Pređi na sadržaj

Medoševac (Lazarevac)

Koordinate: 44° 25′ 19″ S; 20° 18′ 10″ I / 44.421833° S; 20.302833° I / 44.421833; 20.302833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Medoševac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaLazarevac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 642
Geografske karakteristike
Koordinate44° 25′ 19″ S; 20° 18′ 10″ I / 44.421833° S; 20.302833° I / 44.421833; 20.302833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina158 m
Medoševac na karti Srbije
Medoševac
Medoševac
Medoševac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Medoševac je naselje u gradskoj opštini Lazarevac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 642 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Medoševac se nalazi severoistočno od Lazarevca. Za vreme austrijske vladavine ovo se naselje pominje kao naseljeno mesto pod imenom Medoschevaz (1718-39. g.). Pominje se kasnije u arački spiskovima. Godine 1818. Medoševac je pripadao Knežini Gošnjića i imao je 20 kuća, a 1822. godine je pripadao Knežini Stanoevića i imao 176 kuća sa 838 stanovnika.

U starije porodice ubrajaju se: Mioljćići i Subotići (Kumrići)starinom iz Sjenice; Voinovići i Tošići čiji su preci došli iz Hercegovine; Terzići, Milutinovići, Jaketići i Gavrilovići (Josipovići) starinom iz Bosne itd. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Položaj sela[uredi | uredi izvor]

Medoševac je na pobrđu između nekoliko seoskih potoka, koji se slivaju u Peštan. Duboki Potok deli ga skoro na dve jednake polovine. Ipak je veći deo naselja na strani prema Vreocima. Naselje je manjeg razbijenog tipa i deli se na ove krajeve: Kalenić do Zeoka, Krsteljac, u kome ima Cigana, Srednji Kraj, u kome je opštinska sudnica i škola i Skućin Kraj prema Vreocima.

Vode[uredi | uredi izvor]

Selo je oskudno vodom. Ima samo jedan izvor Jasenovac u polju. Voda za piće i ostale domaće potrebe upotrebljava sa sa bunara („đermova“), a stoka se napaja na Cerovu Potoku, koji je na granici Medoševca i Vreoca, i na dva bezimena potoka koji leti presušuju. Najveća je voda Peštan, koja je na granici prema Zeokama, Burovu i Šopiću. Peštan prima pritoku Jarugu, koja teče kroz seoski potes i dalje za Vreoce. U Jarugu utiče Sakuljanska Reka, a u nju utiču Cerov Potok i Duboki Potok.

Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Njive su na mestima koja se zovu: Boljetin, Prevale, Livade, Česte, Segedin, Ključevi, Lučice, Lug, Lipovo, Ornice, Volujak (brdo) do Junkovaca, Lipovo Brdo do Zeoka i Brdo. Ima njiva koje se nazivaju po rekama i potocima. Šuma je u planini i ona je izdeljena.

Starine u selu[uredi | uredi izvor]

Na mestu Crkvinama ima starih kamenih nadgrobnih ploča, za koje se kazuje da su ostale od Madžara. Od crkve nema nikakvog traga.

Ime selu[uredi | uredi izvor]

Staro naselje Medoševac zasnovano je u sredini sela. Na tom mestu bila je „pustara“, obrasla „grmenjem“ (grmovima). U šumi je bilo dosta šupljih grmova, iz kojih je kapao med divljih pčela, Medoševac, pa se kasnije naselje nazove tim imenom. Po drugom saopštenju na tom mestu bile su livade sa travom „medljikom“, koja se među prstima lepi kao med, pa je selo dobilo naziv po imenu te trave. Naselje se postepeno, gotovo kružno, širilo, a u novije vreme se spušta prema potoku Jaruzi. Na ovaj način se izbegava „teskoba“ između kuća.

Podaci o selu[uredi | uredi izvor]

Današnje groblje je na kosi ispod sela. U potesu ovog sela otkrivene su naslage mrkog (ja bih rekao lignita, op. Milodan) uglja. Litija se nosi na dan Proroka Jeremije a zavetni dan („bdenije“) je Sv. Ilija.

U povelji despota Đurđa, koja je pisana 1428. godine, pominje se selo Medojeva Reka. Kao naselje uneto je u Ebšelvicovu kartu, pa se zatim pominje po arhivskim podacima 1811. godine. Ono je imalo 1818. godine 20 kuća a 1844. godine bilo je u njemu 32 kuće sa 238 stanovnika. Danas u Medoševcu ima 21 rod sa 185 kuća i 4 ciganska roda sa 104 kuće.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Medoševac živi 697 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,3 godina (36,9 kod muškaraca i 37,7 kod žena). U naselju ima 299 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,09.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.292
1953. 1.376
1961. 1.548
1971. 1.725
1981. 1.846
1991. 1.095 1.084
2002. 925 962
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
845 91,35%
Romi
  
60 6,48%
Jugosloveni
  
2 0,21%
Bunjevci
  
1 0,10%
nepoznato
  
15 1,62%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz opisa Medoševca od M. Marinkovića (rukopis se nalazi u Etnološkom seminaru Beogradskog univerziteta) i iz dela navedenih kod sela M. Crljenci.
  2. ^ „Letopis Podunavskih mesta“ (Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, podunavskih mesta i običaji, nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavljeno (1927 g.) „Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od pisanih tragova, letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji, nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]