali da uđu u ratni sukob na strani Britanaca.

Godine 1944. indijska borba za nezavisnost došla je u svoju završnu fazu, britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uslovom da dve suprotstavljene nacionalističke grupe: Muslimanska liga i Kongresna stranka, reše svoje razlike. Gandi se oštro suprotstavio podeli Indije na dve države (što je zahtevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajući se da će mir između dve verske grupe biti postignut nakon što muslimani zadovolje svoje separatističke težnje.[12][13] Indija i Pakistan postale su zasebne države kada su Britanci priznali Indiji njenu nezavisnost 1947. godine. Dana 30. januara, dok je bio na putu ka mestu gdje je vršio večernju molitvu, napao ga je i usmrtio Nathuram Godse, hindu fanatik. Gandijeva smrt je širom sveta doživljena kao katastrofa.[14]

Religija[uredi | uredi izvor]

Gandi je rođen kao hindus i praktikovao je hinduizam celog života. Verovao je u jednakost svih religija i zbog toga je odbijao sve pokušaje da ga preobrate na drugu veru. Bio je i teolog i često je čitao tekstove o najvećim religijama. O hinduizmu je rekao sledeće: "Hinduizam kakvog ga znam potpuno zadovoljava moju dušu, ispunja celo moje biće." Kada bi bio tužan ili zabrinut, govorio je, uzeo bi Bagavad Gitu i našao redove koji bi ga smirili i uneli mu spokoj u dušu.

Gandi je takođe vjerovao da je temelj svih religija istina i ljubav (nenasilje i zlatno pravilo), te je dovodio u pitanje ono što bi video kao hipokrizu ili dogmu u svim religijama, uključujući svoju vlastitu, te se zalagao za socijalnu reformu religija. Druge Gandijeve izjave u vezi religije uključuju:

(...) Što je značila izreka da su Vede inspirisana Božja Reč? Ako su bile inspirisane, zašto onda to nisu bili i Biblija i Kuran? Moji hrišćanski prijatelji pokušavali su me preobratiti, kao i islamski. Abdula Set uvek me je pokušavao navesti da učim o islamu i naravno uvek je imao nešto reći o lepoti islama.
- Gandijeva autobiografija
Kada izgubimo moral, prestajemo biti religiozni. (...) Niko ne može biti lažljiv ili okrutan (...) i istovremeno tvrditi da je Bog na njegovoj strani.
Muhamedove izreke su blago mudrosti, i to ne samo za muslimane već i za čitav svet.
Volim vašeg Hrista, ne volim vaše hrišćane. Vaši su hrišćani tako različiti od vašeg Hrista.
Bog je bez religije.

Kasnije u životu, na pitanje je li hindus, odgovorio je: "Da, jesam. Takođe sam i hrišćanin, musliman, budist i Jevrej."

Kritičari Gandiju pripisuju da je tokom perioda boravka u Africi (1893-1914) imao crte rasizma prema afričkom narodu.[15]

Vegetarijanstvo[uredi | uredi izvor]

Kao dete Gandi je eksperimentisao s konzumiranjem mesa, što je bilo delom zbog njegove znatiželje, a delom zbog uticaja prijatelja Šeika Mehtabe.[16] Ideja vegetarijanstva duboko je ukorenjena u hinduističkoj i džainističkoj tradiciji u Indiji, i u njegovom rodnom Gujaratu većina hindusa su vegetarijanci kao i skoro svi džainisti.[17][18] Gandijeva porodica nije bila izuzetak. Pre nego što je otišao da studira u Londonu obećao je svojoj majci Putlibai i svom ujaku Beharji Svamiju, da će se uzdržavati od konzumacije alkohola, mesa i od promiskuiteta. Održao je to obećanje i kad je odrastao postao je strogi vegetarijanac. Napisao je knjigu Moral baza vegetarijanizma i nekoliko članaka o vegetarijanizmu, od kojih su neki izdati u publikaciji Londonskog vegetarijanskog društva, The Vegetarian.[19][20]

Odraz na umetnost[uredi | uredi izvor]

Bista Mahatme Gandija na Savskom keju na Novom Beogradu, u blizini Gandijeve ulice

Najpoznatije umetničko delo o Gandijevom životu je film Gandi, koji je režirao Ričard Atenboro, sa Benom Kingslijem u ulozi Gandija (zanimljivo, i sam sa gudžaratskim korenima).[21] Drugi film koji opisuje Gandijevu 21. godinu života u Južnoj Africi je Stvaranje Mahatme, u režiji Šjama Benegala i sa Radžitom Kapurom u ulozi Gandija.[22]

U SAD postoje statue Gandija pored Zgrade Feri u San Francisku, u parku Trg saveza u Njujorku i blizu Indijske ambasade u Okrugu Dupont u blizini Vašingtona.

