Pređi na sadržaj

Mokranje

Koordinate: 44° 09′ 17″ S; 22° 32′ 23″ I / 44.154833° S; 22.539833° I / 44.154833; 22.539833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mokranje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.710
Geografske karakteristike
Koordinate44° 09′ 17″ S; 22° 32′ 23″ I / 44.154833° S; 22.539833° I / 44.154833; 22.539833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina90 m
Mokranje na karti Srbije
Mokranje
Mokranje
Mokranje na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19317
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Mokranje je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 353 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 550 stanovnika prema popisu iz 2002. bilo je 710 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 1140 stanovnika).

Karakteristike naselja[uredi | uredi izvor]

Selo Mokranje smešteno je u donjem toku Sikolske i Mokranjske reke. Naselje se nalazi na području donjeg Timoka i deli se na tri dela: gornji, srednji i prekorečki.

Na zapadu se nalazi visoika krečnjačka stena Stji, kroz koju je Sikolska reka prosekla ždrelo Sokolovnicu, ispod koje u vidu slapa, visokog 10 metara pada vode u veliku bučnicu, gde su bile seoske vodenice.[1]

Naselje Mokranje je sa svih strana okruženo brdima. Na severu su Sokolovnica i Rušanjsko brdo, sa juga je Kandžik brdo, opštinski gaj i Barbaševo, na jugu Rogljevsko brdo, a na istoku Visočko brdo i dolina.[2]

Položaj naselja u okruženju[uredi | uredi izvor]

Mokranje se nalazi jugoistočno od Negotina na udaljenosti od 10 kilometara na pruzi Prahovo Niš. Železnička stanica je od naselja udaljena oko 6 kilometara. Atar naselja se nalazi između Kobišnice, Veljkova, Rečke, Rogljeva, Čubre. Na zapadu su Rečka i Čubra, na jugu Veljkovo i Rogljevo, a na severu Kobišnica i Bukovče.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U selu su vršena arheološka istraživanja i pronađeni tragovi života stari 6 hiljada godina.[4]

Mokranje je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 10 km južno od Negotina. Smešteno je na dolinskim stranama Sikolske (Mokranjske) reke, leve pritoke Timoka, s obe strane asfaltnog puta ka Negotinu. Površina atara 2.538 hektara.

Pripada starim naseljima. Navodi se u tursko doba kao jedno od naselja u hasu formiranom između 1491. i 1521. i kasnije (1530. – 34 kuće i 1586. – 23 kuće).

Kao naselje nastalo je od više okolnih naselja, koja su se priključila Mokranju, napuštanjem prvobitnih staništa. Za vreme vladavine Turaka bilo je više naselja: Romanja, Rušanj, Barbaševo, Gornja Sokolovica, Donja Sokolovica, Visoka, Velika Visoka. Gornja, Srednja i Donja Sokolovica nalaze se severno od sadašnjeg naselja, iza stena i slapa. Jugoistočno od sadašnjeg naselja je Barbaševo, a u susedstvu su Selište i Lokva, koja je imala vinograde i pivnice. Istočno od Barbaševa je Visočko brdo, vrlo prostana zaravan od Strmine do Hajdučkog potoka i Veljkova.[5]

Kroz istoriju se pominje više puta i beleži promenljivu naseljenost (1723-1725. kao Mokreni, 1783. godine većina kuća u njemu je „pod zemljom“ - „burdelji“, godine 1811. pominje se kao Mokranja, 1846. je imalo 188 kuća, a 1866. godine 266 kuća).[6] Od 1900. Do 1904. godine naselje se zvalo Milanovo, a nakon tog perioda Mokranje.

Današnje naselje objedinjuje tri male: Gornju, Srednju i Prekorečku malu, od kojih se jedan fizionomski deo u poslednjoj naziva Srbija.

