Mirotvorec

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mirotvorec
Veb-adresamyrotvorets.center

Mirotvorec (ukr. Миротворець — „mirotvorac”) je ukrajinska veb lokacija sa sjedištem u Kijevu[1][2][3] koja objavljuje spisak, a ponekad i lične podatke, ljudi koje autori veb stranice smatraju „neprijateljima Ukrajine“,[4][5][6] ili, kako se navodi na samom sajtu, „čije akcije imaju znake zločina protiv nacionalne bezbednosti Ukrajine, mira, ljudske bezbednosti i međunarodnog prava“. Veb-sajt je u decembru 2014. godine pokrenuo ukrajinski političar i aktivista Georgij Tuka.[7] Organizacije za ljudska prava kritikovale su objavljivanje ličnih podataka na sajtu.[traži se izvor]

Sajt odražava rad NVO „Centar Mirotvorec“, koju vodi osoba poznata samo pod pseudonimom „Roman Zajcev“,[8] bivši radnik luganske Službe bezbednosti Ukrajine. U 2016, Dejli Bist je izvestio da je veb stranicu vodila vladina služba za sprovođenje zakona i Službe bezbednosti Ukrajine (SBU).[9] Njen osnivač, Geogij Tuka negirao je 2002. godine da projektom upravlja SBU ili da dobija državna sredstva.[8]

Sajt je promovisao Anton Heraščenko, njegov suosnivač i kasnije savetnik Ministarstva unutrašnjih poslova Ukrajine.[10] Identitet osoblja je tajan, a tajni urednički odbor pregleda informacije, često prikupljene iz svima dostupnih obaveštajnih podataka,[8] kao i informacije koje su pojedinci dali na poverljivoj osnovi. [8]

Iako nema službeni status, veb-sajt se redovno provjerava na kontrolnim punktovima kako bi se integrisali vladini informacioni sistemi.[8] Prema Tukinim rečima, sajt je doveo do hapšenja 1.000 ljudi od pokretanja sajta, za koji je tvrdio da uključuje mnoge saradnike i ljude koji rade za rusku Federalnu službu bezbednosti, a koji inače ne bi bili ni u jednoj vladinoj bazi podataka.[8]

Slogan sajta i samog centra Mirotvorec je latinska izreka: Pro bono publico (za javno dobro).

Centar Mirotvorec je počeo da razvija projekat u ljeto 2014, tokom rata u Donbasu nakon slučajnog susreta Tuke i „Romana Zajceva“.[8] Projekat je pokrenut u decembru 2014. godine kao deo rada volonterske grupe poznate pod nazivom „ Narodni Til “. [11]

Sajt 7. maja 2016. je objavio lične podatke 4.508 novinara i drugih članova medija iz cijelog svijeta koji su izvještavali o ratu (ili su dobili akreditaciju za rad) na teritoriji Donbasa koja nije pod kontrolom ukrajinske vlade, pa ih sajt smatra „saranicima teroristima”.[4][12][13][2][14][15][16][17] Brojevi telefona, adrese elektronske pošte i države i gradova prebivališta nekih ukrajinskih i stranih novinara dobijenih iz hakovane baze podataka Ministarstva državne bezbjednosti Donjecke Narodne Republike; novinari i pomoćno osoblje dali su ove podatke da ih akredituje nepriznata Donjecka Narodna Republika. Kao odgovor, Služba bezbjednosti Ukrajine izdala je saopštenje da nije utvrdila da je Mirotvorec prekršio ukrajinski zakon. Prema rečima Julije Gorbunove, višeg istraživača Hjuman rajts voča, posljedice koje ova lista ima na slobodu štampe su ozbiljne, dodajući da postojanje spiska dovodi u opasnost živote.[8] Tadašnji predsjednik Ukrajine Petro Porošenko nazvao je curenje „velikom greškom“.[18]

Aktivnost[uredi | uredi izvor]

Vođa „Mirotvoreca” navodi da je cilj centra da pruži informacije i savjete izvršnoj vlasti, kako bi se konačno doneo mir i harmonija u Ukrajini. U svom radu centar posebnu pažnju posvećuje izrazima „ separatističkih i terorističkih aktivnosti“ na teritoriji Ukrajine.

