Miloje Pavlović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miloje Pavlović
Miloje Pavlović
Lični podaci
Datum rođenja(1887-11-28)28. novembar 1887.
Mesto rođenjaG. Jarušice, kod Rače, Kraljevina Srbija
Datum smrti21. oktobar 1941.(1941-10-21) (53 god.)
Mesto smrtiŠumarice, kod Kragujevca, Okupirana Srbija
Profesijaprofesor
Vojna karijera
SlužbaSrpska kraljevska vojska
Jugoslovenska vojska
Činkonjički pukovnik u rezervi
Učešće u ratovimaBalkanski ratovi
Prvi svetski rat
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Miloje Pavlović (G. Jarušice, kod Rače, 28. novembar 1887Šumarice, kod Kragujevca, 21. oktobar 1941) bio je direktor Ženske učiteljske škole u Kragujevcu i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 28. novembra 1887. godine u selu Gornje Jarušice, kod Rače Kragujevačke. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, gimnaziju u Kragujevcu, a Filozofski (1912) i Pravni fakultet (1925) na Univerzitetu u Beogradu.

Učesnik je balkanskih ratova, kao podoficir, i Prvog svetskog rata, kao oficir. Za pokazanu hrabrost, odlikovan je Ordenom belog orla s mačevima i Zlatnom medaljom za hrabrost. U Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci imao je čin rezervnog konjičkog potpukovnika.

Od 1913. do 1929. godine službovao je u Kragujevcu, kao suplent, profesor i direktor Prve muške gimnazije. Zatim je bio direktor gimnazije u Valjevu, a od 1932. direktor Ženske učiteljske škole u Kragujevcu.

Miloje Pavlović je bio istaknuti i ugledni društveni radnik, bio je dugogodišnji starešina Sokolske župe Kragujevac, predsednik Narodnog univerziteta u Kragujevcu, Francuskog kluba i drugih organizacija. U vreme šestojanuarske diktature generala Petra Živkovića, 1929. godine, Narodni univerzitet je morao da obustavi rad, a Pavlović je premešten u Valjevo. Bio je predsednik Odbora za podizanje spomenika palim Šumadincima, član Uprave rezervnih oficira i drugih društvenih organizacija. Vrlo aktivno je sarađivao u časopisima: „Misao“, „Venac“, „Glasnik profesorskog društva“, „Vojni vesnik“, „Učiteljska iskra“, „Književni sever“, a uređivao je i list „Polet“. Povremeno je sarađivao i u drugim časopisima.

Bio je istaknuti intelektualac velikog obrazovanja i bogate kulture, poznavalac četiri strana jezika. Na svojim profesionalnim dužnostima, u društvenom radu i u svojoj sredini bio je poznat kao dosledan demokrat i veliki rodoljub, dostojanstven, ponosan, hrabar i skroman čovek. Svojom ličnošću, stavovima i delima vršio je snažan uticaj na generacije svojih učenika. Njegova demokratska shvatanja su doprinela da za sve vreme, a naročito od 1930. do 1941. godine, u Učiteljskoj školi u kojoj je bio direktor, preovladaju demokratska shvatanja.

Pavlović se eksponirao kao rodoljub i antifašista. Govorio je na protestnim zborovima, 25 i 27. marta 1941. godine, protiv pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu.

Uhapšen je s više od 7.000 građana i školske omladine Kragujevca, 20. oktobra 1941. godine. Njega su priključili ostalim uhapšenim građanima, koji su bili smešteni u topovske šupe. Tu je, sa ostalim građanima, među kojima je bilo profesora i đaka njegove i drugih škola, proveo dan i noć.

Okupator je nastojao da Miloja, kao uglednu ličnost, pridobije za saradnju. Na strelištu su mu ponudili da se izdvoji iz stroja đaka i građana osuđenih za streljane. Ponudu je odbio, rekavši im da je njegovo mesto u stroju, i da želi do kraja da deli sudbinu svojih đaka. Sa svojim đacima, profesorima i ostalim građanima Kragujevca, streljan je, 21. oktobra 1941. godine.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Po njemu je nazvana Specijalna osnovna škola „Miloje Pavlović”.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975. 
  • U spomen starešinama Sokola Miloju Pavloviću i Dragoljubu Milovanoviću. Kragujevac, 2006. godina

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]