Pređi na sadržaj

Миран човек

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miran čovek
Filmski poster
RežijaDžon Ford
ScenarioFrenk S. Nudžent
ProducentMerijan Si Kuper
Glavne ulogeDžon Vejn
Morin O'Hara
Bari Ficdžerald
Vord Bond
Viktor Maklaglen
MuzikaViktor Jang
Producentska
kuća
Republic Pictures
Godina1952.
Trajanje129 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet1,75 miliona dolara
Zarada3,8 miliona dolara (iznajmljivanja)[1]
IMDb veza

Miran čovek (engl. The Quiet Man) je američki ljubavni humorističko-dramski film iz 1952. godine, režisera i producenta Džona Forda, u kome glavne uloge tumače Džon Vejn, Morin O'Hara, Bari Ficdžerald, Vord Bond i Viktor Maklaglen. Scenario je napisao Frenk S. Nudžent na osnovu istoimene pripovetke Morisa Volša. Radnja filma prati penzionisanog američkog boksera koji se vraća u rodno selo u Irskoj 1920-ih, gde se zaljubljuje u živahnu crvenokosu ženu čiji brat prezire njihovu vezu.

Film se našao u zvaničnoj selekciji na Filmskom festivalu u Veneciji 1952. godine. Džon Ford je za ovaj film osvojio svog četvrtog Oskara za režiju, dok Vinton Hok i Arči Staut osvojili istu nagradu u kategoriji za najbolju fotografiju. Godine 2013, Kongresna biblioteka je odabrala ovaj film za čuvanje u Nacionalnom registru filmova Sjedinjenih Država zbog njegovog „kulturološkog, istorijskog, ili estetskog značaja”.[2][3][4]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Tokom 1920-ih, Šon Tornton, američki penzionisani bokser rođen u Irskoj, putuje iz Pitsburga u svoje rodno mesto Inisfri da kupi staru porodičnu farmu. Ubrzo po dolasku upoznaje i zaljubljuje se u vatrenu, crvenokosu Meri Kejt Denaher, sestru zaštitnički nastrojenog Vila Denahera. Vil takođe želi da kupi staro imanje Torntonovih i besan je kada trenutna vlasnica imanja, bogata udovica Tilejn, prihvata Šonovu ponudu umesto njegove. Vil uzvraća udarac odbijanjem pristanka da se Šon oženi njegovom sestrom.

Neki meštani, uključujući sveštenika Pitera Lonergana i lokalnog kladioničara Mikelina Oge Flina, prevare Vila da poveruje da će se udovica Tilejn udati za njega ako Meri Kejt više ne bude pod njegovim krovom. On radosno pristaje na brak, ali odbija da da Mari Kejt njen miraz kada otkrije da je prevaren, a da udovica Tilejn ne zna ništa o dogovoru. Šon, koji nije upoznat sa irskim običajima, ispoveda da nije zainteresovan za dobijanje miraza; ali za Meri Kejt, miraz predstavlja njenu ličnu vrednost za zajednicu i njenu slobodu. Ona insistira da miraz mora biti primljen da bi se njihov brak potvrdio, što je izazvalo otuđenje između nje i Šona. Meštani na kraju ubeđuju Vila da vrati Meri Kejt njen nameštaj, ali on odbija da preda novčani deo miraza (što je njegov doprinos).

Meri Kejt veruje da je Šon kukavica jer se nije borio sa Vilom. Šon odlazi kod lokalnog protestantskog sveštenika i bivšeg boksera, prečasnog Sirila Plejfera, i otkriva da je jednom slučajno ubio mlađeg, oženjenog protivnika u ringu. Šon se zakleo da će prestati sa borbama iz straha i krivice za ubistvo iz nehata. Meri Kejt takođe priznaje (na irskom gelskom) svoj udeo u svađi ocu Lonerganu, koji je prekori zbog njene sebičnosti. Ona i Šon se delimično mire te noći i prvi put od venčanja dele spavaću sobu.

Međutim, sledećeg jutra, Meri Kejt tiho napušta njihovu kolibu i ulazi u voz za Dablin, nadajući se da će ovo pretvaranje da odlazi podstaći Šona na akciju. Šon uskoro saznaje od Mikelina gde se ona nalazi, pa žuri konjem do železničke stanice i izvlači je iz voza. Počinje da ga prati sve veća gomila meštana, a Šon primorava Meri Kejt da sa njim pešači pet milja nazad do Vilove farme. Tamo se Šon suočava sa Vilom i traži novac od miraza. Kada Vil odbije, Šon baci Meri Kejt na njenog brata, izjavljujući da će se pridržavati irskog običaja „bez bogatstva, bez braka”. Ovaj ultimatum šokira i Meri Kejt i Vila, koji mu konačno plaća 350 funti. Šon odmah baca novac u vatru, podstaknut od Meri Kejt. Ona ponosno odlazi kući, ali poniženi Vil nasrće na Šona, samo da bi ga srušio Šonov kontra udarac u odbrani.

Dolazi do tuče, a Vil i Šon pristaju da se pridržavaju bokserskih pravila markiza od Kvinsberija. Ova dugo očekivana borba privlači sve više i više gledalaca dok se nastavlja kilometrima preko irskih pejzaža. Borci konačno zastaju na piće u baru, gde nerado priznaju uzajamno poštovanje jedan prema drugom. Dok se svađaju oko toga ko će platiti piće, Vil svoje baca Šonu u lice. Šon udari Vila, terajući ga da propadne kroz vrata bara i ostane bez svesti na ulici, okončavajući tuču. Kasnije, pomireni i pijani njih dvojica se teturaju ruku pod ruku nazad u Šonovu kuću na večeru, na veliko olakšanje Meri Kejt.

Sledećeg dana, poniženi Vil i udovica Tilejn počinju sa udvaranjem i izlaze rame uz rame iz sela u kočiji koju vozi Mikelin. Šon, Meri Kejt i meštani im mašu dok prolaze, pre nego što se Šon i Meri Kejt razigrano pojure kroz polja nazad do svog doma.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Šon Tornton (Džon Vejn) i Vil Denaher (Viktor Maklaglen) agresivno se rukuju, testirajući snagu jedan drugom.
Glumac Uloga
Džon Vejn Šon Tornton
Morin O'Hara Meri Kejt Denaher
Bari Ficdžerald Mikelin Oge Flin
Viktor Maklaglen Skvajer „Red” Vil Denaher
Vord Bond sveštenik Piter Lonergan
Mildred Natvik udovica Sara Tilejn
Frensis Ford Dan Tobin
Artur Šilds prečasni Siril „Snafi” Plejfer
Ajlin Krou gospođa Elizabet Plejfer
Čarls B. Ficsimons Hju Forbs
Džejms Ficsimons otac Pol

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Top 20 Films of 1952 by Domestic Revenue”. boxofficereport.com. Arhivirano iz originala 15. 6. 2008. g. 
  2. ^ „Library of Congress announces 2013 National Film Registry selections”. The Washington Post (Saopštenje). 18. 12. 2013. Pristupljeno 18. 12. 2013. 
  3. ^ „Complete National Film Registry Listing”. loc.gov. Washington, DC: National Film Preservation Board, Library of Congress. Pristupljeno 2020-05-08. 
  4. ^ „Cinema with the Right Stuff Marks 2013 National Film Registry”. loc.gov. Washington, DC: National Film Preservation Board, Library of Congress. Pristupljeno 2020-05-08. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]