Pređi na sadržaj

Miomir Dašić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miomir Dašić
Miomir Dašić
Lični podaci
Datum rođenja(1930-11-15)15. novembar 1930.
Mesto rođenjaRovca, Berane, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti28. oktobar 2020.(2020-10-28) (89 god.)
Mesto smrtiPodgorica, Crna Gora
ObrazovanjeFilozofski fakultet Univerziteta u Beogradu

Miomir Dašić (Rovca, Berane, 15. novembra 1930Podgorica, 28. oktobar 2020) bio je crnogorski istoričar i redovni član CANU.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a Višu realnu gimnaziju u Beranama. Diplomirao je istorijske nauke na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1954. godine. Magistar istorijskih nauka postao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1961. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1980. godine stekao zvanje doktora nauka[1] sa disertacijom ""Crna Gora i oslobodilački pokreti u Gornjem Polimlju od početka XIX vijeka do Berlinskog kongresa".

Od 1954. do 1962. godine bio je profesor gimanzije u Beranama, a potom njen direktor (1962-1972). Od oktobra 1972. godine radio je kao rukovodilac Sektora za kulturu i nauku u Republičkom zavodu za međunarodnu naučnu, kulturnu i tehničku saradnju Crne Gore u Podgorici i istovremeno bio profesor na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću.[1]

Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću biran je za vanrednog (1981) i redovnog profesora (1985) za predmete Istorija jugoslovenskih naroda u novom vijeku i Uvod u istoriju sa osnovama pomoćnih istorijskih nauka. Kao univerzitetski profesor držao je predavanja, po pozivu, u gotovo svim većim univerzitetskim centrima u SFRJ, a u inostranstvu na istorijskim fakultetima i katedrama univerziteta u Moskvi, Kijevu, Utrehtu, Krakovu i dr. Studijski je boravio na univerzitetima u Parizu (1958, 1961, 1973, 1974. i 1979), Utrehtu (Holandija, 1982) i Krakovu (Poljska, 1978. i 1981). Na Visokoj pedagoškoj školi u Krakovu održao je više predavanja o istorijsko-kulturnim vezama Crnogoraca i Poljaka u 19. vijeku. U Utrehtu je na Institutu za slavistiku održao kurs o Istoriji Crne Gore od 15. do početka 20. vijeka.[1]

Sa naučnim saopštenjima nastupao je na međunarodnim naučnim skupovima u Moskvi, Beču, Ankari, Bariju, Beogradu, Ljubljani, Mariboru, Zagrebu, Traniju, Sofiji, Pragu, Podgorici, Banjaluci, Skoplju i dr. Predmet njegovog naučnog interesovanja kreće se od zavičajne, nacionalne, do balkanske i opšte istorije, kao i metodologije istorijske nauke. Pod njegovim mentorstvom izrađeno je više magistarskih radova i doktorskih disertacija.[1]

Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 1991. a za redovnog 1997. godine. Od 1993. do 1997. godine bio je sekretar Ođeljenja društvenih nauka, a od 1997. do 2001. godine potpredsjednik CANU.[1]

Za inostranog člana Ruske akademije prirodnih i društvenih nauka izabran je 1998. godine. U znak priznanja za uspešnu saradnju sa Krakovskim univerzitetom i Visokom pedagoškom školom u Krakovu, odlikovan je Medaljom Univerziteta u Krakovu.[1]

Od 1974. do 1979. godine bio predsjednik Društva istoričara Crne Gore i član Predsjedništva Saveza Jugoslavije (1974–1985). Za predsjednika Saveza istoričara Jugoslavije izabran je 1985. godine i tu funkciju obavljao je do 1989. godine.[1]

Za šest decenija naučnog rada objavio je 12 knjiga, oko 270 studija, rasprava, članaka i istorijskih eseja, oko 420 kritičkih osvrta, recenzija, polemika, više od 130 naučnih i stručnih referata i saopštenja, a bibliografija njegovih radova ima 830 jedinica.[2][1]

Miomir Dašić ima troje djece. Živio je u Podgorici gde je i preminuo.[3][1]

Radovi o Miomiru Dašiću[uredi | uredi izvor]

O Dašićevom radu objavljene su knjige:[1]

  • Biobibliografija akademika Miomira Dašića (2007);
  • Djelo akademika Miomira Dašića u ogledalu stručne i naučne kritike (2008)

Održan je i okrugli sto:[1]

  • Djelo akademika Miomira Dašića u ogledalu stručne i naučne kritike – Bijelo Polje (2010)

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Oslobodilački pokret u Donjim Vasojevićima 1861. i 1862. i njegov odjek u Sandžaku (1982)
  • Vasojevići od pomena do 1860. godine (1986)
  • Uvod u istoriju sa osnovama pomoćnih istorijskih nauka (1988)
  • Vasojevići u ustancima 1860‒1878. godine (1992)
  • Karađorđevići iz Vasojevića (1996)
  • Ogledi iz istorije Crne Gore (Studije o događajima od XVIII vijeka do 1918) (2000)
  • Nezaobilazno u istoriografiji Crne Gore (prilozi nauci) (2003)
  • Šekular i Šekularci od pomena do 1941 (2006)
  • Biobibliografija akademika Miomira Dašića (2006)
  • Rovca kod Berana (2008)
  • O istoričarima CANU (2011)
  • Sporenja u istoriografiji. O vrlinama i manama „Učiteljice života“(Podgorica – Bijelo Polje, (2014)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k „Miomir Dašić”. canu.me. Pristupljeno 4. 2. 2024. 
  2. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 10. 11. 2016. g. Pristupljeno 10. 11. 2016. 
  3. ^ „Preminuo Miomir Dašić, član CANU”. Vijesti. 28. 10. 2020. Pristupljeno 28. 10. 2020.