Mahmud Darviš
Mahmud Darviš | |
---|---|
Datum rođenja | 13. mart 1941. |
Mesto rođenja | al-Birva, Britanski mandat nad Palestinom |
Datum smrti | 9. avgust 2008.67 god.) ( |
Mesto smrti | Hjuston, Teksas, SAD |
Zanimanje | Pesnik i pisac |
Aktivni period | 1964-2008 |
Veb-sajt | darwish |
Mahmud Darviš (arap. محمود درويش, latinizovano: Maḥmūd Darwīsh; 13. mart 1941 - 9. avgust 2008.) bio je palestinski pesnik i pisac koji je smatran "palestinskim nacionalninm pesnikom" i "pesnikom otpora". [1][2] Osvojio je brojne nagrade za svoja dela. Darviš je koristio Palestinu kao metaforu za gubitak Edena, rođenje i vaskrsenje i patnju lišenja imovine i izgnanstva. [3][4] Opisan je kao utelovljenje i odraz "tradicije političkog pesnika u islamu, čoveka od akcije čija je akcija poezija".[5] Takođe je bio urednik nekoliko književnih časopisa u Palestini.
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Mahmud Darviš rođen je 13. marta 1941. godine u zapadnoj Galileji, koja je tada bila pod britanskom upravom, u selu al-Birva.[2] Bio je drugo dete Salima i Houreje Darviš. Dolazi iz zemljoposedničke porodice. Majka mu je bila nepismena, ali ga je deda naučio da čita.[4] Tokom arapsko-izraelskog rata 1948. godine njegovo selo su zauzele izraelske snage i porodica je pobegla u Liban, prvo u Džezin, zatim u Damur.[6] Njihovo rodno selo su sravnile i uništile izraelske odbrambene snage kako bi sprečile njegove stanovnike da se vrate svojim domovima unutar nove jevrejske države.[7][8]
Godinu dana kasnije, porodica se vratila u oblast Akre, koja je bila deo Izraela, i nastanila se u Deir al-Asadu.[9] Darviš je pohađao srednju školu u Kafr Iasifu dva kilometra severno od Jadeidija. Kasnije se preselio u Haifu.
Sa 19 godina je objavio svoju prvu knjigu poezije, Asafir bila ajniha, ili "Ptice bez krila". U početku je objavljivao svoje pesme u Al Jadidu, književnom časopisu Komunističke partije Izraela, čiji je na kraju postao urednik. Kasnije je bio pomoćnik urednika Al Fajra, književnog časopisa koji je izdala Izraelska radnička partija. [10]
Darviš je 1970. godine napustio Izrael da bi studirao u Sovjetskom Savezu (SSSR).[11] Godinu dana je pohađao Moskovski državni univerzitet Lomonosov[4] pre nego što se preselio u Egipat i Liban.[12] Kada se 1973. pridružio Oslobodilačkoj organizaciji Palestine bio mu je zabranjen ponovni ulazak u Izrael.[4]
1995. godine se vratio da bi prisustvovao sahrani svog kolege Emila Habibija, nakon što je dobio dozvolu da ostane u Haifi četiri dana.[13] Te godine je Darvišu dozvoljeno da se nastani u Ramali, ali je tvrdio da se oseća kao da tamo živi u izgnanstvu i da Zapadnu obalu ne smatra svojom "privatnom domovinom".[14]
Darviš je bio dva puta oženjen i razveden. Njegova prva žena bila je spisateljica Rana Kabani. Nakon razvoda, sredinom 80-ih, oženio se egipatskom prevoditeljicom Hajat Hini. Nije imao dece.[4] "Rita" iz Darvišovih pesama je bila Jevrejka koju je voleo dok je živeo u Haifi. Ta veza je bila tema filma Write Down, I Am an Arab, režiserke Ibtisam Maraana Menuhin, arapske muslimanke udate za Jevreja. (Takvi odnosi su danas retki ali su bili češći tokom perioda palestinskog mandata i među komunistima, koji su bili ujedinjeni klasnim sukobom.)[15]
