Pređi na sadržaj

Nebojša Kuzmanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nebojša Kuzmanović
Fotografija Nebojše Kuzmanovića
Datum rođenja10. Oktobar 1962.
Mesto rođenjaGradačacJugoslavija

Nebojša Kuzmanović (Gradačac, 25. novembar 1962) srpski je autor, urednik i društveno-politički radnik. Obavlja funkciju direktora Arhiva Vojvodine. Za svoj rad dobio je nekoliko nacionalnih priznanja kao i nagrade slovačkih udruženja i Ministarstva kulture Republike Slovačke. Član je Matice srpske, Matice slovačke, Udruženja književnika Srbije, Društva književnika Vojvodine i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kuzmanović je poreklom iz Bobote.[1] U Osijeku je završio srednju ekonomsku školu.[2] Osnovne studije sociologije i filozofije završio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je potom magstrirao na katedri za Srpsku i uporedno književnost sa temom „Srpsko-slovačke književne veze Rista Kovijanića“. Doktorsku disertaciju „Srpsko-slovačke književne i kulturne veze u doba romantizma“.[2]

Studirao je marksizam i diplomirao je na Katedri za sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kada je odsek za marksizam preimenovan. Na istom fakultetu magistrirao je na Odseku za srpsku i uporednu književnost sa temom „Srpsko-slovačke književne veze Rista Kovijanića“ a potom odbranio i doktorsku disertaciju „Srpsko-slovačke književne i kulturne veze u doba romantizma“.[2]

Radio je kao pomoć glavnog i odgovor urednika novosadskog studentskog lista „Gaudemaus“ 1988-1989 te kao urednik u Književnoj zajednici Novog Sada u periodu 1989-1994.[2]

Osnivač je izdavačke kuće „Istočnik“.[3] Vodio je istu izdavačku kuću do 1998. godine.

Kuzmanović je radio u uredništvima časopisa „Krovovi“, „Pisac“ i „Adresa“. Bio je glavni urednik „Književnog kluba DIS“ iz Bačke Palanke.[4]

Osnivač je časopisa za kulturu, književnost i umetnost Sunčanik, čiji je bio glavni urednik. Bio je i glavni urednik Društva za nauku i stvaralaštvo Logos.[2]

Svoje eseje, prikaze i druge radove Kuzmanoviću objavljuje u velikom broju srpskih i slovačkih časopisa.[2]

Obavljao je poslove referenta za kulturu, prosvetnog inspektora i načelnika za društvene delatnost opštine Bačka Palanka i pokrajinskog sekretara za Kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama.[3]

Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima i konferencijama, poput okruglog stola o srpsko-izraelskim odnosima u organizaciji Centra za antiterorizam u Jerusalimu.[5]

Biran je za prvog predsednika Društva članova Matice srpske u Bačkoj Palanci. Član je Matice Srpske, Matice slovačke, udruženja Adligat, Udruženja književnika Srbije i drugih strukovnih i društvenih udruženja i organizacija.

Pisao je na temu nacionalnog identiteta u vreme pandemije Kovid-19.[6]

Prema rečima gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučevića, Kuzmanović je značajno unapredio rad Arhiva Vojvodine i učinio ga bližim javnosti.[7] Tokom njegovog mandata građen je amfiteatar na prostoru Arhiva.[8]

Zalaže se za vraćanje starog imena gradu Zrenjaninu - Petrovgrad.[9]

