Pređi na sadržaj

Milorad Gaćina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milorad Gaćina
Lični podaci
Datum rođenja(1936-11-23)23. novembar 1936.
Mesto rođenjaŽabica kod Ljubinja, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti3. oktobar 2008.(2008-10-03) (71 god.)
Mesto smrtiSarajevo, BiH
Književni rad
Najvažnija delaŠahovsko obrazovanje
Bosna šampion Jugoslavije
25 godina šahovskog kluba „Bosna" Sarajevo
40 godina šahovskog kluba „Bosna", Sarajevo
aforizmi
Bosnine pjesme
NagradePovelja i zlatna značka ŠSJ 1971. godine Orden rada sa srebrnim vijencem 1971. godine Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1979. godine Povelja Josip Broz Tito 1980. godine Majska nagrada Sarajeva 1984. godine Zlatna značka SOFK BiH 1985. godine Zlatna značka SOFK Sarajeva 1985. godine Dvadesetpetomajska nagrada SR BiH 1987. godine Povelja USD „Bosna" 1997. godine Nagrada za životno djelo 2004. godine Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 2006. godine

Milorad Gaćina (Žabica kod Ljubinja, 23. novembar 1936Sarajevo, 3. oktobar 2008) bio je bosanskohercegovački i srpski poznati i priznati šahovski stručnjak, prvak, majstorski kandidat, pedagog, republički i savezni šahovski sudija, novinar, publicista, muzičar, pravnik, pjesnik.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Milorad Milo Gaćina rodio se 23. novembra 1936. godine u selu Žabica kod Ljubinja, od oca Tripe i majke Danice (rođene Vulić).

Kao gimnazijalac, Milorad se bolje upoznao sa šahom već u Bačkoj Palanci, u ŠK „Radnički", a posve mu se posvetio po dolasku na studije prava u Sarajevo 1958. godine.

Preminuo je 3. oktobra 2008. godine u Sarajevu.

Rad[uredi | uredi izvor]

U šahu je, na amaterskoj osnovi, bio prisutan više od 50 godina.

Bio je šahovski majstor i osnivač (i jedan od glavnih tvoraca) Šahovskog kluba ,, Bosna" (05.01.1960. godine), šampiona Evrope 1994, 1999. i 2000. godine, sedmostrukok prvaka i trostrukok pobjednika kupa SFRJ. Predsjednik kluba je bio šesnaest godina (od 1960. do 1976), a generalni sekretar šest godina (od 1976. do 1982).

Majstorski kandidat bio je od 1972. godine, Republički sudija postao je 1964, a savezni 1970. u Vrnjačkoj Banji. Međunarodni sudija FIDE bio je od 1976. (odluka kongresa u Haifi-Izrael), a organizator FIDE od 2002. godine. Dugo vremena bio je istaknuti igrač i kapiten prve ekipe, kao i član stručnog štaba kluba. Do 1992. bio je član Predsjedništva „bosnaša", a i nakon toga je, kao stručnjak i publicista, bio dosta aktivan u radu kluba.

U šahu je bio organizovano prisutan, na amaterskoj osnovi, dok je kao pravnik istovremeno profesionalno radio u firmi ,,Unioninvest". Poznati je društveno-sportski radnik, funkcioner i izuzetan organizator. Posebno je zaslužan za razvoj i napredak kvalitetnog šaha u Sarajevu i BiH i za uspješno održavanje tradicionalnih međunarodnih sarajevskih šahovskih turnira. Obnovitelj je turnira i nosilac organizacije 1978. godine. Na jedanaest je obavljao funkciju organizacionog sekretara, na četiri koordinatora turnira, a na petnaest je bio urednik biltena. Pored ostalog, učestvovao je u organizaciji Kupa evropskih šampiona 1999. u Bugojnu, i 2000. u Neumu i uređivao bilten takmičenja.

Kao istaknuti šahovski radnik-pedagog, 1966. je osnovao šahovsku školu „Bosna", daleko poznatu na prostorima bivše Jugoslavije, i više godina njome rukovodio i držao predavanja. Imao je urođeni smisao za otkrivanje talenata.

