Milka Kufrin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milka kufrin
Milka Kufrin
Lični podaci
Datum rođenja(1921-10-15)15. oktobar 1921.
Mesto rođenjaPurgarija, kod Jastrebarskog, Kraljevina SHS
Datum smrti28. januar 2000.(2000-01-28) (78 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Profesijadruštveno-politička radnica
Porodica
SupružnikRade Bulat
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Heroj
Narodni heroj od23. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinsta Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Milka Kufrin (Purgarija, kod Jastrebarskog, 15. oktobar 1921Zagreb, 28. januar 2000) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i Socijalističke Republike Hrvatske i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena 15. oktobra 1921. godine u selu Purgarija, kod Jastrebarskog. Potiče iz seljačke porodice. Osnovnu školu je završila u selu Okiću, a gimnaziju u Zagrebu, gde se kasnije upisala se na Agronomski fakultet.

Još u srednjoj školi, Milka, 1938. godine, postaje članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Na fakultetu je, zbog svoje aktivnosti u omladinskom pokretu, brzo zapažena. Na prvoj godini studija izabrana za sekretara skojevske grupe, a bila je i predsednik Odbora za skupljanje narodne pomoći. Sa grupom skojevaca, Milka je prikupljala pakete za Crveni krst — koji su slati učesnicima Španskog građanskog rata, koje su se nalazili u logorima u Francuskoj.

Aprila 1941. godine, posle okupacije Kraljevine Jugoslavije i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), izbačena je sa fakulteta. Tada, po zadatku Partije, odlazi u rodni kraj, gde se povezuje s partijskom organizacijom u selu Horvati. Tu je postala član Kotarskog komiteta SKOJ-a za Jastrebarsko i Samobor. U svom selu, Okiću, osnovala je prvu skojevsku grupu.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

U junu 1941. godine, ustaše su pokušale da je uhapse, ali je uspela pobeći. Jedno vreme se skrivala kod meštana sela, a kada su joj ustaše uhapsile roditelje i sestre, ilegalno odlazi u Zagreb.

Krajem juna 1941. postaje članica Mesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb i članica Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Organizuje i učestvuje u akcijama skojevskih organizacija u pripremanju i vršenju diverzantskih akcija, u pisanju parola i u uništavanju ustaških i nemačkih plakata-proglasa. Krajem oktobra 1941. godine, odlazi iz Zagreba, i preko Karlovca, dolazi u partizane, na Petrovu goru. Tu ubrzo postaje članica Okružnog komiteta SKOJ-a za Karlovac, i radi na stvaranju i jačanju omladinskih organizacija na Kordunu. Učestvovala je i u akcijama partizanskih odreda.

Aprila 1942. godine Milka odlazi, s grupom partizana, po odluci Centralnog komiteta KP Hrvatske, s Korduna na područje Pokuplja i Žumberka, da u tim krajevima radi na razvijanju Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). U Žumberku postaje zamenik političkog komesara Prve žumberačke čete, koja je vršila česte diverzantske akcije na pruzi Zagreb–Karlovac, uništavala pojedina ustaška uporišta. Milka je zajedno s Milanom Mraovićem, narodnim herojem, u Hrvatskom Leskovcu razoružala železničku stražu i zarobila 9 domobrana. Kasnije je bila postavljena za političkog komesara Treće čete bataljona „Josip Kraš“, s kojom je vršila svakodnevne akcije u neposrednoj blizini okupiranog Zagreba.

U novembru 1942. godine postala je članica Okružnog komiteta KPH za Pokuplje. Ali ubrzo posle toga, po zadatku Partije, napušta ovaj kraj i odlazi na Kordun, gde postaje sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku.

Kao omladinski rukovodilac obilazila je područja Korduna, Like, Pokuplja, Žumberka, Slavonije, Podravine i Kalnika, radeći na stvaranju organizacije SKOJ-a na terenu i u partizanskim jedinicama. Godine 1943. Milka je izabrana za predsednika Saveza antifašističke omladine Hrvatske. Učestvovala je na Prvom kongresu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ), novembra 1942. u Bihaću, i Drugom kongresu, maja 1944. u Drvaru. Bila je i većnik na Prvom, Drugom i Trećem zasedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, birana je na području Jastrebarskog i Samobora za narodnog zastupnika Sabora NR Hrvatske i poslanika Savezne skupštine u pet saziva. Završila je Ekonomski fakultet, bila podsekretar u Saveznom sekretarijatu za robni promet, predsednik Saveznog komiteta za turizam, članica Saveznog izvršnog veća (SIV), članica Izvršnog veća Sabora NR Hrvatske i članica Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Bila je i članica Predsedništva Republičkog odbora SUBNOR-a Hrvatske.

Milkin suprug, general Rade Bulat, takođe je bio narodni heroj Jugoslavije. O njoj je 2008. godine napisao knjigu, „Milka Kufrin narodni heroj”.

Umrla je 28. januara 2000. godine u Zagrebu. Sahranjena je na groblju Mirogoj u Zagrebu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovana je 23. jula 1953. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 433.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]