Pređi na sadržaj

Nebojša Ilić (košarkaš)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nebojša Ilić
Lični podaci
Datum rođenja (1968-02-26)26. februar 1968.(56 god.)
Mesto rođenja Beograd, SFRJ
Državljanstvo Srbija
Visina 1,98 m
Informacije o karijeri
Pro karijera 1985–1997
Seniorska karijera
Godine Klub
1985–1993
1993–1995
1995–1997
Crvena zvezda
Kaseres
Crvena zvezda
Nebojša Ilić sa Perom Antićem na klupi Crvene zvezde (2017)

Nebojša Ilić (Beograd, 26. februar 1968) je bivši srpski košarkaš. Trenutno radi kao tim menadžer Crvene zvezde i reprezentacije Srbije.

Rekorder je jugoslovenskih prvenstava po broju postignutih koševa na jednom meču (21. novembra 1992. godine u meču sa Vojvodinom postigao je 71 poen).[1] Takođe drži i klupski rekord po broju poena na jednoj Kup utakmici jer je u sezoni 1992/93 postigao 42 poena protiv Big Eneksa iz Valjeva.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Za Zvezdu je debitovao u sezoni 1985/86 kada je kao talentovani tinejdžer povremeno ulazio u igru. Već u narednoj sezoni imao je zapaženu ulogu u timu. U doigravanju je imao prosek od 8,6 poena po meču, a crveno-beli su senzacionalnom pobedom protiv Cibone u polufinalu doigravanja stigli do završne predstave. Cibona je te 1986/87 imala skor 22-0 u ligaškom delu i dve titule šampiona Evrope u prethodnim sezonama, ali su ih u doigravanju srušili Zvezdini igrači Branislav Prelević i Nebojša Ilić koji je u finišu postigao važnu trojku i ubacio dva slobodna bacanja. Ipak, u finalu protiv Partizana je malo nedostajalo da bi se stiglo do titule. Nebojša Ilić je u sezoni 1987/88 prvi put bio najbolji strelac Zvezde sa ukupno 612 poena u svim takmičenjima (prosek 17,5 po meču), ali ekipa izuzev polufinala evropskog Kupa Radivoja Koraća nije u domaćim takmičenjima ostvarila zapažen rezultat, između ostalog i što su Stevan Karadžić i Zoran Radović propustili veći deo sezone zbog vojske, a Rajko Žižić se uoči početka sezone oprostio od dresa Zvezde. Ilić je i naredne sezone 1988/89 bio prvi strelac Zvezde sa ukupno 535 poena na 37 utakmica u svim takmičenjima (prosek 14,5 poena po meču), ali tim nije mogao dalje od polufinala doigravanja. Sledeću sezonu je propustio zbog vojske, a u tim se vratio u sezoni 1990/91, kada je u Kupu pobednika kupova imao sjajne partije i beležio 23,2 poena po meču, a sa ukupno 17,5 poena u svim takmičenjima bio je najbolji strelac Crvene zvezde po proseku postignutih poena. U toj sezoni je za crveno-bele igrao i Dražen Dalipagić, ali je tim imao slab plasman u šampionatu.

U sezoni 1991/92, Zvezda je stigla do finala doigravanja. Na terenu je briljirao Slobodan Janković u svojoj poslednjoj sezoni u klubu, a Neša Ilić je sa prosekom od 15,4 poena u svim takmičenjima bio drugi strelac crveno-belih.

Usledila je sezona 1992/93, najbolja u karijeri Nebojše Ilića. Bio je MVP i najbolji strelac prvenstva Jugoslavije sa 30,6 poena u ligaškom delu (1041 poen, 34 meča). Postavio je pomenute rekorde od 71 poena na utakmici u šampionatu i 42 u Kupu Jugoslavije. Imao je i 50 postignutih poena u pobedi protiv OKK Beograda od 112:102, a Zvezda je posle dugo vremena sa prve pozicije otišla u doigravanje. Crveno-beli su sa 3:2 u pobedama savladali Partizan u finalnoj seriji i posle 21 godine stigli do šampionske titule, a Ilić je bio najbolji strelac doigravanja sa 25,4 poena i najbolji strelac finalne serije sa 23,8 poena po utakmici. Navijačima je u sećanju ostao njegov zanimljiv način izvođenja slobodnih bacanja u finišu majstorice protiv Partizana, kao i ples na centru terena, a zatim je usledilo veliko slavlje sa navijačima na terenu u dimnoj zavesi koja je nastala zbog bakljade u prepunoj hali Pionir.

Kaseres[uredi | uredi izvor]

Karijeru je nastavio u španskom Kaseresu u sezoni 1993/94. Odigrao je odlično i bio treći strelac ligaškog dela ACB lige po ukupnom broju poena (615 na 28 mečeva), iza legendarnog Oskara Šmita iz Valjadolida i Majkla Smita iz redova Pamese. Po proseku poena bio je četvrti sa 22 po utakmici. I u doigravanju je odigrao na vrhunskom nivou i sa prosekom od 21,8 poena po meču bio lider ekipe Kaseresa. Sledeće sezone nije uspeo da ponovi tako dobre partije. Zabeležio je 244 poena u 23 utakmice.

Povratak u Zvezdu[uredi | uredi izvor]

U Zvezdu se vratio 1995. godine i vrlo brzo dostigao prepoznatljivu formu. Bio je prvi strelac ekipe u šampionatu Jugoslavije 1995/96 sa 16,7 poena po meču, ali je Zvezda imala sezonu za zaborav. Karijeru je završio u crveno-belom dresu na kraju šampionata 1996/97, ali je to bio neslavan oproštaj, jer je Zvezda zauzela tek 12. mesto u jednoj od najlošijih sezona u istoriji kluba.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Osvojio je tri zlatne medalje sa mlađim kategorijama reprezentacije Jugoslavije i sva tri puta bio je najbolji strelac ekipe. Na Evropskom prvenstvu za kadete 1985. godine u Bugarskoj imao je prosek od 20,4 poena po utakmici (143 poena, sedam mečeva), bio prvi strelac tima i treći na turniru. U tom timu igrali su još Toni Kukoč, Vlade Divac, Rade Milutinović, Nenad Trunić, Slaviša Koprivica

Zlatnu medalju osvojio je i na šampionatu Starog kontinenta za juniore 1986. godine u Austriji i sa prosekom od 15 poena po meču (105 poena, sedam utakmica), ponovo bio vodeći košgeter tima. U ekipi prvaka Evrope pored Ilića igrali su još Divac, Kukoč, Dino Rađa, Aleksandar Đorđević, Luka Pavićević, Miroslav Pecarski i dr.

Zlatnu medalju je osvojio i na Svetskom prvenstvu za juniore u italijanskom Bormiju 1987. godine, gde je sa prosekom od 15,3 poena po meču još jednom bio prvi strelac tima Jugoslavije (92 poena u šest utakmica). Tim su ponovo činili Divac, Đorđević, Rađa, Kukoč, Pavićević, Pecarski i dr.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nebojša Ilić: Šuter kakvih danas nema”. novosti.rs. 21. 11. 2011. Pristupljeno 13. 10. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]