„Mirotvorec“ priznaju i sudovi Ukrajine prilikom donošenja odluka, navodi grupa za ljudska prava „Uspišna varta“. Prema njima, podaci prikupljeni na sajtu koriste se u sudskim odlukama u svim fazama - od početka pretkrivične istrage do osude osobe, a u brojnim presudama sudije prihvataju i informacije iz "Mirotvoreca" kao materijalni dokaz. Korišćenje sajta se ne odnosi samo na krivične predmete, već i na građanske pravne odnose i radnje utvrđivanja činjenica.[19] Od 2019, podaci sa sajta su korišćeni u preko 100 slučajeva, navodi Uspišna varta.[18]

U oktobru 2015. Heraščenko je na Fejsbuku rekao da će Mirotvorecu biti dodat poseban odeljak pod nazivom „Putinovi zločini u Siriji i na Bliskom istoku“ posvećen pružanju ličnih podataka ruskog vojnog osoblja uključenog u operaciju u Siriji .[20][10] Postupci Mirotvoreca izazvali su izuzetno oštre reakcije administracije ruskog predsjednika i među ruskim stručnjacima za vojna pitanja i specijalne operacije. Kako se navodi na sajtu InformNapalm, važan element operacije bilo je poređenje serijskog broja Su-24 iz ruske avio-baze „Šagol“ i istog tipa aviona, oborenog u Siriji. Nekoliko dana nakon početka operacije, ruska TV je počela da skriva brojeve vojnih aviona baziranih u Siriji za svoje video snimke.[traži se izvor] Nakon što je informacija objavljena, Istražni komitet Rusije pokrenuo je krivični postupak protiv Heraščenka zbog „javnog pozivanja na terorizam“.[10]

U februaru 2016. godine pripadnici centra su učestvovali u operaciji mobilnih grupa protiv ilegalnog transporta robe kroz liniju oružanog sukoba u ratu u Donbasu .

Centar Mirotvorec je više puta davao informacije o učešću stranih državljana u oružanom sukobu, na strani proruskih separatista. Početkom marta 2016. godine, zbog materijala koje je centar objavio, organi za sprovođenje zakona u Bugarskoj pokrenuli su krivični postupak protiv Đorđa Bliznakova, bugarskog državljanina. Slični materijali se razmatraju i za druge bugarske državljane.

Nakon što je sajt objavio podatke različitih novinara, Valerija Lutkovska, ukrajinska pravnica i ombudsmanka Ukrajine od aprila 2012. godine, zahtevala je gašenje i sajta i Centra.

Komitet za zaštitu novinara je 24. maja 2016. godine napisao otvoreno pismo tadašnjem ukrajinskom predsjedniku Porošenku pozivajući ga da „osudi neosnovane i štetne optužbe objavljene na Mirotvorecu i da javno pojasni da je ukrajinsko Ministarstvo unutrašnjih poslova posvećeno zaštiti novinara i hapšenju ljudi. odgovoran za pretnje, za razliku od prethodnih izjava ministra unutrašnjih poslova Avakova“.[21]

Ambasadori G7 u Kijevu objavili su 2. juna 2016. godine zajedničku izjavu u kojoj su izrazili duboku zabrinutost zbog otkrivanja ličnih podataka novinara na veb stranici Mirotvorec i pozvali tim Mirotvoreca da povuče lične podatke iz javnog pristupa. Ukrajinska nacionalna policija je protiv Mirotvoreca pokrenula krivični postupak, a Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava pozvao je Ukrajinu da istraži rad veb stranice.[22][23]

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, sajt je pokrenuo inicijativu „SeaKrime“ za praćenje žitarica ukradenih iz Ukrajine i preprodavanja prvenstveno preko luke Sevastopolj.[24] Ova inicijativa je uspela da prati 200.000 tona ukradene pšenice sa teritorija koje je okupirala Rusija u periodu od marta do aprila 2022.[25] Na osnovu podataka projekta „SeaKrime“, istrage France Info-a i Le Monda uspjele su da prate deo ukradenog žita u Siriji nakon što je jedan brod vraćen iz Egipta.[26][27]

Ljudi uključeni na listu[uredi | uredi izvor]

Prema rečima šefa centra, broj ljudi u dosijeu je tokom vremena rastao:

  • oktobar 2014. — 4.500
  • 16. decembar 2015. – 7.500
  • januar 2015. – 9.000
  • 13. april 2015. – 30.000
  • oktobar 2015. – 45.000
  • 21. mart 2016. – 57.775
  • 27. januar 2017. — preko 102.000
  • 23. avgust 2019. — 187.000[28]

Najpotpunija baza podataka sadrži stanovnike Krima .

