Pređi na sadržaj

Muzika Bahša iz Horasana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Muzika Bahša iz Horasana
Dotar
Svetska baština Uneska
Zvanično imeMuzika Bahša iz Horasana
KriterijumIzvođačke umetnosti (muzika): 
Referenca381
Upis2010. (5. sednica)
Veb-sajthttps://ich.unesco.org/en/RL/music-of-the-bakhshis-of-khorasan-00381

Muzika Bahša iz Horasana obuhvata zbirke poezije, književnosti, gnoze i etike. Nazivom bahši označavaju se muzičari sa severa Horasana i Turkmenistana.

Bahši su poznati po svojim muzičkim veštinama na dotaru, dugovratoj lauti sa dve žice, a takođe su pevači, pripovedači, tekstopisci i kompozitori. Bahši iz Horasana koji žive u severnom delu pokrajine, čije je glavno zanimanje poljoprivreda, spadaju u najautentičnije izvođače dotara. Oni prepričavaju islamske i gnostičke pesme i epove sa mitološkim, istorijskim ili legendarnim temama. Zbog toga, društvena uloga Bakša nadilazi obično pripovedanje, i određuje ih kao sudije, posrednike i iscelitelje, kao i čuvare etničke i regionalne kulturne baštine njihove zajednice. Njihova muzika, poznata kao magami, sastoji se od instrumentalnih i/ili vokalnih komada, izvođenih na turskom, kurdskom, persijskom i turkmenskom jeziku. Navaji je najrasprostranjeniji oblik magama: raznolik, vokalni, bez ritma i praćen gnostičkim pesmama. Ostali primeri uključuju turski magam tadžnis i gerajeli, verske teme šakatajia i loj, starinski romantični magam, koji pripada Kormandž Kurdima Severnog Horasana. Bahši smatraju jednu žicu dotara muškom, a drugu ženskom, muška žica ostaje otvorena, dok se ženska koristi za sviranje glavne melodije.

Bahši muzika prenosi se kroz tradicionalnu obuku sa majstora na učenika, koja je ograničena na muške članove porodice ili suseda, ili kroz moderne metode, u kojoj majstor obučava više učenika oba pola iz različitih sredina. Na Unesko listu nematerijalnog kulturnog nasleđa uvrštena je 2010. godine[1].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (jezik: engleski) Muzika Bahša iz Horasana

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]