Pređi na sadržaj

Mladen Bojinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mladen Bojinović
Mladen Bojinović
Lični podaci
Puno ime Mladen Bojinović
Datum rođenja (1977-01-17)17. januar 1977.(47 god.)
Mesto rođenja Banja Luka, SFRJ
Visina 2,02 m
Informacije o karijeri
Pozicija centralni bek
Juniorska karijera
1987—1994
1994—1995
Borac Banja Luka
Jagodina
Seniorska karijera
Godine Klub
1995—1999
1999—2000
2000—2001
2001—2002
2002—2012
2012—2015
2015
2015—2017
Partizan
Ademar Leon
Bidasoa
Barselona
Monpelje
Pariz Sen Žermen
Borac Banja Luka
Tramble an Frans
Reprezentativna karijera
2001—2006
2006—2011
SRJ / SCG
Srbija

Mladen Bojinović (Banja Luka, 17. januar 1977) je bivši srpski rukometaš. Igrao je na poziciji centralnog beka.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Rukomet je počeo da trenira u banjalučkom Borcu, odakle je 1994. prešao u Jagodinu, sa kojom je osvojio juniorsko prvenstvo Srbije i Jugoslavije.[1] Od 1995. do 1999. godine je bio igrač Partizana. Sa beogradskim „crno-belima” osvaja Kup 1998. a naredne godine i titulu prvaka SR Jugoslavije, uz učešće u polufinalu Kupa pobednika kupova.[2]

Leta 1999. godine postao je član španskog Ademar Leona, koji je te sezone igrao u Ligi šampiona. Nakon godinu dana u Leonu prešao je u Bidasou, sa kojom je te sezone stigao do polufinala EHF kupa.[3] U sezoni 2001/02. je bio igrač Barselone. Sa Barselonom je osvojio Kup ASOBAL i stigao do finala EHF kupa, gde su poraženi od nemačkog Kila.[4]

Godine 2002. je prešao u francuski Monpelje, sa kojim je u svojoj prvoj sezoni osvojio Ligu šampiona. Za deset godina koliko je proveo u francuskom Monpeljeu osvojio je 27 trofeja, a pored najznačajnijg i najjačeg klupskog rukometnog takmičenja – EHF Lige šampiona, devet puta bio je šampion Francuske, sedam puta pobednik Kupa Francuske, osam puta je trijumfovao u Liga kupu, a dva puta bio je pobednik francuskog trofeja šampiona.[5]

Od 2012. do 2015. je bio igrač Pariz Sen Žermena i spisku osvojenih trofeja je dodao još dve titule prvaka Francuske i dva Kupa. U septembru 2015. se nakon 21 godine vratio u banjalučki Borac.[6] Proveo je u Borcu nepuna dva meseca, nakon čega je prešao u francuski Trebmle.[7] Dok je igrao za ovaj klub postao je najbolji strelac u istoriji prvenstva Francuske.[8] Završio je igračku karijeru 2017. godine.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Prvo veliko takmičenje u dresu seniorske reprezentacije SR Jugoslavije je igrao kod selektora Branislava Pokrajca na Svetskom prvenstvu 2001. u Francuskoj, kada je osvojena bronzana medalja. Igrao je i kod selektora Zorana Živkovića na Evropskom prvenstvu 2002. u Švedskoj kada je nacionalni tim zauzeo 10. mesto. Bio je zatim i član reprezentacije na Svetskom prvenstvu 2003. u Portugalu, kod selektora Zorana Kurteša, kada je nacionalni tim zauzeo 8. mesto. Nakon toga nije bio na spisku selektora Veselina Vujovića za EP 2004, SP 2005 i EP 2006.[9]

Nakon Vujovićevog odlaska i dolaska novog selektora Jovice Cvetkovića, Bojinović je ponovo zaigrao za reprezentaciju.[9] Pod Cvetkovićevim vođstvom je igrao sa reprezentacijom Srbije na Svetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj, kada je nacionalni tim zauzeo 8. mesto. Igrao je i kod selektora Veselina Vukovića na Svetskom prvenstvu 2011. u Švedskoj, kada je kao kapiten predvodio selekciju Srbije koja je zauzela 10. mesto.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Bojinović sa trofejem Kupa Francuske 2015. godine
Partizan
Barselona
Monpelje
Pariz Sen Žermen

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Intervju nedelje – Mladen Bojinović!”. balkan-handball.com. 4. 2. 2008. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  2. ^ Srbija je 2003. trebalo da bude prvak sveta, a ne Hrvatska. sportklub.rs. 1. 1. 2021. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  3. ^ „EHF European Cup 2000/01 - Clubs - Bidasoa Irun”. Europeancup.eurohandball.com. Pristupljeno 13. 3. 2011. 
  4. ^ „EHF European Cup 2001/02 - Clubs - FC Barcelona”. Europeancup.eurohandball.com. Pristupljeno 13. 3. 2011. 
  5. ^ „Mladen Bojinović”. kampmladenbojinovic.com. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  6. ^ „Bojinović: U Borcu sam počeo i završavam karijeru!”. rtvbn.com. 2. 9. 2015. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  7. ^ „Bojinović napustio Borac”. nezavisne.com. 29. 10. 2015. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  8. ^ „Mladen Bojinović REKORDER Francuske!”. rtvbn.com. 11. 5. 2016. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  9. ^ a b „Moja leđa znaju težinu nepravdi”. politika.rs. 10. 11. 2006. Pristupljeno 11. 1. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]