Mirotvorets je često stavljao ljude na crnu listu zbog pitanja vezanih za Krim, što obično znači da ne mogu da pređu u Ukrajinu zbog korišćenja sajta u graničnim punktovima. Gerhard Šreder je dodat nakon što je rekao da je aneksija Krima "realnost koja se jednog dana mora priznati". Rodžer Voters je dodao kada je rekao da Rusija ima više prava na Krim nego Ukrajina i za rat okrivio "ekstremne nacionaliste" u Ukrajini.[29] Silvio Berluskoni, Roj Džons mlađi i brojne zvezde ruske pop muzike su dodani zbog posjeta Krimu, što Ukrajina naziva ilegalnim prelaskom granice.[18][30]

U aprilu 2015. Mirotvorec je objavio kućne adrese ukrajinskog pisca Olesa Buzine[31] i bivšeg poslanika Vrhovne rade Olega Kalašnjikova, samo nekoliko dana prije nego što su ubijeni.[18]

Dana 12. septembra 2017. Mirotvorec je dodao Juliju Timošenko (bivšu premijerku Ukrajine i liderku opozicione stranke Batkivščina) u svoju bazu podataka za „nezakoniti prelazak državne granice Ukrajine, napad unutar grupe osoba na granične stražare koji ispunjavaju svoje dužnosti zaštite državne granice Ukrajine, učešće u pripremama za ilegalni prelazak granice Ukrajine od strane lica bez ukrajinskog državljanstva.[32] Ime sirijskog predsjednika Bašara el Asada je 15. aprila 2018. dodato na veb stranicu.[33]

U septembru 2018. Mirotvorec je na Fejsbuku napisao da njihova baza podataka uključuje stanovnike Zakarpatske oblasti koji su ilegalno uzeli mađarsko državljanstvo .[34] Posle dve nedelje rada u Zakarpatskoj oblasti, baza podataka je sadržala više od 300 imena ukrajinskih zvaničnika i lokalnih odbornika iz oblasti koji su imali mađarske pasoše.[35] Dana 11. oktobra 2018, mađarski ministar spoljnih poslova Peter Sijarto je rekao: „Laž je da ukrajinska država nema nikakve veze sa veb-stranicom na kojoj se navode osumnjičeni dvojni ukrajinsko-mađarski državljani“, i tvrdio da je predsjednik Petro Porošenko „dao saglasnost da kampanja mržnje u pokušaju da poveća svoju popularnost“.[36]

U novembru 2018. Mirotvorec je na svoju listu dodao Gerharda Šredera, bivšeg kancelara Nemačke i predsjednika nadzornog odbora ruske kompanije Rosnjeft, jer su ga tvorci sajta optužili za „antiukrajinsku propagandu“ i pokušaj da opravda „rusku agresiju na Ukrajinu“.[37] Portparolka njemačkog saveznog ministarstva spoljnih poslova protestovala je zbog ovoga i zatražila od ukrajinske vlade da izbriše veb stranicu.[38]

Na sajtu je objavljen spisak ruskih radnika uključenih u izgradnju Kerčkog mosta . Most je ruski projekat za povezivanje poluostrva Krim sa Rusijom.[39]