Darviš je imao probleme sa srcem. Doživeo je srčani udar 1984. i imao je dve operacije srca 1984. i 1998. godine.[4]
Njegova poslednja poseta Izraelu je bila 15. jula 2007. godine, kada je prisustvovao recitalu poezije u dvorani Mt. Karmel u Haifi. Tamo je kritikovao frakcijsko nasilje između Fataha i Hamasa kao "pokušaj samoubistva na ulicama".[16]
Politički pogledi prema Izraelu[uredi | uredi izvor]
Darviš se smatra palestinskim simbolom[17] i govornikom arapske opozicije Izraelu. Odbacivao je optužbe vezane za antisemitizam: "Optužba je da mrzim Jevreje. Nije prijatno što me prikazuju kao đavola i neprijatelja Izraela. Ja nisam ljubitelj Izraela, naravno. Nemam razloga da budem. Ali ja ne mrzim Jevreje."[18] Darviš je pisao na arapskom, a takođe je govorio engleski, francuski i hebrejski, kog je opisao kao "jezik ljubavi".[5] Smatrao je sebe delom jevrejske civilizacije koja je postojala u Palestini i nadao se pomirenju Palestinaca i Jevreja. Kada se to dogodi, "Jevrej se neće stideti da pronađe arapski element u sebi, a Arap se neće stideti da izjavi da uključuje jevrejske elemente".[19]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Lotus nagrada za književnost (1969; od Udruženja afro-azijskih pisaca)
- Lenjinova nagrada za mir (1983; od SSSR-a)
- Orden Viteza umetnosti i književnosti (1993; od Francuske)
- Nagrada Lannan Fondacije za kulturnu slobodu (2001.)[20]
- Nagrada Al Ovais (2002—2003.)
- Nagrada princa Klausa (2004.)
- "Bosanski stećak" (2007.)
- Zlatni venac Struških večeri poezije (2007.)
- Nagrada Međunarodnog foruma za arapsku poeziju (2007.)[21]
- Međunarodna nagrada za poeziju Argana (2008. od Maroka)[22]
Smrt[uredi | uredi izvor]
Mahmud Darviš je preminuo 9. avgusta 2008. u 67. godini života, tri dana nakon operacije srca u bolnici Memorial Hermann u Hjustonu, Teksasu.[6] Pre operacije je potpisao dokument kojim je tražio da ga ne oživljavaju u slučaju smrti.
Legat[uredi | uredi izvor]
Fondacija Mahmuda Darviša osnovana je 4. oktobra 2008. godine kao palestinska neprofitna fondacija koja "nastoji da zaštiti književno i intelektualno nasleđe Mahmuda Darviša".[23]
Dela[uredi | uredi izvor]
Poezija[uredi | uredi izvor]
- Asafir bila ajniha (Ptice bez krila), 1960.
- Awraq Al-Zaytun (Listovi maslina), 1964.
- Bitaqat huwiyya (Lična karta), 1964.
- 'Asheeq min filasteen (Ljubavnik iz Palestine), 1966.
- Akhir al-layl (Kraj noći), 1967.
- Yawmiyyat jurh filastini (Dnevnik palestinske rane), 1969.
- Habibati tanhad min nawmiha (Moja voljena se budi), 1969.
- al-'Asafir tamut fi al-jalil (Ptice umiru u Galileji), 1970.
- Uhibbuki aw la uhibbuki (Volim te, ne volim te), 1972.
- Jondiyyun yahlum bi-al-zanabiq al-baidaa' (Vojnik koji sanja o belim ljiljanima), 1973.
- Muhawalah raqm 7 (Pokušaj broj 7), 1974.
- Tilka suratuha wa-hadha intihar al-ashiq (To je njena slika, a to je samoubistvo njenog ljubavnika), 1975.
- Ahmad al-za'tar, 1976.
- A'ras (Venčanja), 1977.
- al-Nasheed al-jasadi (Telesna himna), 1980.
- Qasidat Bayrut (Oda Bejrutu), 1982.
- Madih al-zill al-'ali (Hvalospev za visoku senku), 1983.
- Hiya ughniyah, hiya ughniyah (To je pesma, to je pesma), 1985.
- Ward aqall (Manje ruža), 1985.
- Ma'asat al-narjis, malhat al-fidda (Tragedija narcisa, komedija srebra), 1989.
