Nekropola u Gizi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nekropola u Gizi
Svetska baština Uneska
Zvanično imeMemfis i njegove nekropole - polje piramida od Gize do Dašhura
MestoGiza, Egipat Uredi na Vikipodacima
Koordinate29° 59′ 00″ S; 31° 08′ 00″ I / 29.983333° S; 31.133333° I / 29.983333; 31.133333
Površina16.359 ha (1,7609×109 sq ft)
Uključuje
Kriterijumkulturna: i, iii, vi
Referenca86
Upis1979. (3. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/86

Nekropola u Gizi je arheološki lokalitet na Visoravni Gize u okolini Kaira u Egiptu. Ovaj kompleks antičkih monumentalnih građevina uključuje tri piramide poznate kao Velike piramide, masivnu skulpturu Velike sfinge, nekoliko grobalja, radničko selo i industrijski kompleks. Nalazi se na na 9 km unutar pustinje od starog grada Gize na reci Nil i oko 25 km od centra grada Kaira. Piramide su postale popularne u helenističkom periodu kada su postale jedno od Sedam svetskih čuda. To je najstarije svetsko čudo i jedino koje još uvek postoji.

Piramide, koje su istorijski bile uobičajeni simboli evropskog viđenja starog Egipta,[1][2] bile su popularizovane u helenističkom dobu, kad je Veliku piramidu Antipater od Sidona naveo kao jednu od Sedam čuda sveta. To je daleko najstarije od drevnih čuda i jedino koje još uvek postoji.

Piramide[uredi | uredi izvor]

Keopsova piramida[uredi | uredi izvor]

Mapa kompleksa

Keopsova piramida izgrađena je po nalogu faraona Kufua (kako su ga Egipćani zvali ili Keopsa, kako su ga Grci zvali), vladara četvrte dinastije, oko 2560. p. n. e. kao njegova grobnica. Tradicija gradnje piramida započela je u starom Egiptu kao otmenija varijanta mastabe, odnosno platforme koja natkriva kraljevsku grobnicu. Ova veza se najbolje može videti na primeru Stepenaste piramide kralja Zosera u Sakari koju je podigao poznati egipatski arhitekta Imhotep.

Pogled iz vazduha na obradive površine oko Nila a u pozadini se vide piramide
Ogist Mariet sa Pedrom II od Brazila i drugim tokom carske posete Nekropoli u Gizi 1871. godine

Kompleks Keopsove piramide se sastoji od a valley temple, now buried beneath the village of Nazlet el-Samman; basalt paving and nummulitic limestone walls have been found but the site has not been excavated.[3][4] The valley temple was connected to a causeway which was largely destroyed when the village was constructed. The causeway led to the Mortuary Temple of Khufu. From this temple the basalt pavement is the only thing that remains. The mortuary temple was connected to the king's pyramid. The king's pyramid has three smaller queen's pyramids associated with it and five boat pits.[5]:11–19 The boat pits contained a ship, and the 2 pits on the south side of the pyramid still contained intact ships. One of these ships has been restored and is on display.

Piramida je visoka 138,75 m, dužine 225 m i obuhvata površinu od 5,3 hektara i jedina je piramida koja ima i uzlazne i silazne hodnike. Kada je izgrađena bila je visoka 145,75 m, ali je tokom godina vrh urušen za oko 10 m. Prema pisanju Herodota, pripreme za gradnju Keopsove piramide trajale su više od dvadeset godina. Na njoj je radilo 100.000 ljudi, dvadeset godina po tri meseca godišnje, u vreme poplave Nila, kada se nije mogla obrađivati zemlja. Radili su robovi i seljaci. U Keopsovu piramidu ugrađeno je oko 2,5 miliona blokova, isklesanih u kamenolomu na desnoj obali Nila. Blokovi su od krečnjaka, bazalta i granita, bili su teški od dve do četiri tone (u proseku 2,5, maksimalno 7,5). Veliki granitni neotesani blokovi sa kojima je građen plafon za kraljevski salon, težili su preko pedeset tona.

Završni, pokrivni sloj (koji je propao tokom vremena) činio je građevinu spolja veoma glatkom. Iako se ne zna kako su blokovi postavljani, postoji nekoliko mogućih teorija. Jedna teorija podrazumeva korišćenje ravne ili spiralne rampe koja se podizala kako je građevina građena uvis, dok druga terija pretpostavlja korišćenje dugačkih poluga. Glavni nadzornik radova na Keopsovoj piramidi bio je verovatno Hemiunu, Keopsov nećak.

