Pređi na sadržaj

Nemiri u Federaciji Bosne i Hercegovine 2014.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bošnjački demonstranti pale zgradu kantonalne vlade u Tuzli 7. februara 2014.
Demolirana zgrada kantonalne vlade u Zenici nakon protesta
Oštećena zgrada Predsedništva BIH u Sarajevu nakon protesta

Nemiri u Federaciji BiH 2014. ili Demonstracije u Federaciji BiH 2014. predstavljaju seriju radikalnih protesta na većem delu teritorije Federacije Bosne i Hercegovine. Prvi protesti počeli su 4. februara u Tuzli, nemiri su ubrzo prošireni i na ostale gradove sa bošnjačkom većinom. Demonstranti su, između ostalog, zapalili zgradu Predsedništva BiH, kao i zgrade vlada kantona Sarajevo, Tuzla i Zenica. U Republici Srpskoj su nekoliko puta organizovani protesti podrške od strane bošnjačkih udruženja i nevladinih organizacija,[1] ali nisu zabeleženi nemiri.

Zahtevi demonstranata[uredi | uredi izvor]

Ove navodno "socijalne nemire" je pokrenula takozvana grupa "Udar", koja je svoje stavove formulisala kroz fejsbuk statuse. Glavni politički zahtev ove grupe je vraćanje na snagu ratnog Ustava Republike BiH iz 1993. godine,[2] koji bi Bosnu i Hercegovinu pretvorio u unitarnu državu.[3] Predsednik HDZ BiH Dragan Čović ocenio je da je socijalni bunt u BiH zloupotrebljen i iskorišten kako bi se krenulo brutalnim napadima na institucije države.[3]

Protesti[uredi | uredi izvor]

Tuzla[uredi | uredi izvor]

Zenica[uredi | uredi izvor]

Sarajevo[uredi | uredi izvor]

Bihać[uredi | uredi izvor]

Protesti podrške[uredi | uredi izvor]

Republika Srpska[uredi | uredi izvor]

Srbija[uredi | uredi izvor]

Hrvatska[uredi | uredi izvor]

Reakcije[uredi | uredi izvor]

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Nacionalizam[uredi | uredi izvor]

U Mostaru su demonstranti zapalili hrvatsku zastavu, a tokom nemira u tom gradu su uništavani kipovi Gospe, raspeća i hrvatski nacionalni simboli.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Nemiri u Federaciji Bosne i Hercegovine 2014. na Vikimedijinoj ostavi