Pređi na sadržaj

Milan Komnenić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Komnenić
Milan Komnenić
Datum rođenja(1940-11-08)8. novembar 1940.
Mesto rođenjaPilatovci, kod NikšićaKraljevina Jugoslavija
Datum smrti24. jul 2015.(2015-07-24) (74 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Milan Komnenić (Pilatovci, 8. novembar 1940Beograd, 24. jul 2015)[1] bio je srpski pesnik, prevodilac i esejista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu.[2]

Uređivao je književne časopise Vidici, Delo i Relation, a radio je i kao urednik u izdavačkoj kući Prosveta. Pokrenuo je tri edicije: Erotikon, Prosveta i Hispanoamerički roman.[3] Prevodio je sa italijanskog, francuskog, španskog i nemačkog jezika. Radi se o 50 prevedenih knjiga.

Komnenić se devedesetih godina 20. veka bavio i politikom. Zajedno sa Vukom Draškovićem, učestvovao je u stvaranju Srpskog pokreta obnove. Kasnije je postao savezni ministar za informisanje (u ratnoj vladi SRJ 1999. godine), kao član stranke. Bio je kratko ministar kulture u prelaznoj Vladi Milomira Minića od oktobra 2000. godine. Kasnije je (2007. godine) prešao u stranku DS.

Kao pesnik oglasio se prvom knjigom 1966. godine. Radilo se o poetskoj knjizi „Noć pisana noću”. Njegove prve pesme teže da obnove nepravedno zanemarenu prošlost, dok se kasnije Milan Komnenić okreće antipoeziji. Veliki broj pesama je ostvario po načelima kritičkog neorealizma. Njegove pesme su uvrštene u više antologija, a poezija i eseji prevedeni su na mnogo jezika (francuski, italijanski, engleski, ruski, slovački, mađarski, rumunski, poljski, slovenački i makedonski). Između ostalog, preveo je sa francuskog originala opsežnu studiju Deni de Ružmona Ljubav i Zapad.

Objavio je 21 zbirku pesama, četiri knjige ogleda, dve antologije te više od 200 članaka.[4]

Preminuo je 24. jula 2015. godine od posledica vode u plućima u 75. godini života. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • „Noć pisana noću” (1966)
  • „Gvozdena loza” (1970)
  • „Orionov put” (1971)
  • „Tapija o izvoru” (1972)
  • „Ti, riđokosa olujo” (1974)
  • „Antologija novijeg srpskog pesništva” (1974)
  • „Eros i znak” (1975/76)
  • „Svođenje računa” (1980)
  • „Mamuza za njene sapi” (1980)
  • „Ilinka” (1984)
  • „Izgon” (1987)
  • „Jona” (1988)
  • „Kosovski polom” (1988)
  • „Uznesenja” (1990)
  • „Opela” (1990)
  • „Jeka” (1995)
  • „Ždral na Bosforu” (2001)
  • „Tunika za kugu” (2001)
  • „Klopka u Rambujeu” (2006)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]