Ulaz se nalazi na severnoj strani. Više prolaza, galerija i holova vodi ili u glavnu odaju kraljevske grobnice ili u pomoćne prostorije. Kraljevska grobnica nalazi se u središtu piramide. Sarkofag je napravljen od crvenog granita, kao i zidovi grobnice, sarkofag je za samo 1 cm uži od ulaza u grobnicu. Ugao stranica u odnosu na osnovu iznosi 51 stepen i 51 minut. Svaka strana je pažljivo orijentisana prema jednoj od četiri strane sveta. Horizontalni presek građevine uvek je kvadratan u bilo kom delu, a dužina stranice osnove iznosi tačno 229 m. Cela građevina se sastoji od približno 2 miliona kamenih blokova od kojih svaki teži više od dve tone.

Keopsova piramida bila je najviša građevina na Zemlji tokom 4300 godina i koju su nadvisile druge građevine tek krajem 19. veka. Prostor koji zauzima Velika piramida dovoljan je da unutar sebe obuhvati baziliku Svetog Petra u Rimu i katedrale u Milanu i Londonu - zajedno.

Istočno od piramide su tri sporedne piramide namenjene kraljicama, grobnica kraljice majke Heteferes, grobnica kraljice Meritites i (verovatno) grobnica kraljice Henutsen.

Kefrenova i Mikerinova piramida[uredi | uredi izvor]

Pored Keopsove, na platou Gize nalaze se i piramide faraona Kefrena i Mikerina (Kefrenovog naslednika).

Kefrenova piramida je druga po veličini, ali je podignuta na višem tlu pa izgleda kao veća iako je 8 m niža od Keopsove. Tavanica piramide je izrađena od ploča. Ulaz je sa severne strane. Na vrhu ove piramide očuvan je deo spoljašnjeg omotača (na slici).

Treća piramida iz Gize, koju je podigao Mikerin, prvobitno je bila visoka 65,5 m, ali danas visina iznosi 62 m. Baza piramide iznosi 103,4 m. Sagrađena je od krečnjaka i granita.

Velika sfinga[uredi | uredi izvor]

Velika sfinga kod Gize, u pozadini je Keopsova piramida

Velika sfinga u Gizi u Egiptu je daleko najveća i najčuvenija statua sfinge. Ona predstavlja ležećeg lava sa ljudskom glavom. Verovatno je podignuta u vreme četvrte egipatske dinastije, oko 2700–2600. godina pre nove ere.

Više od 4000 godina sfinga se uzdiže iznad peska egipatske pustinje. Duga je 73,5 metra, široka 6 metara i visoka oko 20 metara. Ispružene noge su duge oko 15 metara. Ostaci boje u ušima ukazuju na činjenicu da je skulptura originalno bila obojena živim bojama. Izgrađena je od brda blokova kamena krečnjaka preostalog od izgradnje Keopsove piramide. Pored sfinge podignut je hram koji leži u istoj liniji u kojoj je hram Kefrenove piramide.

Sfinga je tokom vremena pretrpela mnoga oštećenja. Klesana je u krečnjaku a vremenom je došlo do zatrpavanje skulpture peskom i obrušavanju zasutih delova. Prvi pokušaji da se iskopaju zasuti delovi su se ostvarili tokom 1400-ih godina p. n. e. kada je na osnovu odluka Tutmosa IV otkopana do vidljivosti prednje šape gde je postavljena stela na pomen ovog događaja.

Sfingi fali prvobitno otprilike jedan metar široki nos (njuška). Jako raširena legenda tvrdi da su ga odstrelili Napoleonovi ratnici prilikom njegovih pohoda na Egipat. Ovo tvrđenje se ne zasniva na istini jer postoje slike pre Napoleonovih pohoda na kojima već nepostoji ovaj deo sfinge. Egipatski istoričar al-Makrizi pripisuje uništenje nosa sufijskom fanatiku imenom Muhamad Saim al-Dahr koji je bio ogorčen time što su seljeci poštovali sfingu da bi time poboljšali svoje prinose. Ovaj fanatik je za svoje delo bio obešen za vandalizam. Uništenje nosa trebalo je da se odigra godine 1378.

