Pređi na sadržaj

Muzej Benaki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Muzej Benaki
Osnivanje1930.
LokacijaAtina
Grčka
Veb-sajtMuzej Benaki

Muzej Benaki (engl. Benaki Museum) jeste muzejska institucija koju je 1930. godine osnovao Antonis Benakis u znak sećanja na svog oca Emanuela Benakisa, smešten je u vili porodice Benakis u centru Atine, u Grčkoj. U muzeju se nalaze grčka umetnička dela od praistorije do modernog doba, obimna kolekcija azijske umetnosti, domaćin je periodičnih izložbi i održava radionicu za restauraciju i konzervaciju. Iako je u muzeju u početku bila smeštena kolekcija koja je uključivala islamsku umetnost, kineski porcelan i eksponate na igračkama, njegovo ponovno otvaranje 2000. godine dovelo je do stvaranja satelitskih muzeja koji su se fokusirali na određene kolekcije, omogućavajući glavnom muzeju da se fokusira na grčku kulturu tokom čitavog perioda istorije zemlje.

Atinski kampus[uredi | uredi izvor]

Teodoros Poulakis: Ikona koja ilustruje himnu Bogorodici, 17. vek.

Primarni muzej nalazi se u Benakisovoj kući, nasuprot Nacionalne bašte na aveniji kraljice Sofias. Osnovao ga je Antonis Benakis, čija je porodica živela u Aleksandriji, u Egiptu.

Benakisovi su 1931. godine poklonili porodičnu kuću u Atini i njihovu kolekciju od više od 37.000 islamskih i vizantijskih predmeta. Više od 9000 artefakata dodato je 1970-ih, što je podstaklo donacije iz drugih izvora.[1] Benakis je ostao aktivan u muzeju do svoje smrti 1954. godine.[2]

Pod vođstvom direktora Angelosa Delivoriasa, muzej je dobio više od 60.000 predmeta, knjiga i dokumenata, od kojih su neki kupljeni, a drugi donirani. Delivorias se odlučuje da se usredsredi na izlaganje poklonjenih predmeta kako bi podstakao učešće javnosti i ojačao veze zajednice sa muzejom.[1] Muzej se, takođe, fokusira na činjenicu da grčka istorija ne počinje i ne završava se određenim događajima, već postoji duž kontinuuma koji traje i danas.[3]

Delovi muzejskih kolekcija putovali su širom sveta, uključujući Kanadu 2008. godine,[4] Sjedinjene Države 1959. godine u partnerstvu sa Smitsonovskim institutom,[5] a 2005. drevna grčka šolja za piće od čvrstog zlata prvi put je napustila Grčku i prikazana je u Sidneju i melburnskom imigracionom muzeju u Melburnu, Australija.[6]

Ponovno otvaranje 2000.[uredi | uredi izvor]

Godine 2000. muzej Benaki ponovo je otvoren nakon obnove i restauracije zgrade, koja je oštećena u zemljotresu, u vrednosti od 20 miliona dolara.[3] Obnova mu je omogućila da postane jedini muzej u Grčkoj koji posetioce upoznaje sa svim vekovima grčke kulture i istorije. Takođe je jedinstven po tome što se ne fokusira na nacionalizam, već prepoznaje i slavi strane uticaje na grčku kulturu.[1]

Iako je direktor muzeja Angelos Delivorias 1973. godine došao na ideju da preusmeri muzej i njegove eksponate, prošlo je više od 25 godina pre nego što je uspeo da ovo učini novom stvarnošću. Ova stvarnost podrazumevala je premeštanje muzejskih kolekcija islamske umetnosti i kineskog porcelana sa slikanjem na druga mesta kako bi se glavni muzej u Atini fokusirao isključivo na Grčku.[1]

Satelitski muzeji[uredi | uredi izvor]

Tokom godina muzej su dodatno obdarili razni donatori, a sada uključuje i primorski dvorac Kouloura u Palajo Falirou, u kome se nalaze muzej igračaka, muzej islamske umetnosti Benaki u okrugu Keramikos, galerija Nikos Hadikiriakos u centru Atine, muzej Benaki, ulica Pireos i kuća Penelope Delta u Kifisiji, u kojoj se nalazi zbirka istorijskog arhiva.

Muzej islamske umetnosti Benaki[uredi | uredi izvor]

Kao deo ponovnog fokusiranja muzeja na grčku kulturu, njegova islamska kolekcija prebačena je 2004. godine, za vreme Letnjih olimpijskih igara u Atini. Novi muzej, takođe, ima nove galerije za privremene putujuće postavke.[7]

Islamske umetničke zbirke muzeja Benaki smeštene su u kompleks neoklasičnih zgrada smeštenih u istorijskom centru Atine, u okrugu Keramikos. Glavna arheološka nalazišta koja se nalaze na istom području uključuju tlo drevne Agore (trenutno je u fazi razvoja), dorski hram Hefesta („Tezeo“) i muzej drevne nekropole Keramikos (groblje). Ovaj kompleks zgrada na uglu ulica Agion Asomaton i Dipilou muzeju je poklonio pokojni Lambros Eftakias, koji je u poznim godinama bio počasni predsednik muzejskog odbora staratelja.

Muzej je otvoren 27. jula 2004. godine i zauzima više od 1000 kvadratnih metara preuređenog prostora u kome su izloženi: keramika, grnčarija, metalne konstrukcije, zlato, rezbarstvo, stakleni proizvodi i tekstil, rezbarija na kostima, upisane pogrebne stele, oružje i oklop. Zbirka muzeja navodno se svrstava među najvažnija širom sveta i uključuje remek-dela iz Indije, Irana, Mesopotamije, Bliskog istoka, arabijskog poluostrva, Egipta, severne Afrike, Sicilije, Španije i Anadolije. Obuhvatajući islamsku umetnost od 7. do 19. veka, ima bogatu kolekciju osmanske umetnosti sa vrhunca carstva u 16. veku.[8]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Dina Kyriakidou (2000-07-22). „New Museum Celebrates Greece Through the Ages”. The Globe and Mail. Arhivirano iz originala 04. 09. 2021. g. Pristupljeno 2008-05-29. 
  2. ^ „A Museum with a Point of View”. The New York Times. 1981-12-27. Pristupljeno 2008-05-29. 
  3. ^ a b Frederika Randall (2000-05-26). „Reopened Benaki Museum Shows Seven Millennia of Greek Art Treasures”. The Wall Street Journal. Pristupljeno 2008-05-29. 
  4. ^ Paul Gessell (2008-05-24). „Greeks Bearing Gifts”. The Ottawa Citizen. Pristupljeno 2008-05-29. 
  5. ^ „Greek Costumes on Display Here”. The New York Times. 1959-10-25. Pristupljeno 2008-05-29. 
  6. ^ „A Cup Commeth”. The Age. 2005-09-27. Pristupljeno 2008-05-29. 
  7. ^ Victoria Kyriakopoulous (2004-08-08). „Athens Shows off its Olympic Face-lift”. The San Francisco Chronicle. Pristupljeno 2008-05-29. 
  8. ^ Mona Khazindar (2005-01-08). „Islamic Arts in Athens”. Arab News. Pristupljeno 2008-05-29. 

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]