Montanjari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Montanjari (fr. Montagnards) su bili pripadnici Montanje (fr. La Montagne, planina), političke grupe tokom Francuske revolucije. Nazvani su tako jer su sedeli na najvišim klupama u Skupštini. Montanjari su bili najradikalnija grupa francuskih revolucionara i suprotstavljali su se žirondincima. Termin "Montanja" je u upotrebu ušao 1793. godine. Vrhunac su montanjari dostigli tokom jakobinske diktature. Njihov najznačajniji predstavnik je Maksimilijan Robespjer.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Montanjari su činili opoziciju tokom vladavine žirondinaca. Jedinstvo montanje postignuto je prilikom suđenja francuskom kralju Luju XVI (decembar 1792) kada su oni glasali za kraljevo pogubljenje. Uspon montanjara poklapa se sa slabljenjem žirondinaca. Pronalazak gvozdenog ormara onemogućio je odlaganje postupka francuskom kralju, mada žirondinci nisu žurili sa njegovim pokretanjem. Kralju je suđeno zbog pokušaja bega za Varen 1791. godine. Januara 1793. godine kralj je pogubljen na giljotini od strane Šarla Anrija Sansona. Montanjari su napadali žirondince optuživši ih za saradnju sa neprijateljem. Uz podršku sankilota organizovanih u Parisku komunu, montanjari su 2. juna 1793. godine podigli ustanak tokom koga su žirondinci izbačeni iz Nacionalnog konventa. Maksimilijan Robespjer je preuzeo vlast na čelu Komiteta javnog spasa.

Opadanje Montanje otpočelo je nakon pogubljenja Maksimilijana Robespjera i njegovih pristalica u Termidorskoj reakciji. Robespjerova smrt označila je propast jakobinske stranke. Montanjari potpuno gube svoj uticaj u Konventu.

Frakcije[uredi | uredi izvor]

Montanja je stvorena 1792. godine spajanjem dva istaknuta levičarska kluba: jakobinaca i kordiljera. U početku su jakobinci bili umereni republikanci, a kordiljeri radikalni populisti. Međutim, krajem 1792. godine Žorž Danton, vođa kordiljera, želi da se izmiri sa žirondincima što je izazvalo raskid sa Robespjerom. Još jedan od vođa Montanje bio je i Žak Eber, vođa "Ebertovaca" koji se zalagao za progon svih ne-montanjara i dehristijanizaciju Francuske. Maksimilijan Robespjer je tokom jakobinske diktature eliminisao najpre Ebertovce (mart 1794), a kasnije i kordiljere (april 1794). Jakobinci su ostali jedina stranka Montanje sve do Termidorske reakcije. Montanja je definitivno uništena do 1795. godine.

Istaknuti montanjari[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • François Furet and Mona Ozouf. A Critical Dictionary of the French Revolution. (Belknap Press, 1989).
  • Jeremy D. Popkin, A Short History of the French Revolution, 5th ed. (Pearson, 2009).
  • Marisa Linton, Choosing Terror: Virtue, Friendship, and Authenticity in the French Revolution. (Oxford U.P., 2013).
  • Morris Slavin. The Making of an Insurrection: Parisian Sections and the Gironde. (Harvard U.P., 1986).
  • Peter Kropotkin, Trans. N. F. Dryhurst The Great French Revolution, 1789-1793. (New York: Vanguard Printings, 1927).
  • Peter McPhee, Robespierre: A Revolutionary Life. (Yale U.P., 2012).
  • Robert J. Alderson, This Bright Era of Happy Revolutions: French Consul Michel-Ange-Bernard Mangourit and International Republicanism in Charleston, 1792-1794. (U. of South Carolina Press, 2008).
  • The Editors of Collins English Dictionary. "Mountain (the Mountain)." Collins English Dictionary Online (accessed May 24, 2014).
  • The Editors of Encyclopædia Britannica. "Montagnard (French history)." Encyclopædia Britannica Online (accessed May 8, 2014).