Godine 1817. protekle su prva savremena iskopavanja koja je vodio kapetan Đovani Batista Kavidžlija koji je potpuno otkrio sfingine grudi. U potpunosti je otkopana 1925. godine.

Kraljičina grobnica[uredi | uredi izvor]

Grobnica kraljice Hentkaus I

Kraljica Hentkaus I je sahranjena u Gizi. Njena grobnica poznata kao LG 100 i G 8400 se nalaze na centralnom području, pored Mikerinove piramide. Piramidalni kompleks kraljice Kentakus uključuje: njenu piramidu, piramidalni grad i hram.

Radničko selo[uredi | uredi izvor]

Rad, koji je podrazumevao izradu, premeštanje i postavljanje velike količine stena koje su se koristile u izgradnji piramida, moglo bi da završe nekoliko hiljada obučenih radnika, zatim neobučenih radnika i pomoćne radne snage. Za ovakve projekte bili su neophodni i pekari, nosači vode, stolari i slično. Postoje oprečna mišljenja o tome koliki broj radnika je bio neophodan da bi se završio posao izgradnje projekata ove veličine. Grčki istoričar Herodot je posetio Gizu 450 godine p. n. e, i zapisao je da su gradnju piramida vršilo 400.000 ljudi 20 godina, a radili su u tromesečnim smenama po 100.000 ljudi u svakom trenutku.[6][7][8][9]

Piramide u Gizi okruživao je veliki kameni zid, ispred koga Mark Lehner i njegov tim otkrio grad gde su bili graditelji piramida. Grad je bio lociran jugoistočno od Kefrenove i Mikerinove piramide. U otkrivenom selu pronađeni su delovi grada u kojima se spavali, pravila hrana, bolnica i groblje gde su pronađeni skeleti sa jasnim tragovima ozleda tokom izgradnje.

Groblja[uredi | uredi izvor]

Pogled na piramide iz vazduha

Kada su piramide građene, mastabe za niže plemstvo su pravljene u okolini. Pored Kefrenove piramide, glavno groblje leži na istočnom području, na istoku od glavnih piramida do kraljične piramide. Ova groblja su podeljena po ulicama i bulevarima.[10] Groblje G 700 je jedno od najstarijih i sadrži grobnice za žene, sinove i ćerke pripadnika vladara 4. dinastije. Na drugoj strani piramide na Zapadnom polju, kraljevski sinovi Vepemnofret i Hemiunu su sahranjeni u groblju G 1200 i G 4000. Ova groblja su dalje proširena tokom 5. i 6. dinastije.[5]

Zapadno polje[uredi | uredi izvor]

Zapadno polje je locirano na zapadu od Keopsove piramide. Ono je podeljeno u manje oblasti kao što su groblja koja se nazivaju Abu Bakrove eskavacije (1949–50, 1950–1,1952 i 1953), i nekoliko groblja imenovanih na osnovu brojeva mastaba kao što je Groblje G 1000, Groblje G 1100, etc. Zapadno polje sadrži Groblje G1000 – Groblje G1600, i Groblje G 1900. Dalja groblja u ovom polju su: groblja G 2000, G 2200, G 2500, G 3000, G 4000, i G 6000. Tri druga groblja su imenovana po njihovim eskavatorima: Junkerovo zapadno groblje, Junkerovo istočno groblje i Štajndorfovo groblje.[5]:100–122

