Mladenovac (selo)

Koordinate: 44° 28′ 00″ S; 20° 43′ 00″ I / 44.466666° S; 20.716666° I / 44.466666; 20.716666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mladenovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1.636
Geografske karakteristike
Koordinate44° 28′ 00″ S; 20° 43′ 00″ I / 44.466666° S; 20.716666° I / 44.466666; 20.716666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Mladenovac na karti Srbije
Mladenovac
Mladenovac
Mladenovac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Mladenovac, poznato i kao Selo Mladenovac, je seosko naselje u gradskoj opštini Mladenovac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1.539 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1.901 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Mladenovac nalazi se u neposrednoj blizini grada Mladenovca. Selo Mladenovac je starije naselje. Na mestu „Crkvinama“ postojala je nekada crkva, sa čijih su ruševina Nemenikućani upotrebili kamen za zidanje svoje crkve.

Selo Mladenovac se pominje prvih desetina 18. veka. Za vreme austrijske vladavine (1718–1739) pominje se Mladenovac kao naseljeno mesto, i u njemu knez Petronije. Selo je tada imalo 26 kuće.

O osnivanju ovoga sela postoji isto predanje kao i za Vlašku. Po tome predanju, „na 200 godina posle Kosovskog boja pošli su sa Kosova tri brata. Vlajko, Mladen i Rajko. Vlajko se zadržao u Vlaškoj, Mladen u Mladenovcu, (koji je osnovao, i po njemu je dobilo ime) a Rajko je osnovao Rajkovac. Od Mladena nema potomaka. Predanje dalje veli, da je selo bilo u Panjevcu, odakle se širilo i razvijalo. Za vreme Turaka sklanjali se u „Zbegovište“. U aračkim spiskovima, iz početka 19. veka, pominje se selo Mladenovac, koje je pripadalo Vićentijevioj knežini, i imalo je 1818. god. — 29, a 1822. god. — 32 kuće. Po popisu iz 1921. godine Mladenovac je imao 224 kuće sa 1.321 stanovnikom (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U selu Mladenovac živi 1.247 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,3 godina (38,8 kod muškaraca i 39,8 kod žena). U naselju ima 473 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,25.

Ovo selo je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.033
1953. 1.042
1961. 1.221
1971. 1.306
1981. 1.613
1991. 1.901 1.833
2002. 1.539 1.712
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.493 97,01%
Romi
  
22 1,42%
Makedonci
  
4 0,25%
Hrvati
  
2 0,12%
Jugosloveni
  
1 0,06%
nepoznato
  
7 0,45%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ opštine Mladenovac selo.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812–1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 — 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]