Pređi na sadržaj

Milorad Milatović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milorad milatović
Milorad Mile Milatović
Lični podaci
Datum rođenja(1911-06-20)20. jun 1911.
Mesto rođenjaValjevo, Kraljevina Srbija
Datum smrti21. avgust 1997.(1997-08-21) (86 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija Srbija,  SR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1934.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
ČinGeneral-major u rezervi
Načelnik
Uprave državne bezbednosti za Srbiju
Period19461953.
PrethodnikSlobodan Penezić Krcun
NaslednikVladan Bojanić
Ambasador FNRJ u NR Poljskoj
Period19551958.
PrethodnikRade Pribićević
NaslednikRato Dugonjić
Ambasador FNRJ u Kanadi
Period19581961.
PrethodnikObrad Cicmil
NaslednikDimče Belovski

Odlikovanja
Orden jugoslovenske zvezde s lentom Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Milorad Mile Milatović (Valjevo, 20. jun 1911Beograd, 21. avgust 1997) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pravnik, društveno-politički radnik Socijalističke Republike Srbije i diplomata SFR Jugoslavije. Od avgusta 1946. do februara 1953. godine nalazio se na mestu načelnika Uprave državne bezbednosti (UDB) za Srbiju.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Valjevu, 20. juna 1911. godine. Pre Drugog svetskog rata bio je advokatski pripravnik. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1934. godine. Učesnik Narodnooslobodilačkog rata (NOR) bio je od 1941. godine i nalazio se na dužnostima političkog komesara bataljona, zamenika komandanta Valjevskog partizanskog odreda, člana Glavnog štaba NOV i PO Srbije i Štaba grupe NOP odreda zapadne Srbije, kao i na raznim partijsko-političkim dužnostima u Srbiji.

Posle rata bio je sekretar Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora u Valjevu. Potom je prešao na mesto pomoćnika ministra unutrašnjih poslova u Vladi Narodne Republike Srbije, Slobodana Penezića Krcuna, a od 1946. do 1953. godine obavljao je dužnost načelnika Uprave državne bezbednosti (UDB) za Srbiju.

Obavljao je funkciju sekretara Izvršnog veća Narodne skupštine NR Srbije, pre nego što je stupio u diplomatsku službu, kao ambasador FNRJ u NR Poljskoj, od 1955. do 1958, i Kanadi, od 1958. do 1961. godine.

Po povratku u Beograd, bio je sekretar Skupštine SR Srbije i Savezne skupštine SFRJ i dr. Bio je član Glavnog odbora SSRN Srbije.

Imao je čin general-majora JNA u rezervi.

Godine 1952. je objavio knjigu Slučaj Andrije Hebranga.

Umro je u Beogradu, 21. avgusta 1997. godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden jugoslovenske zvezde s lentom, Orden narodnog oslobođenja, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden za hrabrost i dr.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija tom peti (drugo izd.). Beograd. 1973. str. 461. 
  • Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd. 1970.