Groblja u Zapadnom polju Gaze[5]:47–179
Groblje Vremenski period Eskavacija Komentari
Abu Bakrove eskavacije 5. i 6. dinastija (1949–53)
Groblje G 1000 5. i 6. dinastija Rajsner (1903–05) Mastabe od kamena
Groblje G 1100 5. i 6. dinastija Rajsner (1903–05) Mastabe od cigle
Groblje G 1200 Uglavnom 4. dinastija Rajsner (1903–05) Neki članovi Keopsove familije su sahranjeni ovde; Vepemnefert (kraljev sin), Kaem-ah (kraljev sin), Nefertiabet (kraljeva ćerka)
Groblje G 1300 5. i 6. dinastija Rajsner (1903–05) Mastabe od cigle
Groblje G 1400 5. dinastija ili kasnije Rajsner (1903–05) Dvoje ljudi koji su bili Keopsovi proroci
Groblje G 1500 Rajsner (1931?) Samo jedna mastaba (G 1601)
Groblje G 1600 5. dinastija i kasnije Rajsner (1931) Dvoje ljudi koji su bili Keopsovi proroci
Groblje G 1900 Rajsner (1931) Samo jedna mastaba (G 1903)
Groblje G 2000 5. i 6. dinastija Rajsner (1905–06)
Groblje G 2100 4. i 5. dinastija i kasnije Rajsner (1931) G 2100 pripada Meribu, kraljevom unuku, a G2101 pripada kraljevoj kćeri iz 5. dinastije.
Groblje G 2200 Kasna 4. ili rana 5. dinastija Rajsner ? Mastaba G 2220
Groblje G 2300 5. dinastija i 6. dinastija Rajsner (1911–13) Obuhvata mastabe Vizera Senedževib-Intija i njegove familije.
Groblje G 2400 5. dinastija i 6. dinastija Rajsner (1911–13)
Groblje G 2500 Rajsner
Groblje G 3000 6. dinastija Fišer i Ekli Kejs mlađi (1915)
Groblje G 4000 4. dinastija i kasnije Junker and Rajsner (1931) Obuhvata grobnicu Veziera Hemiuna
Groblje G 6000 5. dinastija Rajsner (1925–26)
Junkerovo zapadno groblje kasno Staro kraljevstvo Junker (1926–27) Obuhvata mastabu patuljka Seneba
Štajndorfovo groblje 5. i 6. dinastija Štajndorf (1903–07)
Junkerovo istočno groblje Kasno staro kraljevstvo Junker

Istočno polje[uredi | uredi izvor]

Istočno polje je locirano istočno od Keopsove piramide i sadrži groblje G 7000. Na ovom groblju su sahranjeni neki od članova Keopsove familije. Groblje isto tako obuhvata mastabe stanara i sveštenika piramida iz vremena 5. i 6. dinastije.[5]:179–216

Groblja G 7000 – Kraljevska porodica[5]:179–208
Broj grobnice Vlasnik Komentari
G 7000 X Kraljica Heteferes I Keopsova majka
G 7010 Nefertkau I Ćerka Snefru, i polusestra Keopsa
G 7060 Nefermaat I Sin Nefertkau I i vezir Kefrena
G 7070 Sneferukaf Sin Nefermaata II
G 7110–7120 Kavab i Heteferes II Kavab je bio najstariji sin Kufua
G 7130–7140 Kufukaf I i Nefertkau II Kraljevski sin i vezir i njegova žena
G 7210–7220 Djedefor Kraljevski sin Keopsa i Meritites
G 7350 Heteferes II Žena Kavaba i kasnije žena Džedef Rea
G 7410–7420 Meresank II i Horbaef Meresank je bila kraljeva ćerka i kraljeva žena
G 7430–7440 Minkaf I Sin Keopsa i Kefrenovog vezira
G 7510 Ankhaf Sin Snefru i Kefrenovog vezira
G 7530–7540 Meresank III Đerka Kavaba i Heteferes II, Kefrenove žene
G 7550 Duaenor Verovatno sin Kavaba i stoga unuk Kufua
G 7560 Aketotep i Meritites II Meritites ćerka Kufua
G 7660 Kaemsekem Sin Kavaba, unuk Kufua, služio kao upravnik palate
G 7760 Mindjedef Sin Kavaba, unuk Kufua, služio kao rizničar
G 7810 Djati Sin kraljice Meritites II

Groblje GIS[uredi | uredi izvor]

Ovo groblje potiče iz vremena Mikeren (Junker) ili ranije (Rajsner), i sadrži nekoliko kamenih mastaba koje potiču iz kasne 6. dinastije. Grobnice iz vremena Mikerena obuhvataju mastabe kraljevskog visokog dvorskog službenika Kaemneferta, kraljevog sina Kufudjedef, i zvaničnika po imenu Niankre.[5]:216–228

Centralno polje[uredi | uredi izvor]

Centralno polje sadrži nekoliko grobnih mesta članova kraljevske porodice. Grobnice su u vremenskom opsegu od kraja 4. dinastije do 5. dinastije i čak dalje.[5]:230–293

