Pređi na sadržaj

Milan Ilić Čiča

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milan ilić čiča
Milan Ilić Čiča
Lični podaci
Datum rođenja1886
Mesto rođenjaGornja Trešnjevica, kod Aranđelovca, Kraljevina Srbija
Datum smrti21. januar 1942.(1942-01-21) (55/56 god.)
Mesto smrtiPjenovac, kod Han-Pijeska, ND Hrvatska
Profesijazemljoradnik
Delovanje
Član KPJ od1919.
Učešće u ratovimaBalkanski ratovi
Prvi svetski rat
Narodnooslobodilačka borba
U toku NOBkomandant Petog bataljona
Prve proleterske brigade
Heroj
Narodni heroj od25. septembra 1944.

Milan Ilić Čiča šumadijski (Gornja Trešnjevica, kod Aranđelovca, 1886Pjenovac, kod Han-Pijeska, 21. januar 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1886. godine u selu Gornjoj Trešnjevici, kod Aranđelovca. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Posle osnovne škole otac Radoje ga je posalo da uči za konobara. Ali se on posle izvesnog vremena vratio u selo i počeo da se bavi zemljoradnjom.

Učestvovao je u balkanskim i Prvom svetskom ratu. Godine 1915. zarobljen je i odveden na prinudni rad u Nemačku. Milan je iz trogodišnjeg zarobljeništva, pored znanja nemačkog jezika, sagledao mogućnosti i rezultate napredne poljoprivrede. Doživevši revoluciju u Nemačkoj, upoznao se sa revolucionarnim pokretom. Kada se, posle završetka rata, vratio u svoj kraj, ratom opustošen i još siromašniji, odmah postaje aktivan učesnik revolucionarnog pokreta i član Komunističke partije Jugoslavije, od osnivanja 1919. godine.

Bio je za modernu i racionalnu poljoprivredu i stočarstvo u svom kraju. Nabavljao je stručnu literaturu, preplaćivao se na časopise, uključujući i neke iz Nemačke, i svoje znanje prenosio na druge i praktično primenjivao u svom domaćinstvu. Nalazio se i u grupi za napredno zadrugarstvo, radio je u Kreditnoj, a kasnije u Opštoj poljoprivrednoj zadruzi. Sredinom dvadesetih godina, kada je agrarna kriza još više pogoršala život siromašnih seljaka, Milan je proveo nekoliko godina kod starijeg brata, predsednika Suda u Novom Pazaru, i bio sudski poslužitelj. Godine 1925. vratio se u svoje selo.

Zbog revolucionarnog rada, Milan je početkom 1937. godine, sa grupom komunista iz Aranđelovca, Kragujevca i okolnih sela, bio uhapšen, ali je kasnije pušten, zbog nedostatka dokaza. Milan je postao prvi sekretar novoformirane partijske ćelije u selu, 1939. godine. Naredne godine postaje član OK KPJ za Kragujevac, a kada je, početkom 1941. godine, u Aranđelovcu formiran Mesni komitet, on postaje jedan od vodećih članova.

Posle Aprilskog rata, aktivno je radio na pripremama za ustanak. Početkom jula, u blizini njegovog sela formiran je Prvi šumadijski NOP odred, imenovan je za zamenika komandanta Odreda. Učestvuje i predvodi Odred u mnogim akcijama. Naročito se ističe u borbama za oslobođenje i odbranu Rudnika. Ličnim primerom pokazuje kao se treba boriti, pri čemu često koristio iskustvo iz Prvog svetskog rata. Nemci su, krajem avgusta 1941. godine, izveli specijalnu akciju na Gornju Trešnjevicu da bi zapalili njegovu kuću, a tokom 1942. godine za njim je bila raspisana poternica od 50.000 dinara.

Kada su četnici streljali, komandanta Prvog šumadijskog odreda Milana Blagojević Španca, 27. oktobra 1941. godine, komandu nad Odredom preuzima Čiča šumadijski. U novembru učestvuje u teškim borbama protiv nadmoćnog neprijatelja, koji je težio da uništi slobodnu teritoriju u Šumadiji i zapadnoj Srbiji. Tada se, sa delom Odreda povlači u Sandžak. Od tog dela koji se povukao, formiran je Peti (šumadijski) bataljon Prve proleterske udarne brigade, a Milan je postao komandant bataljona. Krajem decembra prelazi u istočnu Bosnu i učestvuje u borbama kod Vlasenice, na Placama, oko Han-Pijeska i dr.

Poginuo je u borbi na Pjenovcu, 21. januara 1942. godine. Zajedno sa njim poginuli su komandant Romanijskog partizanskog odreda Slaviša Vajner Čiča i politički komesar Petog bataljona Prve proleterske brigade Dragan Pavlović Šilja, narodni heroji.

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) 25. septembra 1944, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.[1]

Imao je devetoro dece među kojima je Rosanda Radovanović (1924), rođena Ilić.[2]

Jedna od osnovnih škola u Aranđelovcu nosi njegovo ime.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]