Pređi na sadržaj

Međulužje

Koordinate: 44° 24′ 20″ S; 20° 41′ 13″ I / 44.4055° S; 20.687° I / 44.4055; 20.687
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Međulužje
Crkva Svetih Joakima i Ane u Međulužju
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2751
Geografske karakteristike
Koordinate44° 24′ 20″ S; 20° 41′ 13″ I / 44.4055° S; 20.687° I / 44.4055; 20.687
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Međulužje na karti Srbije
Međulužje
Međulužje
Međulužje na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Međulužje je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2751 stanovnika. Ovde se nalaze Crkva Svetih Joakima i Ane u Međulužju, Zapis Todorovića kruška (Međulužje) i Zapis Bujagića jabuka (Međulužje).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Međulužje se nalazi jugozapadno od grada Mladenovca. Ima tragova koji ukazuju da je na ovome mestu postojalo naselje još u vrlo davnašnja vremena. Profesor dr. Vasić Vršio je u Međulužju iskopavanja i našao je sudove, kipove i druge stvari od pečene zemlje, koji podsećaju na preistoriske objekte.

Severno od Međulužja je Selište, gde je, po narodnom predanju, nekada bilo selo. Iz ovoga starog sela, vele, morali su bežati zbog turskog zuluma i sklonili su se na današnje mesto, „među guste lugove“, po kojima je selo dobilo ime.

Međulužje se kao naseljeno mesto prvi put pominje početkom 18. veka. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718-39. g.) zabeleženo je selo Medialasch. I kasnije se stalno ovo naselje pominje. U aračkim spiskovima iz prvih desetina 19. veka pominje se Međulužje, koje je 1818.g. imalo 24, a 1822.g. 25 kuća. Međulužje pripadalo Vićentijevoj knežini. Po popisu iz 1921.g. selo ima 160 kuća sa 819 stanovnika.

Predanje veli da je najstarija porodica i „da su prvi pobili kolac u selo“ Mesarovići, Blažići, Gojkovići, Petrovići itd. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Međulužje živi 1882 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,6 godina (37,0 kod muškaraca i 38,3 kod žena). U naselju ima 770 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,16.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 994
1953. 1.034
1961. 1.224
1971. 1.480
1981. 1.792
1991. 2.406 2.291
2002. 2.431 2.559
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
2.405 98,93%
Romi
  
8 0,32%
Crnogorci
  
6 0,24%
Hrvati
  
2 0,08%
Slovenci
  
2 0,08%
Makedonci
  
1 0,04%
Jugosloveni
  
1 0,04%
nepoznato
  
5 0,20%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ Međulužje opštine.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji M. Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]