Mita Miljković
mita miljković | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Datum rođenja | 22. novembar 1919. | ||||
Mesto rođenja | Berane, Kraljevstvo SHS | ||||
Datum smrti | 16. decembar 2004.85 god.) ( | ||||
Mesto smrti | Srbija i Crna Gora | ||||
Profesija | društveno-politički radnik | ||||
Delovanje | |||||
Član KPJ od | 1938. | ||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941—1945. | ||||
1. predsednik skupštine FK Crvena zvezda | |||||
Period | februar 1948 — mart 1951. | ||||
Prethodnik | služba uspostavljena | ||||
Naslednik | Isa Jovanović | ||||
Odlikovanja |
|
Milutin Mita Miljković (Berane, 22. novembar 1919 — 16. decembar 2004) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SR Srbije i SFR Jugoslavije i diplomata.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 22. novembra 1919. u Beranama, a nakon Prvog svetskog rata njegova porodica je kolonizovana u Metohiju. Školovao se u Peći, gde je došao u dodir sa omladinskim revolucionarnim pokretom, zbog čega je bio isključen iz gimnazije.[1]
Potom je studirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, gde je aktivno učestvovao u revolucionarnom studentskom pokretu i 1938. postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Zbog revolucionarnog rada više puta je bio hapšen.[2]
Učesnik je Narodnooslobodilačkog rata od 1941. godine. Bio je sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Kosovo i Metohiju i član Biroa Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju. Uhapšen je 1942. nakon čega je poslat u internaciju u Italiju. Posle kapitulacije Italije, bio je politički komesar Kosovsko-metohijskog odreda i od novembra 1943. politički komesar Prve makedonsko-kosovske udarne brigade. Potom je ponovo bio na dužnosti sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Kosovo i Metohiju.[2]
Nakon oslobođenja Jugoslavije, bio je poverenik za prosvetu Autonomne Kosovsko-metohijske oblasti, ministar prosvete i kulture u Vladi NR Srbije 1949—1950. godine. Kao rukovodilac Agitpropa za Kosovo i Metohiju osnivač je i prvi direktor i glavni i odgovorni urednik lista Jedinstvo u Prištini (1944-1946), a od 1946. je u Oblasnom komitetu KPS za Kosmet. Aprila 1952. postao je zamenik glavnog urednika i urednik spoljnopolitičke rubrike, a potom i glavni urednik lista Politika, do 1953. godine. Od 1953. do 1957. bio je ambasador FNRJ u NR Bugarskoj, a potom direktor lista Politika. Od 1958. do 1961. bio je ambasador FNRJ u Kraljevini Grčkoj. Od 1962. do 1967. bio je ambasador SFRJ u Francuskoj.[1]
Bio je član Oblasnog komiteta KPS za Kosovo i Metohiju i član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije.[1]
Biran je za narodnog poslanika Narodne skupštine FNRJ prvog i drugog saziva.[1]
Od februara 1948. do juna 1951. bio je prvi predsednik Skupštine Fudbalskog kluba „Crvena zvezda”.
Bavio se publicističkim radom. Godine 1960. objavio je knjigu Znani i neznani, a 1995. knjigu Burne diplomatske godine — iz sofijskog dnevnika 1953-1956. Zajedno sa Pavlom Jovićevićem 1981. objavio je knjigu Borba pećkih komunista između dva rata 1918—1941.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden narodnog oslobođenja.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Ko je ko 1970, str. 670.
- ^ a b v Leksikon NOR 1981, str. 659.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970. COBISS.SR 4897031
- Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941—1945. tom II. Beograd—Ljubljana: Narodna knjiga—Partizanska knjiga. 1980. COBISS.SR 49300743
- Rođeni 1919.
- Umrli 2004.
- Beranci
- Komunisti Kosova i Metohije
- Komunisti Srbije
- Jugoslovenski partizani
- Politički komesari NOVJ
- Društveno-politički radnici SR Srbije
- Poslanici Narodne skupštine FNRJ (prvi saziv)
- Ambasadori SFR Jugoslavije
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Nosioci Ordena narodnog oslobođenja
- Predsednici FK Crvena zvezda