Hobi mu je putovanje i planira da obiđe sve zemlje sveta.[3]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Oktobarska nagrade opštine Bačka Palanka za oblast društvenih delatnosti i za razvoj multikulturalnih veza i odnosa[10]
  • Priznanja Opštine Trpinja (RH) za poseban doprinos u očuvanju kulturnog identiteta i povezivanju srpske etničke zajednice sa Maticom[10]
  • Zlatne značke KPZ-a Srbije i Ministarstva za dijasporu Vlade Republike Srbije[10]
  • Povelje Zadužbine „Petar Kočić“ iz Banja Luke za doprinos i pomoć u razvijanju međunarodne kulturne saradnje[10]
  • Nagrada „Pavle Marković Adamov”, za doprinos u osvetljavanju srpsko-slovačkih veza, 2010.[10]
  • „Dakovny diplom“, najveće priznanje koje dodeljuje Matica slovačka u Srbiji na Slovačkim narodnim svečanostima[10]
  • Medalja „Svetozar Miletić“, koju dodeljuje Udruženje Srba u Slovačkoj[10]
  • Godišnja nagrade Društva novinara Vojvodine „Dimitrije Frušić“[10]
  • Plaketa Zajedničkog veća srpskih opština u Vukovaru[10]
  • Oktobarska nagrada grada Novog Sada[1]
  • Počasna medalja 75. godišnjice Slovačkog narodnog ustanka[11]
  • Povelja Kapetan Miša Anastasijević, koju dodeljuju Univerzitet u Novom sadu, Privredna komora Vojvodine i Media Invent iz Novog Sada[2]
  • Zlatna medalja za zasluge, Republika Srbija[2][12]
  • Vukova nagrada (2020).[13]

Dela[uredi | uredi izvor]

Objavio je preko 200 stotine radova i sledeće knjige:[2]

