На лепом плавом Дунаву
Na lepom plavom Dunavu | |
---|---|
Valcer, Johan Štraus II | |
Godina | 1866 |
Premijera | |
Datum | 1867. februar 15. |
Lokacija | Beč, Austrija |
Dirigent | Rudolf Vajnvurm |
„Na lepom plavom Dunavu“ (nem. An der schönen blauen Donau), je valcer austrijskog kompozitora Johana Štrausa II. Valcer je komponovan u Beču 1866., a premijerno izveden 15. februara 1867.[1] [2] na koncertu Bečke muške horske asocijacije (nem. Wiener Männergesang-Verein).[2]
Nakon što je Štraus napisao originalnu muziku, reči je dodao pesnik Horskog udruženja Jozef Vajl.[3] [4] Štraus je kasnije dodao još muzike, a Vajl je izmenio neke stihove.[5] Štraus je stvorio čisto orkestarsku verziju za Svetsku izložbu u Parizu 1867. i u ovoj formi je izvedba postigla veliki uspeh.[1] Instrumentalna verzija je danas daleko najčešće izvođena. Alternativni tekst napisao je Franc fon Gernert: Dunav tako plav (nem. Donau so blau).
„Na lepom plavom Dunavu“ je premijerno izveden u Sjedinjenim Državama u instrumentalnoj verziji 1. jula 1867. u Njujorku, a u Velikoj Britaniji u horskoj verziji 21. septembra 1867. u Londonu na koncertima na promenadi u Kovent Gardenu.
Beleške o kompoziciji[uredi | uredi izvor]
Kompozicija počinje proširenim uvodom u tonalitetu A-dura sa svetlucavim (tremolo) violinama i rogom sa poznatom temom valcera, na koji odgovaraju stakato akordi duvača, u prigušenom tonu. Nakratko se uzdiže u glasan prolaz, ali brzo se spušta u istu mirnu prirodu početnih taktova. Kontrastna i brza fraza u D-duru predviđa valcer pre nego što tri tihe bas note koje se pomeraju nadole „uvedu“ prvu glavnu melodiju valcera. Prva tema valcera je poznati motiv trozvuka koji se lagano uzdiže i koji sviraju violončela i horne u tonici (D-dur), uz pratnju harfe; ritam bečkog valcera je naglašen na kraju svake fraze od 3 note. Valcer 1A trijumfalno završava svoje krugove motiva, potom sledi valcer 1B u istom tonu; uz preovlađavajuće prijatno raspoloženje.
Valcer 2A tiho klizi (i dalje u D-duru) pre kratke kontrastne srednje deonice u B-duru. Ceo deo se ponavlja.
Mirniji valcer 3A uvodi se u Ge-dur pre kratkotrajne melodijske fraze osme note (valcer 3B). Zatim se svira glasna Intrada (uvod) u g-molu. Valcer 4A počinje u romantičnom raspoloženju (u F-duru) pre radosnijeg valcera 4B u istom tonu.
Posle još jednog kratkog uvoda u A, kadenciranja u fis-molu, zvučni klarineti daju potresnu melodiju valcera 5A u A. Valcer 5B je vrhunac, naglašen udarima činela.
Završnica podseća na ranije delove (3A i 2A) pre nego što besni akordi uvode rekapitulaciju romantičnog valcera 4A. Idila je prekinuta dok se valcer vraća nazad na čuvenu temu valcera 1A, tj. varijaciju 1A, koja sadrži dijalog sa frulama, žicama i tihim rogovima, povezujući se sa brzim odlomkom osme note u poslednjih nekoliko taktova: ponovljeni tonički akordi ojačani bubnjevima i jasnim zvukom.
Tipična izvedba „Na lepom plavom Dunavu“ traje oko 10 minuta, sa sedmominutnim glavnim delom, nakon čega sledi trominutna završnica.
Instrumenti[uredi | uredi izvor]
„Na lepom plavom Dunavu“ se preporučuje za sledeći sastav orkestra:
- Duvački instrumenti:
- Limeni duvački instrumenti:
- Udaraljke:
- Žičani instrumenti:
Horska verzija[uredi | uredi izvor]
„„Na lepom plavom Dunavu““ je prvo napisan kao pesma za karnevalski hor (za bas i tenor), sa prilično satiričnim tekstom (Austrija je upravo izgubila rat sa Pruskom).[6] Prvobitni naslov se odnosio i na pesmu o Dunavu u rodnom gradu pesnika Karla Isidora Beka, Baji u Mađarskoj, a ne u Beču. Kasnije je Franc fon Gernert napisao nove strofe, koje deluju „zvaničnije“. U koloni levo u originalu je tekst pesme na nemačkom, u koloni desno je tekst pesme u slobodnom prevodu na srpski:
Donau so blau, |
Dunav tako plav, |
U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
Posebno osećanje Bečlija vezano za Štrausovu melodiju učinilo je „Na lepom plavom Dunavu“ nezvaničnom državnom himnom Austrije.
Sažeta verzija dela je korišćena od strane Varner Bros za njihove kratke animirane filmove iz serije Vesela melodija (engl. Merrie Melody) iz 1943.[7]
„Na lepom plavom Dunavu“ je korišćen u filmu Stenlija Kjubrika iz 1968. 2001: Odiseja u svemiru. Posle skoka iz praistorijske prošlosti čovečanstva u njegovu svemirsku budućnost, prve dve trećine Štrausove melodije se čuju dok se svemirski brod približava i pristaje svemirskoj stanici. Završnica Štrausove melodije traje dok druga svemirska letelica putuje od stanice do Meseca. Melodija se zatim ponavlja preko završnih špica filma.[8]
„Na lepom plavom Dunavu“ se takođe koristi i u Netfliks seriji iz 2021. Igra Lignje, i to svaki put kad treba da označi početak nove igre. [9]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „The Story Behind The Blue Danube”. Pristupljeno 2015-09-29.
- ^ a b „The Blue Danube by Johann Strauss II”. Songfacts. Pristupljeno 2015-09-29.
- ^ „The Story Behind The Blue Danube”. Pristupljeno 2015-09-29.
- ^ Palmer, Alan (1997). Twilight of the Habsburgs: The Life and Times of Emperor Francis Joseph. New York: Atlantic Monthly Press. str. 180. ISBN 0-87113-665-1.
- ^ „Cheltenham Symphony Orchestra: program notes”. Arhivirano iz originala 21. 7. 2011. g.
- ^ „The Story Behind The Blue Danube”. Pristupljeno 2015-09-29.
- ^ A Corny Concerto: Blue Danube (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2023-02-04
- ^ Kolker, Robert (2006). Stanley Kubrick's 2001: A Space Odyssey: New Essays (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 91. ISBN 9780199724369. Pristupljeno 19. 7. 2019.
- ^ Beek, Michael (18. 10. 2021). „Squid Game soundtrack: what pieces of classical music are used in Squid Game and who composed the score?”. BBC Music Magazine. Pristupljeno 19. 6. 2023.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Lojd, Norman, Zlatna enciklopedija muzike (Lloyd, Norman, The Golden Encyclopedia of Music, New York: Golden Press, a division of Western Publishing, 1968.)
- Džeron H. K. Templman "Na lepom plavom Dunavu u Njujorku" (Jeroen H. C. Tempelman, "By the Beautiful Blue Danube in New York", Vienna Music, no. 101 (Winter 2012), pp. 28–31)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Note za "Na lepom plavom Dunavu", John Church Company, 1868; via Ball State University