Pređi na sadržaj

Mindovg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mindovg
Mindovg
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1200.
Datum smrti12. septembar 1263.
Porodica
SupružnikMorta
RoditeljiRignold
DinastijaMindovg
Veliki knez Litvanije
Period1236. - 1251.
PrethodnikDovsprunk
Nasledniknema, Mindovg je poslednji nosio tu titulu
Kralj Litvanije
Period1251. - 1263.
Prethodniknema, Mindovg je prvi koji je nosio tu titulu
NaslednikTrojnat

Mindovg (oko 1200 - 1263) je bio poslednji veliki knez Litvanije (1236—1251) i prvi kralj Litvanije (1251—1263).

Litvanski veliki knez je postao 1236. godine, nasledivši na prestolu svog starijeg brata Dovsprunka[1]. Borio se protiv krstaša, koji su 1200. godine prodrli do Zapadne Dvine, sa namerom da Litvance i Letonce preobrate u hrišćane. Albert, koga je papa naimenovao za episkopa Livonije, osnovao je tamo grad Rigu i stvorio u svojim oblastima viteški red Mačonosaca, kome je bila dužnost da pokori domoroce, pa da širi i učvršćuje hrišćanstvo. I pored očajničkog otpora, čitava Livonija je uskoro u rukama Nemaca, koji se okreću ka susednim ruskim zemljama, ka Polockoj kneževini i oblasti Novgoroda. Drugi jedan nemački viteški red, Tevtonski red, učvrstio se na ruskom zemljištu, na ušću Njemena i Visle.

Pred ovim dvostrukim nadiranjem, razjedinjena litvanska plemena obrazuju ratničke zajednice; napadnute, te zajednice odstupaju na istok, te sad one zauzimaju granične ruske oblasti, između ostalih i oblast Novgoroda. Mindaugas je, ipak, zaustavljen u daljem prodoru do Novgoroda. Za to vreme monaški redovi Mačonosaca, Krstonosaca i Tevtonaca su se utvrdili u predelima finskih plemena Livonaca i Estonaca, duž obale Riškog Zaliva, pa su se postepeno raširili i u basenu reke Pregela i sve do Mazurskih Jezera, odazvavši se na poziv poljskog kneza Konrada Mazovskog i uništivši litvansko pleme Prusa.

Ovi »božji dvorjani«, kako su se sami zvali, udarili su i na Rusiju i godine 1241. osvojili Pskov i Izborsk. Tu se javio novgorodski knez Aleksandar sa svojom vojskom, te je Mačonosce na ledu Čudskog Jezera potpuno potukao, a potom iz Novgoroda potisnuo i Mindaugasa. Na taj je način 5. aprila 1242. godine zaustavljeno napredovanje Nemaca u ruske predele. Po primeru i trudom Nemaca počela su da se postepeno bude i da se ujedinjuju razna litvanska plemena u basenu Njemena. Ona počesto navaljuju na ruske predele, ali je Aleksandar odbio i njihove navale.

Potom je Mindaugas objavio rat Galiciji-Voliniji u kome, i pored sukoba u samoj Galiciji, nije dobro prošao[2][3][4].

Iako je bio poražen u ratu sa Galicijom-Vilinijom, bila je stvorena stvorena moćna Litvanska država i Mindaugas je, 1251. godine, kršten, da bi se ublažili pritisci zapada i sprečio krstaški rat protiv ogromne Litvanske države. On je čak i 1253. godine dobio kraljevsku krunu od pape Inoćentija IV.

Posle dobijanja kraljevske krune on polazi u rat protiv ruskih državica na istoku, ali sa sukobljava i sa Mongolima.

Krajem pedesetih godina XIII veka krstaši su zakoračili u Žemajtiju uzrokujući lokalnu pobunu. Mindaugas je podržao pobunjenike i vratio se svojim paganskim običajima, zbog čega je i ubijen 1263. godine. Nasledio ga je nećak Trojnat[1].

Po njemu se zove Kup kralja Mindovga u košarci.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Rignold
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Mindovg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Mindaugas”. Encyclopedia Britannica. 
  2. ^ Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga. 
  3. ^ Miljukov, Pavel (1939). Istorija Rusije. Beograd: Narodna kultura. 
  4. ^ „Istorija srednjeg veka I”. Vikizvornik. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]