- Ara ma oreed (Vidim ono što želim), 1990.
- Ahad 'asher kaukaban (Jedanaest planeta), 1992.
- Sareer al-ghariba (Krevet stranca), 1998.
- Jidariyya (Mural), 2000.
- Halat Hissar (Opsadno stanje), 2002.
- La ta'tazer 'amma fa'alta (Ne izvinjavaj se za ono što si učinio), 2004.
- al-A'amal al-jadida (Nova dela), 2004.
- al-A'amal al-oula (Rana dela), 2005.
Proza[uredi | uredi izvor]
- Shai'on 'an al-wattan (Nešto u vezi domovine), 1971.
- Youmiat muwaten bala watan (Dnevnik građanina bez države), 1971.
- Wada'an ayatuha al-harb, wada'an ayuha al-salaam (Zbogom ratu, zbogom miru), 1974.
- Yawmiyyat al-hozn al-'aadi (Dnevnik uobičajene tuge), 1973.
- Dhakirah li-al-nisyan (Uspomena za zaborav), 1987.
- Fi wasf halatina (Opisivanje našeg stanja), 1987.
- al-Rasa'il (Pisma), 1990.
- Aabiroon fi kalamen 'aaber (Obilaznici u zaobilaznim svetovima), 1991.
- Fi hadrat al-ghiyab (U prisustvu odsustva), 2006.
- Athar alfarasha (Reka umire od žeđi), 2009.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Palestinian 'national poet' dies”. 9. avgust 2008.
- ^ a b Uaknin, Mirjana (11. avgust 2008). „Stihovi neizlečive nade”. Politika.
- ^ Shatz, Adam. „"A Poet's Palestine as a Metaphor", New York Times”. New York Times.
- ^ a b v g d đ Jaggi, Maya (8. jun 2002). „Poet of the Arab world”.
- ^ a b Wasserstein, David (4. septembar 2012). „Prince of Poets”. The American Scholar.
- ^ a b Clark, Peter (11. avgust 2008). „Mahmoud Darwish”. The Guardian.
- ^ Azar, George Baramki (1991). Palestine: A photographic journey. University of California Press. str. 125. ISBN 978-0-520-07544-3.
- ^ Cook, Jonathan. „Poet's village lives only in memory”. Arhivirano iz originala 14. januar 2013. g.
- ^ „Mahmoud Darwish's Poetry”. Arhivirano iz originala 23. avgust 1999. g.
- ^ „Web Site of the Israeli Labor Party”.
- ^ Masalha, Salman. „He made a homeland of words”. Arhivirano iz originala 18. septembar 2008. g.
- ^ Hadid, Diaa (9. avgust 2008). „Palestinian poet Mahmoud Darwish dead at 67”. Seattle Times.[mrtva veza]
- ^ Greenberg, Joel (10. maj 1996). „Ramallah Journal;Suitcase No Longer His Homeland, a Poet Returns”. New York Times.
- ^ Masalha, Salman. „He made a homeland of words”. Arhivirano iz originala
|archive-url=
zahteva|archive-date=
(pomoć). g. - ^ Ferber, Alona (4. jun 2014). „When the Palestinian National Poet Fell in Love With a Jew”. Haaretz.
- ^ „Palestinian poet derides factions”. BBC News. 16. jul 2007.
- ^ Masalha, Salman. „He made a homeland of words”. Arhivirano iz originala
|archive-url=
zahteva|archive-date=
(pomoć). g. - ^ Sachs, Susan (7. mart 2000). „Ramallah Journal; Poetry of Arab Pain: Are Israeli Students Ready?”. New York Times.
- ^ Behar, Almog. „Mahmoud Darwish: Poetry’s State of Siege”. Arhivirano iz originala
|archive-url=
zahteva|archive-date=
(pomoć). g. - ^ „2001 Lannan Cultural Freedom Prize awarded to Mahmoud Darwish”.
- ^ „Pack of cards”. Arhivirano iz originala 26. mart 2013. g.
- ^ „Hommage posthume à feu Mahmoud Darwish”. Le Matin.
- ^ „Mahmoud Darwish Foundation”. Arhivirano iz originala 24. avgust 2013. g.