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Mirotvorec je na svoju listu „Neprijatelja Ukrajine“ dodao imena Viktora Orbana (premijera Mađarske) i Zorana Milanovića (predsjednika Hrvatske). Obojica su izrazili proruske stavove nakon početka invazije.[40]Mirotvorec je 27. maja 2022. dodao bivšeg američkog državnog sekretara Henrija Kisindžera nakon što je Kisindžer, govoreći na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, sugerisao da potpuno antagonizovanje Rusije prijeti stabilnosti u Evropi.[41] Sajt je optužio Kisindžera da širi „rusko-fašističku propagandu” i da se ponaša kao „saučesnik u zločinima ruskih vlasti nad Ukrajinom i njenim građanima”.[42] Mirotvorect je 2022. godine na svoju listu dodao i Oleksija Arestoviča, savjetnika šefa Kancelarije predsjednika Ukrajine .[43][44]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dokumentation: Stellungnahmen zum Skandal um die Webseite Mirotworez (Friedensstifter)”. bpb. 7. 2. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2021. 
  2. ^ a b „OSCE: Journalists' personal data leak in Ukraine endangers their safety”. UNIAN. 11. 5. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2021. 
  3. ^ „Russia Reform Monitor: No. 2203”. American Foreign Policy Council. 4. 4. 2018. Pristupljeno 1. 3. 2021. 
  4. ^ a b „Ukrainian Activists Leak Personal Information of Thousands of War Reporters in the Donbas – Global Voices Advocacy”. Global Voices Advocacy. 11. 5. 2016. Pristupljeno 13. 5. 2016. 
  5. ^ „Shadowy organization adds former Western top officials to 'enemies of Ukraine' list”. Kyiv Post. 17. 2. 2020. Pristupljeno 1. 3. 2021. 
  6. ^ Portnikov, Vitaliй (9. 6. 2018). „Fenomen "Mirotvorca"”. Radio Svoboda (na jeziku: ruski). Radio Liberty. Pristupljeno 1. 3. 2021. „Zadača эtogo saйta - zafiksirovatь vseh teh, kto bыl protiv Ukrainы.” 
  7. ^ Mirovalev, Mansur. „The Ukrainian website shaming pro-Russia voices”. www.aljazeera.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 15. 10. 2022. 
  8. ^ a b v g d đ e ž Anthony, Loyd (25. 1. 2022). „Ukraine's blacklist: Killers, lawyers, writers and spies”. The Times (na jeziku: engleski). ISSN 0140-0460. Arhivirano iz originala 25. 1. 2022. g. 
  9. ^ Nemtsova, Anna (12. 5. 2016). „Ukraine Tries to Terrify Journalists Who Cover the War”. The Daily Beast. „Yekaterina Sergatskova, an anchor at Hramadske TV, felt frustrated: "Now they accuse us of ‘helping the terrorists,’” she told The Daily Beast. “This is a project curated by the SBU and praised by Anton Geraschenko [at the Interior Ministry]” 
  10. ^ a b v Dolgov, Anna (8. 10. 2015). „Russian Investigative Committee Opens Criminal Case Against Putin Accuser”. The Moscow Times. Pristupljeno 16. 9. 2021. 
  11. ^ „The Comparative Analysis of Reginal Governors' Approaches too Fostering Inclusive Political Institutions in Post-Euromaidan Dondas”. Kyiv-Mohila Law & Politics Journal. 15. 9. 2020. 
  12. ^ „OSCE Representative Mijatović expresses concern about journalists' safety in Ukraine”. Interfax. 12. 5. 2016. Pristupljeno 13. 5. 2016. 
  13. ^ „Myrotvorets website leaks personal data of journalists accredited in "DPR": intl scandal brewing : UNIAN news”. UNIAN. 11. 5. 2016. Pristupljeno 13. 5. 2016. 
  14. ^ „Debate Over Free Press in Ukraine Suffers From Old Stereotypes”. Voice of America. 15. 6. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2021. 
  15. ^ „Freedom of media / audio-visual development in Ukraine” (PDF). EU-Ukraine Civil Society Platform. 18. 5. 2017. 
  16. ^ „Ukraine: Website leaks personal information of more than 4,000 journalists”. Index on Censorship. 13. 5. 2016. 
  17. ^ Crouch, Erik (30. 6. 2022). „Ukrainian journalists Sevgil Musaieva and Sonia Lukashova receive death threats”. Committee to Protect Journalists. Pristupljeno 15. 10. 2022. 
