Pređi na sadržaj

Nedeljko Ješić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nedeljko Ješić
Lični podaci
Puno imeNedeljko Ješić
Datum rođenja(1930-09-01)1. septembar 1930.
Mesto rođenjaGorobilje, Požega,, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti8. april 2019.(2019-04-08) (88 god.)
Mesto smrtiBeograd,, Srbija
Novinarski rad
NovineVečernje novosti
TelevizijaRadio-televizija Srbije

Nedeljko Ješić (Gorobilje kod Požege, 1. septembar 1930Beograd, 8. april 2019) bio je srpski i jugoslovenski profesor, novinar, književnik, publicista i urednik emisija.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se kao sin Ješić M. Ljubomira Ljube i Milice.[1][2][3][4] Dobio je ime po svom stricu, Ješić M. Nedeljku (1890–1914), koji je kao mladić poginuo u Prvom vetskom ratu.[5][2] Osnovnu školu, završio je u svom zavičaju, [6] gimnaziju u Požegi, Užicu i Čačku,[6] a filološki fakultet – odsek za jugoslovensku književnost, u Beogradu,[7][6] gde je i magistrirao 1961. godine, na temu „Kritika o delu Miloša Crnjanskog[6]

Radio je jedno vreme kao profesor gimnazije u Čačku,[6][4] a nakon toga odselio se u Beograd i radio je u „Večernjim novostima[7][6] i u Republičkom zavodu za izdavanje udžbenika.[7][6] Od 1963. godine, radio je kao novinar u Radio Beogradu, a 1973. prelazi u obrazovni program Televiziju Beograd, gde ostaje do kraja radnog veka, do 1995. godine.[7][6] Ostaće upamćen kao urednik emisija: „Zlatne ruke”, „Azbuka zanimanja” (1975/76)[8][9], „Očevi i deca[10][11], a njegova emisija „Ljudi govore”, koju je radio od 1979. do 1995. godine, ostavila je trajne zapise o ljudima našeg podneblja, u rasponu od čitavog 20. veka.[7][6]

Nedeljko Ješić bavio se i publicističkim i književnim radom.[6] Objavio je veći broj knjiga, proze i književne kritike, od kojih su najpoznatije „Mladi Crnjanski“ (2004.), „Cirkus Drainac“[12] i „Tin Ujević i Beograd“ (2008.),[12] ali i monografije o selu Gorobilju, o istoriji šaha u Čačku i dr.[6] U dnevnim listovima i časopisima objavljivao je priče, eseje i feljtone, a u časopisima i veći broj članaka iz istorije požeškog kraja.[6] Autor je i nekoliko radio-drama, kao i monodrame „Crnjanski 1918“ (izvođena 1981. u Ateljeu 212).[6] Od 2012. godine u Narodnoj biblioteci Požega čuva se njegov legat, koji sadrži zbirku od preko 1.200 knjiga iz oblasti književnosti i društvenih nauka, kao i zbirku neknjižne građe i njegovih vrednih rukopisa koji čekaju svoje izdavače.[6] Dobitnik je Grand priks nagrade Festivala etnološkog filma za 1992., a 1995. godine uručena mu je i nagrada za životno delo „Svetozar Marković“, koju dodeljuje Udruženje novinara Srbije.[6]

Bio je oženjen, nije imao dece. [3]

Umro je 8. aprila 2019. godine u Beogradu.[6] Kremacija je izvršena u četvrtak 11. aprila 2019. godine, u 13 časova na Novom groblju u Beogradu.[7][6]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • „Hronika Gorobilje“ (2002.).
  • „Gorobiljsko zvono” (2003.).
  • „Mladi Crnjanski“ (2004.).
  • „Tin Ujević i Beograd“ (2008.).

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Hronika Gorobilja“ (2002.), Nedeljko Lj. Ješić.
  • „Gorobiljsko zvono” (2003.), Nedeljko Lj. Ješić.
  • „Ješići u Zvijezdu“ (2009.), Mile R. Ješić.
  • Dnevni list „Politika”, 25. 10. 2014. godine.