Mrtvica (Vladičin Han)

Koordinate: 42° 46′ 53″ S; 22° 04′ 40″ I / 42.7814° S; 22.0778° I / 42.7814; 22.0778
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mrtvica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
OpštinaVladičin Han
Stanovništvo
 — 2011.380
Geografske karakteristike
Koordinate42° 46′ 53″ S; 22° 04′ 40″ I / 42.7814° S; 22.0778° I / 42.7814; 22.0778
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina412 m
Mrtvica na karti Srbije
Mrtvica
Mrtvica
Mrtvica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Mrtvica je naselje u Srbiji u opštini Vladičin Han u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 380 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 501 stanovnika).

Ovde se nalazi Crkva Svete Bogorodice u Mrtvici.

Položaj i tip[uredi | uredi izvor]

Ovo je veće selo levo od J. Morave. Kuće su raspoređene na temenu jedne jezerske zaravni visoke oko 400 m i po višem zemljištu oko nje. Okolna su naselja: Jastrebac, Tegovište, Repište i druga. Stanovnici Mrtvice obiluju dobrom pijaćom vodom. Ima izvora i bunara. Najbolji su izvori: Studena Voda, Zidani Kladenac, Kolište, Šuplji Kladenac, Baba Stanina česma itd. Prvi izvor izbija u planini. Pojedini krajevi atara nose ove nazive: Pirga, Mađernica, Rupče, Trstena Bara, Brankovac, Ostra Čuka, Staro Selište, Mlado Selište, Čivutsko Kućište, Svinjarski Rid, Lešnjački Lešnjački Rid, Nerezina, Đurševa Deja, Milatica, Gradinište, Siputak, Lezinje, Kunje, Bogdanov Rid, Popova Livada, Baba Stankino, Groot, Vučjo Arniče, Bogdanov Trap, Šaruljak, Bodalje, Lešje, Širina, Zmejkovica, Bučje, Preslap, Zmijina Bara, Stare Njive, Govedarski Put, Stojanova Bača, Petkov Čukar, Petkova Padina, Kameni Rid, Tursko Gumno. Selo je razbijenog tipa. Razlikuju se mahale: Dolača, Trstena Bara, Rid, Ćosinci, Deda Aranđelovci, Ostrikovci, Padina, Preslap, Kusi Rid, Milatovica, Selo, Ramnište i Gradinište. Ukupno Mrtvica ima 110 domova (1959. g.).

Starine i prošlost[uredi | uredi izvor]

