Pređi na sadržaj

Morska krastača

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
morska krastača

Morska krastača (lat. Bufo marinus)  je najkrupnija žaba na svetu. Ženke su dugačke 22 cm i teške 1,5 kg. Čak i mužjaci koji su manji od  ženki a  dugi su 14 cm, još uvek su divovi u svetu žaba. Veličina i mogućnost  izlučivanja otrova iz žlezdi u koži ograničila im je broj prirodnih neprijatelja.[1]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Prirodno stanište  im  je blizu vode, pored naseljenih i šumovitih područja Meksika ili delova Južne Amerike. Poput ostalih vodozemaca,  morske krastače moraju održavati kožu vlažnom kako bi sprečile njeno potpuno isušivanje. Iz tog razloga aktivne su noću, a tokom dana skrivaju se od vrućine  i zakopavaju  u rastresito zemljište i lišće. Poslepodne kreću u potragu za hranom: leptirima, insektima, malim sisarima, pticama, gmizavcima, pa čak i ostalim žabama.

Noću su morske krastače vrlo glasne i društvene- naročito u doba razmnožavanja, kada mužjaci jakim glasanjem privlače ženke. Ženke morskih krastača proizvode nekoliko hiljada jaja godišnje. Polažu ih u velikim nizovima, omotane oko vodenih biljaka. Jaja zatim oplode mužjaci. Nekoliko dana nakon oplođenja iz jaja  se razvijaju punoglavci.

Novi naziv[uredi | uredi izvor]

Morske krastače imaju nekoliko drugih naziva, uključujući džinovske žabe i žabe šećerne trske.

U njenoj domovini  nalazimo je na velikom području, ali isto tako i u udaljenim krajevima poput Havaja,  Floride, Portorika i Nove Gvineje gde su je ljudi preneli početkom 20- og veka. U Australiju je unesena sa namerom da kontrolišu štetne bube koje su  pustošile polja šećerne trske. Međutim ove žabe nisu volele da žive  u šećernoj trsci zato što nisu imale gde da se sklone preko dana. Usled toga one su se proširile van polja šećerne trske, gde su se hranile malim gmizavcima i sisarima, od kojih su sada neki retki zbog toga što su ih one istrebile. Danas su ove žabe ozbiljne štetočine u Australiji.

Morska krastača može poprskati svog neprijatelja  otrovom iz žlezda na udaljenosti većoj od  jednog metra. Ako otrov  slučajno dospe čoveku na ruke ili ga on nehotice proguta, izazvaće  povraćanje i bolove u stomaku. Bez obzira što su otrovne, mnogo dece  u Australiji drži morsku krastaču kao kućnog ljubimca.

Referenca[uredi | uredi izvor]