  • Boje bunila, pesme, To jest, Filozofski fakultet, Novi Sad 1989.
  • Duša Srbije, zbornik beseda Nikolaja Velimirovića, I izdanje KZNS 1993, II izdanje Istočnik, Nevkoš, Oktoih, Novi Sad–Podgorica 1995; III izdanje Dobrica knjiga, Novi Sad 2000.
  • Kjerkegorove sfere egzistencije, Krovovi, Sremski Karlovci 1997. godine; II izdanje: Logos– DIS, Bačka Palanka 2003.
  • Imitacije, zbornik filozofskih zapisa Milana Kovačevića, Istočnik, Novi Sad i Krovovi, Sremski Karlovci 1998.
  • Bočar, monografija naselja, koautor, PMF Novi Sad i MZ Bočar 1998.
  • Ptolomejski obrt, knjiga antropološko-filozofskih eseja, LDIJ Veternik, 1999.
  • Ka slovenskom istoliku, spisi o književnosti, Atom Bačka Palanka, Krovovi Sremski Karlovci, Kalekom Beograd 2000.
  • Susretanje kultura, Srpsko-slovačke književno-kulturne veze Rista Kovijanića, Logos, DIS, Matica slovačka, Bačka Palanka 2004; II izdanje 2005.
  • Bobota 1269–2005, monografija naselja, koautor, izdavači Opština Trpinja – Mesni odbor Bobota i DNS Logos, Bačka Palanka 2005.
  • Vrednosne orijentacije mladih, zbornik radova, koautor, DNS Logos, Bačka Palanka 2005.
  • Stretavanie kultur, Srpsko-slovačke književno-kulturne veze, prevod na slovački jezik Pavel Matuh, Matica slovačka, DNS Logos i KK DIS, Bačka Palanka 2006.
  • Srbi a Slovaci, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Srpsko-slovačke književno-kulturne veze, prevod na slovački jezik Pavel Matuh, Matica slovačka, DNS Logos i KK DIS, Bačka Palanka 2008.
  • Buđenje parlamentarizma, knjiga intervjua i osvrta na uvođenje parlamentarizma u Srbiju i Jugoslaviju, Logos, Bačka Palanka 2010.
  • Romantizam u srpsko-slovačkim kulturnim vezama, Malo istorijsko društvo, Novi Sad; Društvo za nauku i stvaralaštvo Logos, Bačka Palanka 2011.
  • Srpski istočnici. Istaknute ličnosti Vukovara, Bačke Palankei Belog Manastira, koautor, Srpski kulturni centar, Vukovar 2015.
  • Srpske duhovne vertikale. Istaknute ličnosti bačkopalanačkog kraja, Gradska biblioteka, Novi Sad i Društvo članova Matice srpske, Bačka Palanka 2016.
  • Nađmeđerska dolina smrti Rista Kovijanića, Prometej, Novi Sad iSpolok Srbov na Slovensku, Bratislava 2016.
  • Filozofske mrvice, Prometej, Novi Sad 2016.
  • Liberamicorum, ogledi i kritike o delima Nebojše Kuzmanovića, Prometej, Novi Sad 2017.
  • Filozoficke omrvinky, Spolok slovenských spisovateľov, Spolok Srbov na Slovensku, Bratislava, Prometej, Novi Sad 2018.
  • Gudovac – Put zločina, Arhiv Vojvodine, Novi Sad, Srpsko narodno vijeće – Arhiv Srba u Hrvatskoj, Zagreb 2019.
  • Kolektivni identiteti Slovaka u Srbiji (značaj slovačkih kulturnih i prosvetnih institucija i konfesionalnog identiteta za konstruisanje i refleksije nacionalnog identiteta Slovaka u Srbiji), Obšust Kristijan, Kuzmanović Nebojša, Arhiv Vojvodine, Novi Sad 2019.
  • Nađmeđer – epopeja srpskog stradanja/ Vel'ký Meder – epopéja srbského utrpenia, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Arhiv Vojvodine, Novi Sad, Prometej, *Novi Sad, Udruženje Srba u Slovačkoj, Bratislava 2020.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bubalo, Slavko (2020-11-10). Čuvanjem dokumenata čuvamo i našu istoriju. srbi hr (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z User, Super. „Dr Nebojša Kuzmanović”. Arhiv Vojvodine (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 15. 01. 2021. g. Pristupljeno 2020-12-22. 
  3. ^ a b v „MOJE PUTOVANJE IZ SNOVA: Nebojša Kuzmanović - Sjedinjene Američke Države”. Nadlanu.com (na jeziku: srpski). 2017-08-18. Pristupljeno 2020-12-22. 
  4. ^ „Nebojša Kuzmanović Biografija”. Biografija.org (na jeziku: srpski). 2019-01-30. Pristupljeno 2020-12-22. 
  5. ^ Lala (2019-11-22). „ARHIV VOJVODINE JEDAN OD ORGANIZATORA OKRUGLOG STOLA O SRPSKO-IZRAELSKIM ODNOSIMA”. VOJVOĐANSKE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  6. ^ Lala (2020-04-26). „NACIONALNI IDENTITETI U VREME KORONE”. VOJVOĐANSKE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  7. ^ „Dodeljene Oktobarska nagrada i Novembarska povelja Grada Novog Sada”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  8. ^ Lala (2019-08-23). „USKORO ZAVRŠETAK RADOVA NA IZGRADNjI AMFITETRA U ARHIVU VOJVODINE”. VOJVOĐANSKE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  9. ^ „DR NEBOJŠA KUZMANOVIĆ: NACIONALNA POLITIKA SRBA I STRANPUTICE ŽARKA ZRENjANINA”. Petrovgrad.org (na jeziku: srpski). 2018-04-12. Pristupljeno 2020-12-22. 
  10. ^ a b v g d đ e ž z „Biografija”. Dr Nebojša Kuzmanović (na jeziku: engleski). 2019-05-22. Pristupljeno 2020-12-22. 
  11. ^ „SLOVAČKI NARODNI USTANAK: Počasna medalja direktoru Arhiva Vojvodine Nebojši Kuzmanoviću”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-22. 
  12. ^ User, Super. „The President of the Republic of Serbia Awarded the Director of the Archives of Vojvodina Dr. Nebojša Kuzmanović with a Gold Medal for His Achievements”. Archives of Vojvodina (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 08. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-22. 
  13. ^ „Objavljena imena dobitnika Vukove nagrade”. N1. Pristupljeno 25. 2. 2021.