Pređi na sadržaj

MiG-29M

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
MiG-29M
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
StatusOperativan
Dužina17,32
Razmah krila11,36
Visina4,73
Površina krila38,06
Prazan11.600
Normalna poletna16.680
Maks. masa pri uzletanju22.300 kg
Maks. spoljni teret4.500 kg
Turbo-mlazni motor2 × TRDDF RD-33K
Potisak TMM2 × 5.500 / 2 × 8.800 kN
Brzina krstarenja850 (M=0,8) km/h
Maks. brzina na Hopt2.500 (M=2,35) km/h
Maks. brzina na H=01.500 (M=1,26) km/h
Dolet3.200 km
Plafon leta18.000 m
Brzina penjanja19.200 m/min

MiG-29M (NATO naziv: Fulcrum-E) je sovjetski / ruski lovački avion, četvrte generacije +. U toku pripreme serijske proizvodnje osnovne verzije aviona MiG-29, počela su istraživanja i razvoj njegove višenamenske varijante, u cilju proširenja mogućnosti i povećanja efikasnosti. Ta nova varijanta je dobila konačnu oznaku MiG-29M. Njegov projekat je otpočet još u Sovjetskom Savezu. Tada je bio poznat kao MiG-33, nastao je od standarda MiG-29 (NATO naziv: Fulcrum). Lovac, iz perioda sredine osamdesetih godina prošlog veka, MiG-29M ponekad u zapadnim zemljama nazivaju Super folkrum (engl. Super Fulcrum), a njegova varijanta dvoseda je obeležena sa MiG-29M2.

Razvoj aviona MiG-29M se poklopio sa raspadom Sovjetskog Saveza. Iako su šest prototipova aviona MiG-29M leteli, isti nije uveden u serijsku proizvodnju i u operativnu upotrebu ruskog vazduhoplovstva. Oni su ostali fokusirani na upotrebi Su-27, kao glavnom osloncu, za vreme Jeljcinove ere.

Velika je verovatnoća da avion MiG-29M prvi uvedu u operativnu upotrebu ratna vazduhoplovstva Srbije i Sirije.[1]

U periodu od 1986. do 1993. godine, napravljen je veliki nalet prototipova u funkciji ispitivanja u letu. Program je obuhvatio i dve „leteće laboratorije“ za ispitivanje radara N010 i motora RD-33K.[2][3]

Nadgradnja osnovne varijante MiG-29[uredi | uredi izvor]

Varijanta MiG-29M je razvijena od MiG-29, po posebnim kriterijumima:

  • povećanja borbene efikasnosti u vazdušnom prostoru i pri dejstvima na zemaljske ciljeve;
  • smanjenje borbenih gubitaka;
  • povećanja dužine vremena leta (autonomije), većeg doleta i taktičkog radijusa;
  • poboljšanja uslova boravka i izvršavanja zadataka pilota, u kabini.

Realizacijom ovih zahteva, dobio se višenamenski lovac-bombarder Mig-29M, čiji je prototip poleteo 1984. godine. Postavljeni zadaci su rešeni sa uvođenjem poboljšane opreme, napadno–navigacijskog sistema, integrisanog sa efikasnijim oružjem, posebno vazduh–zemlja. Integrisan je savremeniji pokazivački sistem podataka i upravljački sistem u kabini. Povećana je količina goriva i povećane su performanse pogona. Bez većih izmena spoljnjeg izgleda aviona, poboljšana je aerodinamika,[a] stabilnost i upravljivost i tehnologičnost serijske proizvodnje. Povećan je raspon krila i krilaca i modifikovana je izlazna ivica horizontalnog repa.

Dvosed MiG-29M2 u letu.

