Morska krastača
Morska krastača (lat. Bufo marinus) je najkrupnija žaba na svetu. Ženke su dugačke 22 cm i teške 1,5 kg. Čak i mužjaci koji su manji od ženki a dugi su 14 cm, još uvek su divovi u svetu žaba. Veličina i mogućnost izlučivanja otrova iz žlezdi u koži ograničila im je broj prirodnih neprijatelja.[1]
Stanište[uredi | uredi izvor]
Prirodno stanište im je blizu vode, pored naseljenih i šumovitih područja Meksika ili delova Južne Amerike. Poput ostalih vodozemaca, morske krastače moraju održavati kožu vlažnom kako bi sprečile njeno potpuno isušivanje. Iz tog razloga aktivne su noću, a tokom dana skrivaju se od vrućine i zakopavaju u rastresito zemljište i lišće. Poslepodne kreću u potragu za hranom: leptirima, insektima, malim sisarima, pticama, gmizavcima, pa čak i ostalim žabama.
Noću su morske krastače vrlo glasne i društvene- naročito u doba razmnožavanja, kada mužjaci jakim glasanjem privlače ženke. Ženke morskih krastača proizvode nekoliko hiljada jaja godišnje. Polažu ih u velikim nizovima, omotane oko vodenih biljaka. Jaja zatim oplode mužjaci. Nekoliko dana nakon oplođenja iz jaja se razvijaju punoglavci.
Novi naziv[uredi | uredi izvor]
Morske krastače imaju nekoliko drugih naziva, uključujući džinovske žabe i žabe šećerne trske.
U njenoj domovini nalazimo je na velikom području, ali isto tako i u udaljenim krajevima poput Havaja, Floride, Portorika i Nove Gvineje gde su je ljudi preneli početkom 20- og veka. U Australiju je unesena sa namerom da kontrolišu štetne bube koje su pustošile polja šećerne trske. Međutim ove žabe nisu volele da žive u šećernoj trsci zato što nisu imale gde da se sklone preko dana. Usled toga one su se proširile van polja šećerne trske, gde su se hranile malim gmizavcima i sisarima, od kojih su sada neki retki zbog toga što su ih one istrebile. Danas su ove žabe ozbiljne štetočine u Australiji.
Morska krastača može poprskati svog neprijatelja otrovom iz žlezda na udaljenosti većoj od jednog metra. Ako otrov slučajno dospe čoveku na ruke ili ga on nehotice proguta, izazvaće povraćanje i bolove u stomaku. Bez obzira što su otrovne, mnogo dece u Australiji drži morsku krastaču kao kućnog ljubimca.
Referenca[uredi | uredi izvor]
- ^ „Drvo znanja-Enciklopedijski časopis za mladež”. Arhivirano iz originala 02. 02. 2001. g.