  18. ^ a b v g Mirovalev, Mansur (27. 8. 2019). „The Ukrainian website shaming pro-Russia voices”. Al Jazeera. Pristupljeno 16. 9. 2021. 
  19. ^ „The right to freedom of speech and opinion in Ukraine: threats and opportunities” (PDF). osce.org. 11. 9. 2018. 
  20. ^ https://www.facebook.com/anton.gerashchenko.7/posts/928575253895989.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  21. ^ Simon, Joel (24. 5. 2016). „CPJ urges Ukrainian President Petro Poroshenko to condemn threats to journalists”. Pristupljeno 11. 5. 2020. 
  22. ^ „UN Calls for Investigation of Ukrainian Digital Blacklist”. Atlantic Council Digital Forensics Research Lab (na jeziku: engleski). 16. 11. 2017. Pristupljeno 16. 10. 2022. 
  23. ^ „Report on the human rights situation in Ukraine 16 May to 15 August 2017” (PDF). Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights. str. 21. 
  24. ^ Walsh, Declan; Hopkins, Valerie (5. 6. 2022). „Russia Seeks Buyers for Plundered Ukraine Grain, U.S. Warns”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 12. 6. 2022. 
  25. ^ Tim Lister and Sanyo Fylyppov (12. 5. 2022). „Russian ships carrying stolen Ukrainian grain turned away from Mediterranean ports -- but not all of them”. CNN. Pristupljeno 13. 6. 2022. 
  26. ^ „ENQUETE FRANCEINFO. On a traqué les convois russes accusés de détourner le blé ukrainien et d'aggraver "une crise alimentaire mondiale"”. Franceinfo (na jeziku: francuski). 4. 6. 2022. Pristupljeno 16. 6. 2022. 
  27. ^ Staff, The New Arab (5. 6. 2022). „Stolen Ukrainian wheat sold by Russia to Syria: reports”. english.alaraby.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 6. 2022. 
  28. ^ «Dostanem vseh, kto podnяl ruku na Ukrainu»: centru «Mirotvorec» ispolnilosь 5 let archived copy
  29. ^ Bickerton, James (5. 10. 2022). „Fact check: Did Ukraine put Pink Floyd's Roger Waters on "kill list"?”. Newsweek (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 9. 2023. 
  30. ^ „Gerhard Schröder labeled 'enemy of the state' in Ukraine”. DW (na jeziku: engleski). Pristupljeno 15. 10. 2022. 
  31. ^ „Branded a 'Terrorist' for Reporting Two Sides of Ukraine's War”. The New York Times. 5. 6. 2016. Arhivirano iz originala 7. 3. 2022. g. 
  32. ^ „Myrotvorets website adds Tymoshenko to its database”. Kyiv Post. 12. 9. 2017. 
  33. ^ Syrian president lands up on Ukraine's Myrotvorets database due to his children's visit to Crimea, 16. 4. 2018 
  34. ^ Residents of Zakarpattia region with Hungarian citizenship included in Ukraine's Myrotvorets database, 22. 9. 2018 
  35. ^ Over 300 officials get Hungarian passports in Ukraine's Zakarpattia region – Myrotvorets database, 9. 10. 2018 
  36. ^ Hungary accuses Ukraine state of lying it has nothing to do with website listing dual nationals, 11. 10. 2018 
  37. ^ „Gerhard Schröder labeled 'enemy of the state' in Ukraine”. Deutsche Welle. 15. 11. 2018. 
  38. ^ „Germany Calls On Kyiv To Remove 'Enemy Of The State' Website After Schroeder Listed”. RadioFreeEurope/RadioLiberty (na jeziku: engleski). 16. 11. 2018. 
  39. ^ „Quel sito ucraino che condanna i filorussi e i nemici della patria” [That Ukrainian site condemning pro-Russians and enemies of the motherland]. it.insideover.com. 20. 9. 2017. 
  40. ^ „Kiev puts Hungary's Orban and Croatia's Milanovic on Ukraine 'state enemy list'”. The Rio Times. 5. 5. 2022. 
  41. ^ „Kissinger zaliczony do wrogow Ukrainy”. kresy.pl (na jeziku: poljski). 27. 5. 2022. 
  42. ^ Episkopos, Mark (29. 5. 2022). „Is Russia Gaining the Upper Hand in Ukraine's East?”. The National Interest (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 6. 2022. 
  43. ^ „Arestoviča vnesli v bazu "Mirotvorecь"”. Novynarnia / Novinarnя. 20. 1. 2022. Pristupljeno 15. 10. 2022. 
  44. ^ „Arestovič zagrimіv u "Mirotvorecь"”. Unian / UNІAN. 20. 1. 2022. Pristupljeno 15. 10. 2022. 
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Миротворец&oldid=27777224”