Pređi na sadržaj

Mubarak-šah

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mubarak-šah
Čagataj kanat u drugoj polovini XIII veka.
Lični podaci
Datum rođenjaizmeđu 1235. i 1252.
Mesto rođenjaMongolsko carstvo
Datum smrti1276.
Mesto smrtiMakran, Ilkanat
Religijatengrizam,
islam
Porodica
RoditeljiKara-Hulagu
Organa-katun
DinastijaBoridžigin
čagatajski kan
Period1252—1260
PrethodnikKara-Hulagu
NaslednikAlgu
RegentOrgana-katun
čagatajski kan
Period1266.
PrethodnikAlgu
NaslednikBarak-kan
kralj Karaunaca
Periodposle 1271—1276
PrethodnikAhmed-kan
NaslednikKorobar

Mubarak-šah (umro 1276) je bio sin Kara-Hulagua, unuka i naslednika kana Čagataja, sina Džingis-kana. Bio je čagatajski kan u dva navrata (1252—1260) i (1266). Prvi je čagatajski kan koji je primio islam.

Čagatajski kan[uredi | uredi izvor]

Pošto je bio mlad u trenutku dolaska na presto umesto njega je vladala majka Organa. U tom periodu Čagatajski kanat je obuhvatao Transoksijanu i srednju Aziju uključujući i oblast nastanjenu uzbečkim Tatarima.[1][2] U proleće 1253. godine, na malom kurultaju, koji je sazvao Mongke-kan, Čagatajevi naslednici su lišeni poseda, tj. Čagatajski kanat je bio podređen Velikom Kanu u Mongoliji.[3] Kanat nije imao dovoljno snage da se odupre, pa je odluke kurultaja prihvatio kao svršen čin. Godine 1255. kroz Transoksijanu je prošla ogromna vojska predvođena Hulagu-kanom, krećući se prema jugozapadu.[4] Organa ga je navodno srdačno dočekala. Mubarak-šah je negde u ovom periodu primio islam, postavši tako prvi čagatajski kan te vere.

Godine 1260. Arik Boke se proglasio za Velikog Kana, postavivši Algua na mesto čagatajskog kana. Algu je napredovao vrlo brzo i do 1261. godine je potpuno preuzeo vlast u zemlji. Kada je Algu ušao u sukob sa Arik Bokeom, Organa je podržala Velikog Kana, koji je uspeo da slomi neposlušnog vazala. Mubarak-šah je nagrađen povratkom na mesto čagatajskog kana 1266. godine, ali njegova vlast nije potrajala. Naime, Arik Boke je poražen, a vrhovnu vlast u Mongolskom carstvu preuzeo je Kublaj-kan, koji je Barak-kana postavio za čagatajskog kana. Mubarak-šah se potom okreće Barakovom neprijatelju Kaiduu, ali se oni ubrzo sporazumevaju.

Kralj Karaunaca i smrt[uredi | uredi izvor]

Juriš Ahmed-kanove vojske, Džami at-tavarih, Rašida al-Dina.

U tako teškoj situaciji Mubarak-šah je bio primoran da 1271. godine beži u Persiju, gde ga ilkan Abaka postavlja za vođu Karaunaca. Može se pretpostaviti da su Karaunci bili stanovnici Makrana,[a] oblasti koja se od Indije prostire prema Persijskom zalivu.[5] Samo značenje imena ovog naroda je ljudi mešane rase.[6][5] Marko Polo, naime, navodi da je Abakin brat, Ahmed-kan, oko 1260. godine osvojio Pendžab, gde su se njegovi vojnici pomešali sa indijskim ženama, stvorivši ovaj pljačkaški narod.[7] Dalje navodi i da su pripadnici ovog naroda koristili crnu magiju i da su njihove pljačke bile najučestalije u zimu na trgovačkom putu od Kermana do Ormuza.[8] U to doba bi se, navodno, trgovci skupljali u Ormuzu, koji su, čekajući one koji dolaze iz Indije, svoje konje i mazge slali na ispašu u plodnu ravnicu između ova dva grada. Karaunci, pošto su znali za ovo, ugrabili bi priliku za opštu pljačku, a one koji su platili stoku, ako nisu imali za otkup, odvodili bi u roblje.[9]

Mubarak-šah je u službi ilkana ratovao u Horasanu protiv svoje doskorašnje domovine. Najposle se pobunio i bio ubijen 1276. godine. Marko Polo spominje za novog kralja Karaunaca osobu pod imenom Korobar.[9]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Džingis-kan, Veliki Kan
 
 
 
 
 
 
 
8. Čagataj, čagatajski kan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Borte
 
 
 
 
 
 
 
4. Mutugen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Kara-Hulagu, čagatajski kan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Ebuskun
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Mubarak-šah
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Organa-katun
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marko Polo navodi da je na severozapadnim obalama Indije postojalo kraljevstvo Kezamakoran, koje je verovatno obuhvatalo ovu oblast. Tako da je moguće da je Mubarak-šah bio kralj ove zemlje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 402.
  2. ^ Vederford 2007, str. 318.
  3. ^ Vederford 2007, str. 209.
  4. ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 415.
  5. ^ a b Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 418.
  6. ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 86.
  7. ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 86-87.
  8. ^ Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 84-87.
  9. ^ a b Milion putovanja Marka Pola 2012, str. 87.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Džek Vederford, Džingis Kan i stvaranje savremenog sveta, 2007. Beograd
  • Milion putovanja Marka Pola, 2012. Beograd