Pređi na sadržaj

Mineralno ulje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vagon za transport mineralnih ulja
Boca mineralnog ulja

Mineralna ulja čine preko 85% svih ulja za podmazivanje. Dobijaju se složenim postupcima prerade nafte. Osnovni postupci pri proizvodnji mineralnih ulja su vakuum destilacija i postupci rafinacije. Kao sirovina za dobijanje mineralnih ulja koristi se ostatak primarne destilacije nafte. Ovaj ostatak se podvrgava vakuum destilaciji u cilju razdvajanja sirovine na produkte koji ključaju u istom temperaturnom intervalu. Proizvodi dobijeni vakuum destilacijom nazivaju se destilati. U cilju poboljšanja kvaliteta, destilati se podvrgavaju daljoj preradi postupcima rafinacije.[1]

Rafinacija[uredi | uredi izvor]

Osnovni postupci rafinacije su deasfaltilizacija, solventna ekstrakcija, deparafinacija i hidrorafinacija. Deasfaltilizacija je postupak kojim se iz destilata izdvajaju asfaltne materije pomoću rastvarača, od kojih u najširoj upotrebi propan. Solventna ekstrakcija je postupak rafinacije uljnih destilata radi povećanja oksidacione stabilnosti ulja. Deparafinacija je postupak izdvajanja parafinoznih materijala iz destilata, posebno parafinski, radi sniženja temperature stinjavanja. Hidrorafinacija je proces kojim se smanjuje sadržaj sumpora u ulju. Postupcima vakuum destilacije i rafinacije dobijaju se kvalitetna osnovna (bazna) mineralna ulja, koja se koriste za proizvodnju velikog broja proizvoda.

Fizička i hemijska svojstva[uredi | uredi izvor]

Prema fizičkim svojstvima osnovna (bazna) mineralna ulja se dele na lako vretensko ulje, srednje i teško mašinsko ulje i cilindarsko ulje. Dok se prema hemijskim osobinama i hemijskom sastavu dele na parafinska, naftenska mineralna ulja,[2] aromatični i mešani.[3] Parafinska mineralna ulja se pretežno sastoje od parafinskih ugljovodonika, sa manjim sadržajem naftenskih. Ova mineralna ulja poseduju visok indeks viskoznosti, dobru hemijsku stabilnost, dok su im nisko-temperaturne karakteristike lošije od naftenskih. Naftenska mineralna ulja imaju veći udeo naftenskih ugljovodonika. Odlikuju se srednjim do niskim indeksom viskoznosti, slabijom hemijskom stabilnošću od parafinskih, ali im je temperatura stinjavanja znatno niža.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prvoslav Trifunović, Rade Tokalić, Nenad Đukanović (2009): " Materijali u rudarstvu ", Rudarsko-geološki fakultet, Beograd
  2. ^ „Mechanical properties of materials”. Kaye and Laby Tables of Physical and Chemical Constants. National Physical Laboratory. Arhivirano iz originala 11. 03. 2008. g. Pristupljeno 2008-03-06. 
  3. ^ Bazna ulja.