Jedna od glavnih novina, jeste široko uvođenje nove aluminijumske legure 01420–litijum u proizvodnju strukture, sa gotovo potpunom zamenom sistema zakivanja, sa tehnologijom zavarivanja. Na ovaj način je postignuto smanjivanje mase strukture aviona. Sa zavarivanjem su tehnološki dobijeni hermetički rezervoari goriva, te je izbegnuta potreba njihovih naknadnih zaptivanja. Sa metodom zavarivanja nove aluminijumske legure 01420-litijum, izrađen je ceo prednji deo trupa, sa hermetičkom kabinom pilota, pod stalnim održanjem diferencijalnog pritiska. Uvedeni su kompozitni materijali i saćasta struktura, sa čime je dodatno smanjena masa, a i uočljivost sa neprijateljskim radarom. Uveden je i novi i efikasniji kočni padobran pri sletanju, a izvršena su i određena doterivanja stajnog trapa, sa efikasnijim frikcionim kočnicama na točkovima. Kočni padobran, površine 17 m², zamenjen je sa novim od 26 m². Zamenjene su aerodinamičke kočnice, koje su bile između izduvnika motora na zadnjem delu trupa, sa novim, postavljenom na leđnom delu trupa, površine od 1 m².[2][3]

Sistemi opreme i kabina[uredi | uredi izvor]

Kabina MiG-29M, na MAKS izložbi, 1997. godine.

Poboljšan je sistem IFF i sistem aktivnog ometanja, kao i uvođenje električnih komandi leta. To je jedna od najrevolucionarnijih izmena, uvođenje četvorokanalnog sistema električnih komandi leta, sa čime su stvoreni preduslovi za smanjenje uzdužne statičke stabilnosti, sa prelaskom i u nestabilnu oblast. Sa ovim je otvoren put za poboljšanje performansi i manevra aviona, bez izmene mase i pogona. Taj sistem se zasniva na analogno-digitalnoj tehnologiji elektronike, verovatno zbog toga što je potpuno digitalni sistem tada bio malo ispred sovjetskih mogućnosti. Biro MiG se opredelio za jednostavnost, pouzdanost i otpornost na elektromagnetne smetnje, što je teže postići sa čisto analognim sistemom. Sistem komandi leta pruža trostruku redundantnost za valjanje i komandu pravca i četvorostruku za uzdužnu komandu.[2][3]

Modernizovana kabina i njeni sistemi smanjuju opterećenje pilota. Nova kabina poseduje dva monohromatska prikazivača i značajno poboljšan HOTAS sistem upravljanja, nove konfiguracije, a pilot je dobio modernu kacigu sa prikazivačem na viziru, kroz koji gleda. Pilotsko sedište je podignuto, da bi se obezbedio bolji pregled pilotu.[2][3] Ugrađeni su novi navigacioni sistem, zaštita za radio ometanje, sistemi za praćenje i snimanje, a nosi kontejnere sa optoelektronskim sistemima.[3] Senzorski opto–elektronski kompleks je unapređen i sastoji se iz:

  • pelengatora sa osetljivim novim IC prijemnikom, sa dubokim hlađenjem, pri čemu je nekoliko puta povećan opseg detekcije ciljeva za istu toplotnu zadnju i prednju polu–sferu zračenja (u poređenju sa prethodnim);
    Žuk-A na MAKS izložbi, 2009. godine.
  • kamere za detekciju ciljeva u vazdušnom prostoru i na zemlji na većim rastojanjima (postoji mod za praćenje televizijskih korelacija na zemlji):
  • spregnutog pelengatora, TV kamere i laserskog daljinomera–ozračivača većeg kapaciteta.

Novi višemodni radarski sistem N-010 Žuk-M, sa ravnom antenom s prorezima (elektronsko skeniranje), ima za oko 25% veći domet od prethodnog, mnogo je veće procesorske snage i modernijeg softvera, sa nekoliko novih modova, uključujući praćenje terena i nove mogućnosti vazduh-zemlja. N-010 Žuk-M je ugrađen u manji prostor „nosa“ aviona, sa reprojektovanim „radomom“.[2][3] Radar može da otkrije ciljeve u vazdušnom prostoru, na rastojanju i do 120 kilometara, istovremeno prati njih deset, a ažurira i napada četiri. Pri režimu vazduh-tlo detektuje ciljeve, kao što je brod razarač, na rastojanju od 250 km, a borbeno dejstvuje raketom na brod do udaljenosti od 150 km.[3]

Pogon[uredi | uredi izvor]

Motor RD-33, na MAKS izložbi, 2009.