Na novobeogradskom Savskom keju na kraju Gandijeve ulice, 2007. godine otkrivena je bista Mahatme Gandija, poklon Indijskog saveta za kulturnu saradnju iz Nju Delhija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gandhi 2006, str. 1–3 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFGandhi2006 (help)
  2. ^ "Gandhi not formally conferred 'Father of the Nation' title: Govt", The Indian Express, 11 July 2012.
  3. ^ "Constitution doesn't permit 'Father of the Nation' title: Government", The Times of India, 26 October 2012.
  4. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 93. ISBN 86-331-2112-3. 
  5. ^ „značenje reči „Mahatma". Arhivirano iz originala 30. 12. 2013. g.  - www.cosmopolitan-civilization.org (jezik: srpski)
  6. ^ McGregor 1993, str. 799
  7. ^ Gandi o „istini" - Truth (Satya) - www.mkgandhi.org (jezik: engleski)
  8. ^ Gandi o „nenasilju" - The Way Of Non-violence (Ahimsa) - www.mkgandhi.org (jezik: engleski)
  9. ^ knjiga „Građanska neposlušnost" - www.mkgandhi.org (jezik: engleski)
  10. ^ McAllister, Pam (1982). Reweaving the Web of Life: Feminism and Nonviolence. New Society Publishers. str. 194. ISBN 978-0-86571-017-7. Pristupljeno 31. 08. 2013.  Quote: "With love, Yours, Bapu (You closed with the term of endearment used by your close friends, the term you used with all the movement leaders, roughly meaning 'Papa.'" Another letter written in 1940 shows similar tenderness and caring.
  11. ^ Eck, Diana L. (2003). Encountering God: A Spiritual Journey from Bozeman to Banaras. Beacon Press. str. 210. ISBN 978-0-8070-7301-8. Pristupljeno 31. 08. 2013.  Quote: "... his niece Manu, who, like others called this immortal Gandhi 'Bapu,' meaning not 'father,' but the familiar, 'daddy.'" (p. 210)
  12. ^ Khan 2007, str. 18
  13. ^ Khan 2007, str. 1
  14. ^ Cush, Denise; Robinson, Catherine; York, Michael (2008). Encyclopedia of Hinduism. Taylor & Francis. str. 544. ISBN 978-0-7007-1267-0. Pristupljeno 31. 08. 2013.  Quote: "The apotheosis of this contrast is the assassination of Gandhi in 1948 by a militant Nathuram Godse, on the basis of his 'weak' accommodationist approach towards the new state of Pakistan." (p. 544)
  15. ^ „Indija, Afrika i rasizam: Da li je Mahatma Gandi bio rasista”. B92. BBC. 30. 1. 2022. Pristupljeno 1. 2. 2022. 
  16. ^ „Vegetarijansko društvo (istorija)”. Arhivirano iz originala 05. 12. 2013. g. - www.vegsoc.org (jezik: engleski)
  17. ^ Laidlaw 1995, str. 166–169.
  18. ^ „Jain Society: Some Discrepancies Between Principles And Practice”. Arhivirano iz originala 27. 02. 2012. g. Pristupljeno 14. 2. 2009. ..
  19. ^ Gandhi, Mahatma (1959). The Moral Basis of Vegetarianism. Online Books Page. ISBN 978-0-85283-192-2. Pristupljeno 02. 10. 2009. 
  20. ^ „International Vegetarian Union — Mohandas K. Gandhi (1869–1948)”. 
  21. ^ film „Gandi“ iz (1982) na IMDB-u - www.imdb.com (jezik: engleski)
  22. ^ film „Stvaranje Mahatme“ iz (1996) na IMDB-u - www.imdb.com (jezik: engleski)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

.org mkgandhi.org]