Nastupao je više puta na seniorskim prvenstvima BiH i četiri puta bio seniorski prvak kluba (1961-1964), jednom Sarajeva (1965).

Prisustvovao je brojnim značajnim takmičenjima, šahovskim olimpijadama u Skoplju 1972. i na Malti 1980. godine, te na meču za prvenstvo svijeta Karpov – Kasparov 1985. u Moskvi.

Gaćina je u raznim šahovskim i sportskim forumima obavljao brojne odgovorne funkcije. Bio je predsjednik Omladinskog sportskog društva „Iskra" (1966-1967). Od 1983. do 1990. bio je poznavalac i tumač Pravila šahovske igre FIDE. Sudio je više takmičenja (mada mu je organizacija bila u prvom planu), među kojima Olimpijsko prvenstvo svijeta 1975. godine na Tjentištu (kao zamjenik glavnog sudije Dragutina Đaje), više sarajevskih turnira i prvenstava BiH, te finale kupa SFRJ u Puli 1983. godine (glavni sudija).

Gaćina je bio i dugogodišnji novinar (od 1962) i bio je (stalni ili povremeni) dopisnik ili saradnik mnogih listova i časopisa („Naši dani" Sarajevo, „Sport" Beograd, „Sportske novosti" Zagreb, „Oslobođenje" i „Večernje novosti" Sarajevo, „Politika" Beograd, „Šahovski glasnik" Zagreb, i mnogi drugi...).

Pored šaha, mnogo je volio i muziku, pa se pokazao i u komponovanju. Komponovao je šest narodnih melodija, koje su snimljene na ploču. Najpoznatija je „Oj lijepa Hercegovko".

Gaćina je uživao veliki ugled i kao publicista. Napisao je i objavio veliki broj priručnika, brošura, monografija, aforizama iz oblasti šaha, kao i zbirke poezije.

Bio je cijenjen i omiljen u šahovskim i sportskim krugovima, a i šire. Važio je kao čovjek riječi, čovjek od riječi, čovjek od akcije.[1] Poznavao je i govorio ruski i njemački jezik.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Šahovsko obrazovanje (prvo uzdanje 1975, drugo 1987. godine)
  • Bosna šampion Jugoslavije (brošura štampana 1984. godine)
  • 25 godina šahovskog kluba „Bosna", Sarajevo (monografija štampana 1985. godine)
  • 40 godina šahovskog kluba „Bosna", Sarajevo (monografija štampana 2001. godine)
  • aforizmi
  • Bosnine pjesme

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Dobitnik je više sportskih i društvemih priznanja:
  • Povelja i zlatna značka ŠSJ 1971. godine;
  • Orden rada sa srebrnim vijencem 1971. godine;
  • Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1979. godine;
  • Povelja Josip Broz Tito 1980. godine;
  • Majska nagrada Sarajeva 1984. godine;
  • Zlatna značka SOFK BiH 1985. godine;
  • Zlatna značka SOFK Sarajeva 1985. godine;
  • Dvadesetpetomajska nagrada SR BiH 1987. godine;
  • Povelja USD „Bosna" 1997. (povodom 50-godišnjice društva);
  • Nagrada za životno djelo 2004. godine;
  • Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 2006. godine.[2]

Stan Milorada Gaćine, u Ulici Aleja lipa 54 ukrašavale su brojne pohvale, diplome, povelje, plakete, značke, medalje, pehari, knjige, suveniri... „Pravi mali šahovski muzej", reče jednom njegova supruga Dušanka.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Glasnik Ljubinje, SPKD „Prosvjeta" , 2008. Ljubinje
  2. ^ Milorad Gaćina, 40 godina šahovskog kluba „Bosna" Sarajevo, Sarajevo 2001. godina
  3. ^ Milorad Gaćina, 40 godina šahovskog kluba „Bosna" Sarajevo, Sarajevo 2001. godina