Namenski je razvijen motor RD-33K, sa novim kompresorom niskog pritiska i sa ostvarenim većim potiskom, u odnosu na bazni RD-33. Potisak bez dopunskog sagorevanja je povećan na 53,9 kN, a sa dopunskim sagorevanjem na 86,3 kN, a specifična potrošnja goriva je smanjena za 7%. Motor RD-33K je opremljen novim sistemom za upravljanje i regulisanje procesa rada, umesto prethodnog hidrauličko–elektronsko–analognog, uveden je elektronsko–digitalno–hidro–mehanički. Unutrašnji rezervoari goriva su povećani za 1.500 litara, tako da je ukupna zapremina prešla 5.800 litara, a sa tri spoljašnja rezervoara se dostiže ukupna zapremina goriva od 9.800 litara. Sa ovim nadgradnjama se povećava dolet aviona za 30–40%.[2][3]

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Raketno naoružanje vazduh-vazduh.

MiG-29M je opremljen novim sistemom za upravljanje sa oružjem SUV-29M, koji je zasnovan na radarskom nišanskom uređaju RLPK-29UM i opto–elektronskom sistemu za navigaciju i nišanjenje OЭPrNK-29M, koje podržavaju digitalni računari C101 i C100, sa novim softverom i moćnim senzorom impulsno–doplerskim radarom Žuk-MЭ.

Oružje sačinjava:

  • Vazduhoplovni top GŠ-30-1, kalibra 30 mm sa bojevim kompletom od 100 granata.[b]
  • Rakete vazduh-vazduh:
    • R-27 (NATO — АА-10 Alamo)
    • R-77 (NATO — AA-12 Adder)
    • R-73 (NATO — AA-11 Archer)
  • Rakete vazduh-zemlja:
    • H-29T/L (NATO — AS-14 Kedge)
    • H-25ML (NATO — AS-10 Karen)
      Izloženo naoružanje, na izložbi MAKS-2009.
    • H-25MP (NATO — AS-10 Karen)
    • H-31P (NATO — AS-17 Krypton)
    • H-31A (NATO — AS-17 Krypton)
  • Bombe:

MiG-29M može da nosi napredne rakete R-77, koje su uporedive sa američkim AIM-120 AMRAAM. R-77 ima domet od oko 100 km (62 mi), sa potpuno aktivnim radarskim tragačem i vođenjem, po principu „lansiraj i zaboravi“.[2][3][4]

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Sirijska avijacija je naručila 24 primerka MiG-29M/M2[5][6][7] U julu 2012. godine, na vazduhoplovnoj izložbi u Fanborou. Rusija je saopštila da neće isporučivati Siriji oružje, uključujući i borbene avione do okončanja krize.[8][9] Generalni direktor korporacije MiG, Sergej Korotkov, rekao je 31. maja 2013. godine, da ta kompanija planira da potpiše ugovor sa Sirijom za „isporuku više od 10 primeraka MiG-29 M/M2“ i da je sirijska delegacija u Moskvi dogovorila uslove i rokove iz novog ugovora za snabdevanje Sirije borbenim avionima.[1][10]

Srpska vlada je objavila nameru da kupi 12 primeraka aviona MIG-29M/M2, u cilju zamene starih MiG-21[11][12] Prema medijskim izveštajima Srbija namerava da kupi 6 primeraka aviona MiG-29M/M2 do kraja 2013. godine, uz opciju za još 6 naknadno. Dogovor je da se to potvrdi na sastanku na visokom nivou.