U Mrtvici i oko nje postoje različite starine i karakteristični topografski nazivi. Oni jasno ukazuju da je ovde bilo stanovnika još u ranije doba. U severoistočnom delu Mrtvice nalazi se stenovito uzvišenje Mađernica. Na temenu uzvišenja je crkva sv. Bororodice. Iznad ulaza crkve je ploča sa natpisom. Po njemu se vidi da je građenje crkve počelo 1831, a dovršeno je 1843. g. U natpisu pominju se i stanovnici iz Mrtvice: Marko Stankov, Nino Krstin, Milenno, Radovan. Pominju se i neka okolna sela: Palojce, Kržince, Džep. Oko pomenute crkve, na temenu uzvišenja Mađernice, postoje dva kružna zida sada u ruševinama. Zidovi su od kamena lepljenog malterom. Oko njih mogu se videti parčad od cigala i crepova. Pomenuto uzvišenje sa severa je ograničeno dubokom dolinom. Sa ostalih strana ono ima strme odseke. Po svemu izgleda da je ovde postojala važna stara tvrđava. Iz nje se mogao šititi prolaz kroz Grdeličku klisuru. Pirga je potes blizu J. Morave ispod pomenute tvrđave. Sada su tamo njive i livade. Jednom su seljaci na tom potesu otkopali grobnicu zndanu od tankih cigala lepljenih krečom. Dužina grobnice bila je oko 3, a širina oko 2 m. Na mestu grobnice sada je rupa. Po svojoj prilici to je bila rimska grobnica. Gradinište je dolina pored sadašnje crkve, odnosno pored ranije tvrđave. Potesi Staro i Mlado Selište leže „u planini" visoko iznad današnjeg sela. Staro Selište je kod Spasove Čuke, a Mlado Selište je severoistočnije od Lešničkog Rida Na tim selištima ima bukove šume, livada i njiva. Zatim se nalaze pojedini grobovi (mesto Babin) sa pločama i krstovima, i ostaci od grnčarije. Sadašnji stariji stanovtiici Mrtvice kažu, da je na pomenutim selištima živela „pravoslavna vera". Njihova su naselja propala „od neki prntisak". U planini između Starog i Mladog Selišta je mesto Čivutsko Kućište. Ostataka od starina nema. U narodu se priča, da današnja Mrtvica nije mnogo staro selo. Nju su verovatno y XVIII veku, osnovali preci današnjeg najstarijeg srpskog roda Ognjanci. Posle njih su se naselili preci seoskih rodova: Prićevci, Deda Markovci, Ćosinci itd. U narodu se zapamtilo, da je u prvoj polovini XIX veka iznad Mrtvica vodila granica između Vranjskog i Leskovačkog pašaluka. Mrtvica se nalazila u prvom pašaluku. Seoska slava je drugog dana Duhova. Slavi se i crkvena slava V. Gospođa. Tada dolaze gosti ali ne po kućama, već samo oko crkve. Na terasi, sastavljenoj od jezerskih sedimenata, postoje manje bare: Rupče, Trstena Bara, Brankovac i Lićevska Livada. Prve tri isušene su oko 1945. g., a poslednja i sada ima malo vode. Ovde se skuplja atmosferska voda na podlozi koja je glinovita.

Iloreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Sadašnje stanovništvo Mrtvice potiče od predaka, koji su doseljeni. Rodovi su: Ognjanci (4k, Sv. Jovan), najstariji rod i osnivači sela. Njihova kuća najpre se nalazila na osojnoj padini zvanoj Mrtvica. Po tome je postalo ime sela. Za Ognjance se govori, da oni „vuču neku prokletiju" i zato imaju mali broj domaćinstava. Tačnije oc prvih Ognjanovaca potiču samo dve kuće. Ostale kuće su „od prizetkovci". Stanovnici ovog roda imaju najbolju zemlju. Po svemu izgleda da su Ognjanovci u Mrtvicu došli negde sa planine. Mogli bi se smatrati kao starinci u Grdeličkoj klisuri. - Prićevci (40 k, sv. Vrači) nekada su imali zadrugu od 72 člana. Jednom je ta zadruga „nastradala od bolesti". U životu su ostale samo majka sa ćerkom. Onda je majka pronašla domazeta za ćerku. Neki kažu, da je on bio putnik, po narodnosti Vlah. Od tog braka poticala su četiri sina. Od njih namnožili su se svi današnji stanovnici. Njihov veći broj domova je u mahali Gradinište. – Ćosinci (23 k, sv. Nikola), i oni su doseljeni od nekuda. Njihov veći broj kuća je u mahali Octpikovci - Deda Marnovci (28. k, Sv. Arhanđeo), doseljeni su od nekuda. -Endžinci (10 k, Sv. Nikola), doseljeni su od nekuda. U ovom rodu bio je neki predak zvani Endža. On se i zimi kupao u J. Moravi.- Šukarci (5 k, sv. Nikola), doseljsni su od nekuda. U ovaj rod ušao je i po neki domazet. Posle njih se niko više nije doselio u Mrtvicu. Otada selo je raslo samo priraštajem.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Mrtvica živi 336 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,2 godina (46,3 kod muškaraca i 50,2 kod žena). U naselju ima 139 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,72.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 653
1953. 702
1961. 738
1971. 675
1981. 635
1991. 501 496
2002. 380 389
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
378 99,47%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 78-81 strana
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]