Momčilo Novković
momčilo novković | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||
Datum rođenja | 7. septembar 1916. | |||||||||
Mesto rođenja | Pavlovac Vrebački, kod Gospića, Austrougarska | |||||||||
Datum smrti | 13. avgust 1988.71 god.) ( | |||||||||
Mesto smrti | Split, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija | |||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||
Delovanje | ||||||||||
Član KPJ od | novembra 1941. | |||||||||
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | |||||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941—1974. | |||||||||
Čin | viceadmiral | |||||||||
Heroj | ||||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | |||||||||
Odlikovanja |
|
Momčilo Novković (Pavlovac Vrebački, kod Gospića, 7. septembar 1916 — Split, 13. avgust 1988), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, viceadmiral JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 7. septembra 1916. godine u Pavlovcu Vrebačkom, kod Gospića, u zemljoradničkoj porodici. Posle osnovne škole, završio je Stručnu podoficirsku školu ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije.
Aprilski rat 1941. zatekao ga je u činu narednika. Posle Aprilskog rata, vratio se u rodno selo, i na poziv KP Jugoslavije uključio se u rad na pripremama za ustanak. Početkom avgusta 1941, u grupi ustanika koja je napala ustaše u selu Medak, nalazio se i Momčilo. Istog meseca stupio je u gerilski bataljon „Velebit“, koji je kasnije prerastao u Prvi lički partizanski odred „Velebit“. Kao delegat gospićkog kotara, učestvovao je u radu konferencije vojnih delegata partizanskih odreda Like, održanoj 21. septembra 1941. godine na Kamenskom, na planini Plješevici, gde su razmatrana pitanja od velikog značaja za razvoj ustanka u Lici.
Odlukom Okružnog komiteta KPH za Liku, Momčilo je krajem oktobra 1941. bio postavljen za komandira čete u selu Smiljanu, a kad je ona ubrzo rasformirana, bio je zamenik komandira, a zatim i komandir Jurišne čete Prvog ličkog NOP odreda „Velebit“. Novembra 1941, bio je primljen za člana KPJ.
Istakao se 12. aprila 1942. godine, kada je sa Jurišnom četom i drugim delovima Prvog bataljona Prvog ličkog NOP odreda odbio napad jakih italijanskih snaga na Mogorić, i naneo im velike gubitke. Sredinom aprila 1942, bio je postavljen za komandanta bataljona „Pekiša Vuksan“, koji je tada formiran. Komandovao je bataljonom u bitkama i okršajima oko Gospića, Udbine, Plitvičkih jezera, na Kordunu, oko Brinja i Perušića do septembra te godine, kada je bio postavljen za zamenika komandanta novoformirane Devete partizanske brigade Hrvatske (kasnije Treća lička brigada). U toku Četvrte neprijateljske ofanzive, ubacio se sa dva bataljona u pozadinu i kod Lovinca sačekao dva ustaška bataljona, te im naneo velike gubitke.
Od marta 1943. godine bio je komandant Treće ličke brigade. Najveći uspeh s njom postigao je u aprilu, u borbama u Gackoj dolini, kada je brigada zarobila veliki broj neprijateljskih vojnika i zaplenila veliku količinu oružja, zbog čega je bila pohvaljena.
Januara 1944. godine bio je postavljen na dužnost operativnog oficira u Operativnom štabu za Liku, a zatim je bio komandant Prve brigade 35. ličke divizije NOVJ, nakon čega je, u junu te godine, postao načelnik štaba 35. divizije. U februaru 1945. bio je premešten na dužnost zamenika koman¬danta Divizije narodne odbrane Hrvatske, i na toj je dužnosti, neposredno posle rata, nastavio borbu s ostacima razbijenih ustaških i četničkih jedinica.
Posle rata, bio je komandant divizije, vojno-pomorskog područja i eskadre Jugoslovenske ratne mornarice, zatim načelnik vojno-pomorske akademije i Školskog centra JRM.
Završio je Višu vojno-pomorsku akademiju JNA. Penzionisan je u činu viceadmirala 1974. godine.
Umro je 13. avgusta 1988. godine u Splitu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.