Mihovil Tomandl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihovil Tomandl
Lični podaci
Datum rođenja(1894-04-19)19. april 1894.
Mesto rođenjaBrčko, Austrougarska
Datum smrti21. maj 1963.(1963-05-21) (69 god.)
Mesto smrtiPančevo, SR Srbija, SFRJ

Mihovil Tomandl (Brčko, 19. april 1894Pančevo, 21. maj 1963) bio je vojvođanski advokat, novinar, publicista, istoričar. U Pančevu je proveo veći deo svog života i njegova karijera vezana je za ovaj grad. Pančevo je najviše zadužio na poljima arhivistike i istoriografija. Pisac je knjige Pančevo za vreme Prvog svetskog rata 1914–1918, i tako jedini ostavio pisana svedočanstva o Pančevu u ovom periodu i o stradanjima Srba Pančevaca.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mihovil Tomandl rođen je 19. aprila 1894. godine u Brčkom, kao sin Katarine (rođena 1885. ??? u Novom Sadu) i Josifa Tomandla (rođen 1870). Osnovnu školu završio je u Bosanskoj Gradiški, a Gimnaziju u Zemunu i Zagrebu. Završio je Pravni fakultet u Beču, 1913/14. a doktorirao je u Zagrebu 1922. godine. Studirao je i filozofiju (istoriju i geografiju) na Univerzitetu u Beogradu, od 1919. do 1922. godine. Pored advokature, bavio se i kulturno-političkom istorijom. Tomandl je ostavio jedina pisana svedočanstva o Pančevu u Prvom svetskom ratu.

Posle Prvog svetskog rata bio je postavljen za honorarnog nastavnika na Državnoj realnoj Gimnaziji u Pančevu, a od 1. juna 1919. radio je kao sudski beležnik, zatim kao sudija Okružnog suda u Pančevu. Kao advokatski pripravnik radio je do 1925. nakon čega je položio advokatski ispit u Novom Sadu. Bio je član Demokratske stranke, urednik lista Narodna sloga, sekretar Francuskog kluba u Pančevu i Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva, u kome je i pevao.[1]Tomandlu je 1933. godine uručen, u ime Francuske, orden Akademske palme, koju je ustanovio Napoleon, za doprinose na intelektualnom, naučnom i umetničkom polju.

Sve do oslobođenja Pančeva 1944. radio je kao advokat, a od tada kao Gradski bibliotekar. Za vreme okupacije proganjan je i zatvoren od strane Nemaca, a posle rata svedočio je pred Komisijom za utvrđivanje ratnih zločina o stradanju kulturnih dobara u Pančevu. Mnogo je sarađivao u letopisu Matice srpske i Glasniku Istorijskog društva u Novom Sadu. Bio je takođe član Istorijkog društva u Novom Sadu. Održao je veliki broj javnih predavanja od kojih je sam naročito isticao ciklus o Danteovoj Božanstvenoj komediji, Miltonovom Izgubljenom raju, o Geteu i Francuzima, o Volteru, Stendalu, Rabindrantu Tagori i druga.[1] Govorio je nemački jezik, a služio se i italijanskim, mađarskim i francuskim. Postao je upravnik Gradske arhive u Pančevu, sadašnjeg Istorijskog arhiva u Pančevu, a od 1955. do penzionisanja bio je arhivski i naučni saradnik. Istorijski arhiv u Pančevu objavio je nekoliko njegovih dela.

Dela[uredi | uredi izvor]

Karikatura Borislava Jankulova. Sa desne strane dr Tomandl, sa leve Nikola Sabo

Njegova bibliografija broji 110 radova, od kojih su najznačajniji:

  • Monografija o dr Svetislavu Kasapinoviću (1940)
  • Život i rad Konstantina Peičića
  • Pančevo za vreme Prvog svetskog rata 1914–1918
  • Vojvoda Stevan Šupljikac kao komandant srpskih vojnih snaga u Vojvodini 1848. godine
  • Statističko - topografski opis vojne komune Pančevo
  • Spomenica pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva od 1838. do 1938. godine (1938)
  • Dve političko - istorijske studije (1941)
  • Srpsko pozorište u Vojvodini 1 i 2 (1953–1954)

Preveo je delo Komunizam od dr Edvarda Paljia (izdao ga 1920)

  • Istorija Pančeva
  • Pančevo i Prvi srpski ustanak
  • Uništenje triju monografija u Pančevu posle oslobođenja 1918.
  • Moji susreti sa Urošem Predićem
  • Pančevo u Revoluciji 1848.

Građa fonda Dr Mihovila Tomandla obrađena je i sređena u Istorijskom arhivu u Pančevu. Ovaj fond pripada kategoriji kulturnog dobra. Dr Tomandl nije značajan samo po svojim delima, već i po tome što je bio urednik novina, direktor arhiva, uzoran građanin, advokat i naučnik. Njegova dela su svakako dragocena, a najviše za istoriju Vojvodine i Pančeva.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

U Pančevu je 2019. godine jedna ulica ponela naziv po njemu.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Tomandl, Mihovil (2003). Istorija Pančeva. Pančevo: Istorijski arhiv u Pančevu. str. 3—7. 
  2. ^ „Ulica Mihovila Tomandla”. Ulice Pančeva. Pristupljeno 21. 7. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tomandl, Mihovil, Pančevo u Prvom svetskom ratu, Istorijski arhiv u Pančevu, Pančevo, 2010. (Predgovor Ivana Spasović)
  • Tomandl, Mihovil, Istorija Pančeva, Istorijski arhiv u Pančevu, Pančevo, 2003. (Predgovor Ivana Spasović)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]