Pređi na sadržaj

Медвеђе грожђе

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Medveđe grožđe
Arctostaphylos uva-ursi
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. uva-ursi
Binomno ime
Arctostaphylos uva-ursi

Medveđe grožđe ili mečije grožđe, medveđe uho, planika, mlivnjak (lat: Arctostaphyllos uva-ursi), je višegodišnji zimzeleni žbun iz porodice vresova (Ericaceae), čiji su listovi poznati kao uvin čaj.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Plod medveđeg grožđa (Arctostaphylos uva-ursi)

Medveđe grožđe je zimzeleni, polegli žbun, čije se grančice zakorenjuju. Kora na granama je tamnosmeđa, ljuspa se. Listovi su naizmenični, sa kratkom drškom ili sedeći, obrnuto jajasti, na vrhu zaobljeni, osnova se klinasto sužava u dršku. Liska je kožasta, bez dlaka. Obod ceo, ka naličju povijen. Lice liske je tamnozeleno, sjajno. Naličje svetlije. Cvetovi su sitni, vise u grozdovima na krajevima grančica. Krunica zvonasta sa 4-5 režnjeva povijenih ustranu, ružičasto-beličasta. Plod je okrugla, crvena, brašnjava koštunica. Cveta od maja do septembra.

Rasprostranjenje i ugroženost[uredi | uredi izvor]

Medveđe grožđe u Srbiji raste na suvim, kamenitim mestima, na grebenima visokih planina iznad 1.200 m. Usled preteranog sakupljanja kod nas, postala je proređena vrsta na prirodnim staništima.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

List medveđeg grožđa je poznati uvin čaj. Najznačajniji aktivni sastojci lista medveđeg grožđa su fenolni heterozidi, flavonoidi i tanini. Koristi se kod infekcija i upala bubrega, bešike i mokraćnih puteva; deluje kao uroantiseptik i poboljšava izlučivanje mokraće. List medveđeg grožđa sabire se od maja do jula.

Napomena[uredi | uredi izvor]

Uvin čaj ne treba dugo koristiti jer su neki od sastojaka toksični. Sakupljanje listova medveđeg grožđa kod nas je regulisano posebnom uredbom.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]