Uporedne karakteristike varijanti aviona MiG-29 i MiG-29M[uredi | uredi izvor]

prvi let prototipa 1977. 1986.
posada 1 1
dužina [m] 17,32 17,27
visina [m] 4,73 4,73
razmah krila [m] 11,36 11,36
površina krila [m²] 38 38,06
prazan opremljen kg 10.800 11.600
maksimalna u poletanju [kg] 18.000 22.300
normalna u poletanju [kg] 15.300 16.680
unutrašnje [kg] 3.474 5.830
ukupno [kg] 7.900 9.630
maksimalna brzina (na visini leta H=10 km) [km/h] 2.450 2.500 (M=2,35)
maksimalna brzina (na visini leta H=3 km) [km/h] 1.500 1.500
brzina krstarenja [km/h] 1.250 1.250
brzina poletanja [km/h] ~ 270 ~ 270
brzina sletanja [km/h] ~ 255 ~ 255
staza poletanja [m] 250 250
staza sletanja sa kočnim padobranom [m] 650 650
plafon leta [m] 18.000 18.000
brzina penjanja [m/s] 330 320
dolet [km] 1.430 3.200
taktički radijus [km] 710 600-650
ograničenje napadnog ugla [stepeni] 26 28
granično eksploataciono ubrzanje [g] 9 / -2,5 9 / -2,5
dvoprotočni motor 2hRD-33 2hRD-33K
potisak, sa dopunskim sagorevanjem SDS, [kN] 81,40 86,30
potisak, bez dopunskog sagorevanja BDS, [kN] 49,39 49,39
vek upotrebe motora [h] 700 4.000
međuremontni rok rada motora [h] 700 700
masa motora [kg] 1.055 1.145
dužina motora [mm] 4.230 4.230
prečnik motora [mm] 1.000 1.000
top GŠ-30/1, kalibra 30 mm, sa 150 granata DA DA
broj spoljnih tačaka podvešavanja 6 9
spoljni borbeni teret [kg] 3.000 4.500
rakete vazduh–vazduh R-60MK (IC) DA DA
rakete vazduh–vazduh R-73E (IC) DA DA
rakete vazduh–vazduh R-27R1 DA DA
rakete vazduh–vazduh R-27RE1 NE DA
rakete vazduh–vazduh R-27T1 (IC) NE DA
rakete vazduh–vazduh R-27TE1 (IC) NE DA
rakete vazduh–vazduh R-77 (PARS+ARS) NE DA
nevođene rakete vazduh–zemlja DA DA
klasične avio–bombe, kalibra 250 kg i 500 kg DA DA
zapaljive bombe ZB–500 DA DA
kasetne bombe KMGU-2 DA DA
vođene raketne bombe vazduh–zemlja NE DA
protivradarske rakete H–31R NE DA
protivbrodske rakete H–31A NE DA
aktivni ometač NE DA
oznaka radara N019E N-010 Žuk-M
frekventni opseg u [GHz] 8 – 12 8 – 12
domet [km] 100 120
daljina otkrivanja cilja čeone površine 3 m² [km] 60 – 70 60 – 70
zona automatskog praćenja po azimutu [°] +67 / -67 +67 / -67
zona automatskog praćenja po elevaciji [°] +60 / -38 +60 / -38
broj ciljeva, koje istovremeno prati/gađa 10/1 10/4