Centralno polje – Kranjevska porodica[5]:230–293
Broj grobnice Vlasnik Komentari
G 8172 (LG 86) Nebemaket Sin Kefrenov, služio kao vezir
G 8158 (LG 87) Nikere Sin Kefrenov i Persenet, služio kao vezir
G 8156 (LG 88) Persenet Žena Kefrenova
G 8154 (LG 89) Sekemkare Sin Kefrena i Hekenuhedjet
G 8140 Niusere Sin Kefrenov, vezir u 5. dinastiji
G 8130 Niankre Kraljev sin, verovatno 5. dinastija
G 8080 (LG 92) Iunmin Kraljev sin, kraj 4. dinastije
G 8260 Bavaef Sin Kefrenov, kraj 4. dinastije
G 8466 Iunre Sin Kefrenov, kraj 4. dinastije
G 8464 Hemetre Verovatno ćerka Kefrenova, kraj 4. dinastije ili 5. dinastija
G 8460 Ankmare Kraljev sin i vezir, kraj 4. dinastije
G 8530 Reketre Kraljeva ćerka (Kefrenova) i kraljica, kraj 4. dinastije ili 5. dinastija
G 8408 Bunefer Kraljeva ćerka i kraljica, kraj 4. dinastije ili 5. dinastija
G 8978 Kamerernebti I Kraljeva ćerka i kraljica, sredina do kraja 4. dinastije. Takođe poznata kao Galarza Tomb

Grobnice koje datiraju iz Sajte i kasnijeg perioda se nalaze u blizini nasipa Kefrena i Velike sfinge. Tom grupom su obuhvaćeni grobnica komandira armije sa imenom Amose i njegove majke kraljice Naktubasterau, koja je bila žena faraona Amazisa II.[5]:289–290

Južno polje[uredi | uredi izvor]

Južno polje obuhvata neke od mastaba koje potiču iz 2. dinastije i 3. dinastije. Jedna od tih ranih dinastičkih grobnica se naziva Kovingtonova grobnica. Druge grobnice potiču iz kasnog Starog kraljevstva (5. i 6. dinastija). Južna sekcija polja sadrži nekoliko grobnica koje potiču iz Sajte perioda i kasnije.[5]:294–297