U naselju su između dva svetska rata živele sledeće familije: Gavrilovići i Dojčići (slava sv. Trifun), Genčići (slava sv. Nikola), Đurkići (slava sv. Trifun), Pecići, Milojevići i Živulovići (slava sv. Nikola), Čoka (slava Petkovica), Gajdulovići (slava Petkovica), Giconji (slava sv. Arhanđeo), Trujkići, Gimešti i Stankovići (slava sv. Velika Gospojina), Čokulešti (slava Petkovica), Tijanići (slava sv. Arhanđeo), Petrovići (slava sv. Nikola), Stojkicoj (slava Petkovica), Belje, Jovanovići i Stojkočešti (slava sv. Arhanđeo), Truconji, Zorići, Nikolići i Niculovići (slava Petkovica), Kurije (slava sv. Arhanđeo), Maričići (slava sv. Arhanđeo), Kobilanovići i Niconji (slava Petkovica), B, cešti (slava Petkovica), Danilovići (slava sv. Nikola), Popovići i Vladevići (slava sv. Nikola), Vasilješti (slava sv. Nikola), Bikšironji (slava sv. Arhanđeo), Čobanići (slava Petkovica), Jončešti (slava sv. Nikola), Stankulovići (slava sv. Jovan), Kalinovići (slava Petkovica), Furnjige (slava Petkovica), Rotarovići, Buturovići ili Kostadinovići (slava Mitrovdan), Cretkonji (slava sv. Trifun), Prcojevići (slava sv. Nikola), Markovići i Petrovići (slava sv. Arhanđeo), Trajkovići (slava Petkovica), Andriješti (slava Petkovica), Paulješti (slava Mitrovdan), Carani (slava Petkovica), Beškuješti (slava sv. Arhanđeo), Jonašešti ili Petrovići (slava sv. Nikola), Oreo (slava Petkovica) i Surčel (slava Petkovica).

Seoska zavetina je Uskrs.

U naselju se nalazi pravoslavna crkva izgrađena 1872. godine, posvećena Svetoj Trojici. Stanovništvo Mokranja je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i vlaško (starinačko i doseljeno). Antropo-geografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Selo je bilo pogođeno poplavom u junu 1940.[7]

Zemljoradnička zadruga u Mokranju osnovana 1898. godine (obnovljena 1947. godine kao Zemljoradnička nabavno-prodajna zadruga). U Mokranju je od 1949. do 1953. godine radila i Seljačka radna zadruga „Stevan Mokranjac“. Električnu rasvetu naselje dobija 1952. godine, Dom kulture 1953. godine, telefonske veze 1977. godine, a vodovod 1993.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Mokranju je živelo 353 stanovnika što je za 197 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 550 stanovnika. U naselju živi 333 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,85 godina (57,65 kod muškaraca i 56,09 kod žena).[8]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 194 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,82 a prema istom popisu u naselju ima 975 stambenih jedinica od kojih je 302 naseljenih.[9]

Mokranje je 1921. godine imalo 420 kuća i 1.922 stanovnika, 1948. – 466 kuća i 1.993 stanovnika, a 2002. godine 384 kuća i 726 stanovnika. Godine 2007. na privremenom radu u inostranstvu (uglavnom Nemačka i Švajcarska) iz ovog naselja je oko 450 stanovnika. Osnovna škola u naselju (osnovana 1867. godine) školske 2006/2007. godine imala je 22 učenika.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[10]
Godina Stanovnika
1948. 1.993
1953. 1.908
1961. 1.743
1971. 1.409
1981. 1.270
1991. 1.140 869
2002. 710 1.150
2011. 550
2022. 353
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[11]
Srbi
  
664 93,52%
Vlasi
  
15 2,11%
Rumuni
  
9 1,26%
Hrvati
  
1 0,14%
Slovenci
  
1 0,14%
nepoznato
  
8 1,12%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 169. 
  2. ^ Žikić D. Aleksandar, Đorđević Života (2004). Mokranje napredno naselje Negotinske krajine. Beograd: Kulturno prosvetna zajednica Srbije. str. 23. ISBN 86-7596-053-0. 
  3. ^ Žikić D. Aleksandar, Đorđević Života (2004). Mokranje napredno naselje Negotinske krajine. Beograd: Kulturno prosvetna zajednica Srbije. str. 24. ISBN 86-7596-053-0. 
  4. ^ Tragovi života od pre 6000 godina („Večernje novosti“, 22. oktobar 2013)
  5. ^ Žikić D. Aleksandar, Đorđević Života (2004). Mokranje napredno naselje Negotinske krajine. Beograd: Kulturno prosvetna zajednica Srbije. str. 22. ISBN 86-7596-053-0. 
  6. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 170. 
  7. ^ „Politika”, 8. jun 1940
  8. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 25.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  9. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  10. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  11. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  12. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Podatke o naseljima sakupio MIODRAG VELOJIĆ, dipl. geograf, radnik Istorijskog arhiva Negotin

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]