Neurostimulacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kohlearov implant

Neurostimulacija je terapeutska aktivacija dela nervnog sistema pomoću mikroelektroda. Elektrode se koriste kao interfejs putem kog se pobuđuje tkivo da bi se bilo obnovila senzacija, kao što je Kohlearov implant za sluh, ili da bi se kontrolisali pojedini organi, kao što je srčani pejsmejker.[1]

Neurostimulaciona tehnologija poboljšava kvalitet života paralizovanih osoba kao i onih koje su u znatnoj meri izgubile osećaj za razne organe. Ona služi kao ključni deo neuralnih prostetika za slušna pomagala, veštački vid, veštačke udove, i interfejs mozga i mašine. U slučaju neuronske stimulacije, uglavnom se koristi električna stimulacija i bifazna konstantne talesne forme struje ili kapacitivno spregnuti pristupi. Alternativno, transkranijalna magnetna stimulacija je predložena kao neinvazivni metod u kome magnetno polje proizvodi neurostimulaciju.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lovell N.H.; Morley J.W.; Chen S.C.; Hallum L.E.; Suaning G.J. (mart 2010). „Biological-machine systems integration: engineering the neural interface”. Proceedings of the IEEE. 98 (3): 418—431. doi:10.1109/JPROC.2009.2039030. 
  2. ^ M, Hallett (jul 2000). „Transcranial magnetic stimulation and the human brain”. Nature. 406 (6792): 147—50. PMID 10910346. doi:10.1038/35018000.