Napadi u Madridu 11. marta 2004.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik žrtvama napada

Napadi u Madridu 11. marta 2004. (poznati i kao 11-M ili 11/3) bili su serija koordiniranih eksplozija bombi na sistem javnog železničkog prevoza U Madridu, Španiji, koji su ubili 193 i ranili 2.050. Napadi se smatraju najtežim terorističkim zločinom na tlu kontinentalne Evrope u istoriji. Na najmasovnijim demonstracijama u istoriji te zemlje okupilo se preko osam miliona ljudi širom Španije, koji su protestovali protiv terorizma. Tri meseca kasnije u Italiji uhapšen Egipćanin Rabei Osman Sajed Ahmed, osumnjičen za organizovanje tih napada, a zbog pripremanja terorističkih napada u Belgiji pritvoreno 15 osoba.

Napadi[uredi | uredi izvor]

Trinaest bombi eksplodiralo je ujutro, 11. marta 2004. na četiri putnička voza koja su putovala jugoistočnim delovima Madrida. Ti vozovi su bili prepuni studentima i radnicima, a eksplozije su se dogodile tokom vremena najvećeg prometa ujutro, na tri različite železničke stanice, što je doprinelo visokom broju žrtava. Mnogo leševa ležalo je na šinama kad su spasitelji stigli. Sila eksplozija devastirala je vozove i odbacila delove leševa u vazduh.

Odgovornost za napade[uredi | uredi izvor]

Ubrzo je za seriju koordiniranih napada od strane španskih vlasti optužena baskijska separatistička grupa ETA. Ta grupa odbacila je odgovornost, i sumnja je pala na islamske ekstremiste kad je policija pronašla jedan kombi sa detonatorima i stihovima iz Kurana u njemu. Kasnije, jedno pismo, navodno Al-Kaidino, došlo je arapskom listu Al-Kuds u Londonu preuzimajući odgovornost za masakr. Odgovornost al Kaidae potvrđen je pronalaskom jedne kasete sa porukom te organizacije. Mesec dana kasnije 4 terorista detoniralo je eksploziv u jednoj zgradi ubivši sebe i jednog specijalca tokom policijske operacije.

Bombe a vozovima detonirane su uz pomoć mobilnih telefona sa pri-pejd karticom. Svaka od njih se sastojala od po 10 kg ukradenog industrijskog eksploziva Goma-2, zasnovanog na nitroglicerinskoj bazi.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Španski predsednik vlade Hose Marija Aznar proglasio je trodnevnu žalost. Njegova vlada je ubrzo pala na izborima, zbog lošeg hvatanja u koštac sa posledicama napada, pa je na njegovo mesto došla nova vlada socijaliste Zapatera. On ubrzo povlači vojnike iz Iraka, zbog pritiska javnosti u Španiji oko legalnosti misije njihovih vojnika u toj zemlji. Postojala je sumnja kako je razlog za napade bilo špansko vojno učešće u Iraku.

Vidi još[uredi | uredi izvor]