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Modifikovane su letne površine, sa prepoznatljivim malim „zubom“ između kanarda i krila, a aerodinamičke kočnice su zamenjene, po obliku i položaju. Rezultat je aerodinamički čistiji i još agilniji avion.[2]
  2. ^ Reprojektom unutrašnjeg prostora za rezervoare goriva, koji su povećani da bi se obezbedilo za trećinu veća ukupna količina, u odnosu na avion MiG-29. Povećanje zapremine rezervoara goriva, dovelo je do smanjenja veličine kutije bojevog kompleta topa, i manji smeštajni prostor, od izvorno 149 na 100 granata, ali to nije osetno umanjilo efikasnost, pošto se u praksi dokazalo da je i to sasvim dovoljno.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Russia to sell at least 10 MiG-29 fighters to Syria” (na jeziku: (jezik: engleski)). 26. 8. 2014. Arhivirano iz originala 21. 09. 2013. g. Pristupljeno 07. 08. 2013. „Russia to sell at least 10 MiG-29 fighters to Syria 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i „IMPROVING THE BREED: MIG-29S, MIG-29M, & MIG-29K” (na jeziku: (jezik: engleski)). airvectors.net. Pristupljeno 26. 8. 2014. „IMPROVING THE BREED: MIG-29S, MIG-29M, & MIG-29K 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i „MiG-29M(MiG-33)” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwar. Pristupljeno 29. 8. 2014. „MiG-29M(MiG-33) 
  4. ^ a b „MiG-29M FULCRUM” (na jeziku: (jezik: engleski)). globalsecurity. Pristupljeno 29. 8. 2014. „MiG-29M FULCRUM 
  5. ^ YAAKOV KATZ (09. 03. 2009). „Russia confirms MiG jet sale to Syria” (na jeziku: (jezik: engleski)). jpost.com/International. Pristupljeno 26. 8. 2014. „Russia confirms MiG jet sale to Syria 
  6. ^ "Sentinel Security Assessment – Eastern Mediterranean". Jane's Information Group, 26 November 2010.
  7. ^ „U.S. Says Russia ‘Fuels Fire’ by Selling Arms to Syria” (na jeziku: (jezik: engleski)). ria. 3/2012. Pristupljeno 29. 8. 2014. „U.S. Says Russia ‘Fuels Fire’ by Selling Arms to Syria  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  8. ^ Anderson, Guy. (10. 7. 2012). „Russia calls halt to supply of new equipment to Syria” (na jeziku: (jezik: engleski)). Jane's Information Group. Pristupljeno 26. 8. 2014. „Russia calls halt to supply of new equipment to Syria 
  9. ^ „No Warplanes for Syria Says Russian Arms Sales Boss” (na jeziku: (jezik: engleski)). Arhivirano iz originala 03. 09. 2014. g. Pristupljeno 26. 8. 2014. „No Warplanes for Syria Says Russian Arms Sales Boss 
  10. ^ VLADIMIR ISACHENKOV (31. May 2013). „Russia to sell at least 10 MiG fighters to Syria” (na jeziku: (jezik: engleski)). news.yahoo.com. Pristupljeno 26. 8. 2014. „Russia to sell at least 10 MiG fighters to Syria  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  11. ^ Lj. Ivanović (04. 12. 2012). „Srbija pod štitom Rusije?” (na jeziku: (jezik: engleski)). vesti-online.com. Pristupljeno 26. 8. 2014. „Srbija pod štitom Rusije? 
  12. ^ „Vučić u poseti Rusiji” (na jeziku: (jezik: srpski)). rts.rs. 21. 8. 2012. Pristupljeno 26. 8. 2014. „Vučić u poseti Rusiji 
  13. ^ „Arhiva Aeromagazina 03”. Arhivirano iz originala 10. 11. 2013. g. Pristupljeno 26. 8. 2014. 
  14. ^ „Turboreaktivnый dvuhkonturnый dvigatelь s forsažnoй kameroй RD-33” (na jeziku: (jezik: ruski)). klimov. Pristupljeno 29. 8. 2014. „Dvigatelь s forsažnoй kameroй RD-33 
  15. ^ „Turboreaktivnый dvuhkonturnый dvigatelь s forsažnoй kameroй RD-33MK” (na jeziku: (jezik: ruski)). klimov. Pristupljeno 26. 8. 2014. „Dvigatelь s forsažnoй kameroй RD-33MK 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]