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pedro Tafur, Andanças e viajes.
  2. ^ Medieval visitors, like the Spanish traveller Pedro Tafur in 1436, viewed them however as "the Granaries of Joseph" (Pedro Tafur, Andanças e viajes).
  3. ^ Shafer & Arnold 2005, str. 51–52
  4. ^ Arnold, Dieter; Strudwick, Nigel; Strudwick, Helen (2002). The encyclopaedia of ancient Egyptian architecture. I.B. Tauris. str. 126. ISBN 978-1-86064-465-8. 
  5. ^ a b v g d đ e ž z i j Porter, Bertha and Moss, Rosalind L. B.. Topographical Bibliography of Ancient Egyptian Hieroglyphic Texts, Reliefs, and Paintings. Volume III. Memphis. Part I. Abû Rawâsh to Abûṣîr. 2nd edition, revised and augmented by Jaromír Málek, The Clarendon Press, Oxford 1974. PDF from The Giza Archives, 29,5 MB Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. avgust 2020) Retrieved February 10, 2017.
  6. ^ „Who Built the Pyramids?”. Explore the pyramids. 14. 4. 2011. Pristupljeno 27. 08. 2010. 
  7. ^ The Discovery of the Tombs of the Pyramid Builders at Giza Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. jul 2015) by Zahi Hawass
  8. ^ The Cemetery of the Pyramid Builders Arhivirano 2010-09-15 na sajtu Wayback Machine by Zahi Hawass
  9. ^ Cooney, Kathlyn (2007). „Labour”. Ur.: Wilkinson, Toby. The Egyptian World. Routledge. 
  10. ^ Lehner, Dr. Mark, "The Complete Pyramids". . Thames & Hudson. 1997. ISBN 978-0-500-05084-2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arnold, Dieter; Strudwick, Nigel; Strudwick, Helen (2002). The encyclopaedia of ancient Egyptian architecture. I.B. Tauris. str. 126. ISBN 978-1-86064-465-8. 
  • Beinlich, Horst (2010). Mit Richard Lepsius auf die Cheops-Pyramide. Dettelbach: Röll. ISBN 978-3-89754-375-1. 
  • Cooney, Kathlyn (2007). „Labour”. Ur.: Wilkinson, Toby. The Egyptian World. Routledge. 
  • Goyon, Georges (1990). Die Cheopspyramide. Geheimnis und Geschichte. Augsburg: Weltbild. ISBN 978-3-89350-080-2. 
  • Haase, Michael (2003). Das Vermächtnis des Cheops. Die Geschichte der Großen Pyramide. München: Herbig. ISBN 978-3-7766-2346-8. 
  • Haase, Michael (2004). Eine Stätte für die Ewigkeit. Der Pyramidenkomplex des Cheops aus baulicher, architektonischer und kulturhistorischer Sicht. von Zabern, Mainz. ISBN 978-3-8053-3105-0. 
  • Shafer, Byron E.; Arnold, Dieter (2005). Temples of Ancient Egypt. I.B. Tauris. str. 51—52. ISBN 978-1-85043-945-5. 
  • Zahi Hawass: Die Schätze der Pyramiden. Weltbild, Augsburg. 2003. ISBN 978-3-8289-0809-3. str. 122-129..
  • Christian Hölzl, ur. (2004). Die Pyramiden Ägyptens. Wien: Brandstätter. ISBN 978-3-85498-360-6. 
  • Jánosi, Peter (2004). Die Pyramiden. München: Beck. ISBN 978-3-406-50831-8. 
  • Vito Maragioglio, Celeste Rinaldi: L´Architettura Delle Piramidi Menfite Parte IV La Grande Piramide di Cheope (2 Bände) (= L'architettura delle piramidi menfite. Nr. 4). Torino 1965 (English Translation by Jennifer Anne Jellis Zanini, Norah Keefe and Vito Maragioglio). (Online: Testo Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. januar 2013) (PDF; 19,9 MB), Tavole Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. јануар 2013); PDF; 33,4 MB).
  • Romer, John (2007). The Great Pyramid. Ancient Egypt Revisited. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-87166-2. 
  • Torsten Sasse und Michael Haase (2000). Im Schatten der Pyramiden. Spurensuche im alten Ägypten. München: Econ. ISBN 978-3-612-26681-1. 
  • Rainer Stadelmann: Die ägyptischen Pyramiden: Vom Ziegelbau zum Weltwunder. 2. überarbeitete und erweiterte Auflage., von Zabern, Mainz. 1991. ISBN 978-3-8053-1142-7., insb. str. 105-127. (online Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. januar 2013); PDF; 66,7 MB).
  • Verner, Miroslav (1999). Die Pyramiden. Hamburg: Rowohlt. ISBN 978-3-499-60890-2. 
  • Frank Müller-Römer: Pyramidenbau mit Rampen und Seilwinden: Ein Beitrag zur Bautechnik im Alten Reich. Dissertation, LMU, München 2008. Online Version.
  • Der Manuelian, Peter. 2017. Digital Giza: Visualizing the Pyramids. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press.
  • Hawass, Zahi A. 2010. Wonders of the Pyramids: The Sound and Light of Giza. Cairo: Misr Company for Sound, Light, & Cinema.
  • --. 2011. Newly-Discovered Statues From Giza, 1990-2009. Cairo: Ministry of State for Antiquities.
  • Magli, G. 2016. "The Giza 'written' landscape and the double project of King Khufu." Time & Mind-the Journal of Archaeology Consciousness and Culture 9, no.1: 57–74.
  • Khattab, Hind A. S., Nabil Younis, and Huda Zurayk. 1999. Women, Reproduction, and Health In Rural Egypt: The Giza Study. Cairo, Egypt: American University in Cairo Press.
  • Kormysheva, Ė. E., Svetlana Malykh, and Sergey Vetokhov. 2010. Giza, Eastern Necropolis: Russian Archaeological Mission In Giza. Moscow: Institute of Oriental Studies, Russian Academy of Sciences.
  • Lawton, Ian, and Chris Ogilvie-Herald. 2000. Giza: The Truth: the People, Politics and History Behind the World's Most Famous Archaeological Site. Rev. ed. London: Virgin.
  • Lehner, Mark, and Zahi A. Hawass. 2017. Giza and the Pyramids: The Definitive History. Chicago: The University of Chicago Press.
  • Handbook to life in ancient Egypt. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. 1999. str. 191 – 192. ISBN 978-0-19-513215-1. 
  • Bard, Kathryn A. (2008). An introduction to the archaeology of Ancient Egypt. Oxford: Blackwell. 
  • Shubert, Steven Blake; Bard, Kathryn A. (1999). Encyclopedia of the archaeology of ancient Egypt. New York: Routledge. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]