Nebojša Popović (rukometaš)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nebojša Popović
Lični podaci
Datum rođenja (1947-04-28)28. april 1947.(77 god.)
Mesto rođenja Prijedor, FNRJ
Državljanstvo SFRJ
Informacije o karijeri
Trenutni klub Borac Banja Luka
Reprezentativna karijera
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija

Nebojša Popović (Prijedor, 28. april 1947) bivši je jugoslovenski i srpski rukometaš, po struci hirurg ortoped.[1] Osvajač je zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 115 utakmica i postigao 252 pogotka, bio reprezentativac sveta.[1]

Učestvovao je na Olimpijskim igrama sa timom Jugoslavije 1972. Postao je olimpijski šampion u 25 godini i odigrao je sve mečeve na turniru postigavši jedanaest golova. Četiri godine kasnije, učestvovao je na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine; Jugoslavija nije osvojila drugu uzastopnu titulu, završivši na 5. mestu. Sa reprezentacijom je još osvojio dve bronzane medalje na Svetskim prvenstvima i to 1970. u Francuskoj i 1974. u Zapadnoj Nemačkoj.

Na klupskom nivou, većinu svoje karijere je igrao za banjalučki Borac, a osvojio je nekoliko nacionalnih titula, ali i kontinentalnu titulu šampiona Evrope 1976. godine.

Nakon igračke karijere Nebojša je radio u belgijskom rukometu i postao je tehnički direktor reprezentacije Belgije.[2] Od 2007. godine živi u Kataru i radi kao hirurg u sportskoj klinici "Aspire".[3]

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Oni pobjeđuju: Nebojša Popović”. 14. 2. 2013. Pristupljeno 29. 7. 2016. 
  2. ^ „NOUVEL ENCADREMENT DE L'EQUIPE NATIONALE: POPOVIC-HERBILLON-SCHOUTERDEN,TRIO GAGNANT?”. lesoir.be. 8. 3. 1994. Pristupljeno 25. 12. 2015. 
  3. ^ „Ortoped iz Katara: Čekam poziv iz Banjaluke”. Večernje novosti. 7. 4. 2012. Pristupljeno 29. 7. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Knjiga: Rukometni klub Borac Banjaluka 1950—1985., autori: Limun Papić, Tomo Marić

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]